Oštećeni novac daju, ali ne primaju!

U jednoj trgovini kupac dobije oštećeni novac, u drugoj mu ga trgovac ne žele primiti. Ili, mušterija primi rasparanu novčanicu koju prilikom sljedeće kupovine u istoj trgovini prodavačica više ne želi uzeti. Situacije su to s kojima se susreću i mnogi zadarski kupci, ponekad uz neugodno iskustvo raspravljanja i natezanja, o kojemu svjedoči jedan Zadranin:
– U trgovini s kozmetikom na blagajni sam dobio novčanicu od dvadeset kuna kojoj je na rubu nedostajao maleni dio, što nisam primijetio, kao ni prodavačica. Kad sam u susjednom trgovačkom lancu takvu novčanicu dao na kasi, prodavačica ju je rezolutno odbila primiti. Naposljetku sam se vratio u dućan s kozmetikom, gdje mi je prodavačica odmah zamijenila oštećenu novčanicu koju mi je prethodno dala, govori kupac uz napomenu da je upravo u trgovačkom lancu gdje mu prodavačica nije htjela primiti oštećenu novčanicu, nebrojeno puta na blagajni primio oštećeni novac – zgužvan, prljav, išaran, rasparan jer je blagajnicama, osobito u gužvi, nemoguće provjeravati svaku izdanu, kao ni primljenu, novčanicu.
Godišnje se u Hrvatskoj zbog dotrajalosti zamijeni čak trideset tona novčanica, a u koliko mjeri se s ovim problemom susreću Zadrani, upitali smo Zorana Kneževića, predsjednika Udruge Zadarski potrošač.
– Točno je da imamo i takvih upita jer se mnogima dogodi da u trgovini dobiju novčanicu kojoj nedostaje neki dio, pa imaju problem kako je se »riješiti«. Baš prekjučer se jedna gospođa požalila da je u trgovini dobila novčanicu od sto kuna, koja je bila slijepljena na više mjesta i koju joj trgovci više nisu htjeli primiti. To se događa i s eurima, pa je tako jedan čovjek slučajno oprao dvjesto eura i onda imao velikih problema dok te novčanice nije u banci uspio zamijeniti. Osim dugotrajnog, višemjesečnog čekanja na zamjenu, požalio nam se da je za postupak zamjene te dvije novčanice od po sto eura, morao još banci platiti određeni iznos u kunama. Procedura oko zamjene je složena, pa je kupac ne svojom krivnjom doveden u nepovoljan položaj, navodi Knežević i ističe da se ljudi žale i na novčanice koje znaju primiti u mesnicama, a koje su krvave i pune bakterija ili novčanice koje im daju ribari i koje smrde po ribi. Kupci se ovoj udruzi, također žale i na to da na nekim novčanicama koje su dobili, nedostaje srebrna nit.
Većina trgovaca koje smo kontaktirali tvrdi da kupcima ne izdaju novčanice na kojima nedostaje neki dio, priznajući ipak da se to nenamjerno događa, osobito u gužvi. Isto tako, s obzirom na to da nisu dužni primiti takvu necjelovitu novčanicu, mnogi od kupaca zatraže da plati drugom novčanicom.
– Uzimamo i rasparani novac jer nisu kupci krivi što im je u nekoj trgovini takva novčanica »podvaljena«, odgovaraju pak drugi trgovci.