ODLAZAK BOŽE JELENKOVIĆA Bio je prvi suradnik legendarnog Paše i načelnik topništva 112. brigade

Zadar je ostao bez još jednog velikog čovjeka, u svojoj 82. godini, 3. veljače, peminuo je Božo Jelenković, poznati gospodarstvenik i domoljub. Otišao je na onaj svijet, a iza njega ostaje puno dobroga. Bio je jedan od kreatora razvitka Tankerske plovidbe, dugogodišnji prvi suradnik legendarnog Ivana Paše, ali i dragovoljac Domovinskog rata koji će ostati upamćen i po tome što je, među prvima, sudjelovao i u ustrojavanju 112. brigade ZNG-a.
-Bio je utemeljitelj i prvi načelnik topništva, podsjeća Marko Čulina, prvi ratni zapovjednik najvažnije zadarske vojne postrojbe.
Za svoj doprinos u obrani Zadra i Domovine odlikovan je spomenicom Domovinskog rata 1990. – 1992. od strane predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana.
Božo Jelenković je rođen 20.prosinca 1938. u Zadru gdje je završio osnovnu i srednju školu, a ekonomski fakultet u Zagrebu. Bio je jedan od onih siromašnih zagrebačkih studenata koji su puni ideala gledali na svoj budući život. Nakon završetka studija poslovnu karijeru počeo je 1964. u ondašnjem Jugotankeru poslije Tankerskoj plovidbi. Od samostalnog referenta u analitičko planskom sektoru ubrzo je postao financijski direktor. Od 1983. obnašao je dužnost potpredsjednika Poslovodnog odbora SOUR-a JTP, današnjim rječnikom Holdinga Tankerske plovidbe, Turisthotela, Tankerkomerca i Brodogradilišta.

Vrhunski financijski stručnjak
Bio je zamjenik tadašnjeg generalnog direktora Ivana Paše, koji je prepoznao njegov potencijal još u studentskim danima. Jelenković je opravdao povjerenje, postao vrhunski financijski stručnjak i kao jedan od rukovodećih ljudi niz godina kreirao poslovnu strategiju i poslovanje Tankerske.
Od 1992. do umirovljenja 1998. bio je savjetnik Uprave Tankerske plovidbe
Tijekom svog dugogodišnjeg mandata Božo Jelenković je poticao izgradnju i obnovu Opće bolnice Zadar, obnovu stare gradske jezgre, crkava i drugih objekata važnih za grad Zadar. Jedan je i od začetnika komercijalnog turizma u Zadru jer je na njegovu inicijativu pokrenuta izgradnja Turističkog naselja Zaton s tada renomiranim »Saturnusom«. Bio je ljubitelj sporta, shvaćao važnost pomaganja amaterskom zadarskom sportu i radio je sve da, u okviru mogućnosti, pomogne mladim sportašima svih sportova – nogometa, košarke, veslanja…Obnašao je i dužnosti u Upravnom odboru Veslačkog kluba Jadran. Jelenković će ostati upamćen i kao veliki borac za malog čovjeka. Uvijek je bio spreman pomoći. Vrijedan, kakav je bio nije se, nakon što bi došao s posla iz firme, libio uzeti motiku, okopavati vinograd i svoj vrt.

Poticao osobnim primjerom
-Upri pa ćeš uspiti, znao je reći Božo Jelenković. potičući osobnim primjerom i druge na rad. Bio je vrijedan, uspješan i, iznad svega, dobar čovjek. Smrt ga je odvojila od njegovih najmilijih, supruge Zdenke, kćerke Snježane, sinova Zorana i Dražena, unučadi Šime, Andreje, Marka, Ivana i Matea s kojima se ponosio.
Odvojila ga je od rodbine i brojnih prijatelja s kojima se družio.
Iza Bože Jelenkovića ostaje velika praznina u zadarskom gradskom životu. Mnogima će ostati u sjećanju kao čovjek koji je uvijek bio spreman pomoći, ali koji u radu nije štedio ni sebe ni druge. Zato iza Bože Jelenkovića, velikog čovjeka, gospodarstvenika i domoljuba ostaje puno više od – sjećanja!

Sv. Donat i Kalelarga
Tu san se rodi i tu ću umriti
za komad kruva il` šaku zelja
tu me ćaća naučija hodat
i da mi prvu kap veselja
Tu san se moli Svetome Šimi
i po buri i po jugu
i po zimi
da mi se sime ne zatre moje
i da sve Bože bude
kraljevstvo tvoje
A sve to more
more moje zna,
staru rivu di san rođen ja
tu je povist moga grada
Sveti Donat i Kalelarga
i nek se navik čuje pisma
s onog mista di san
prvi put zaplaka
nek masline navik niču
tu je rođen i moj ćaća
Ne boj se, ćaća
ni mila mati
ja naše more
nikom neću dati
i neka san proklet
ako mi dica ne budu
odraz vašega lica
A sve to more
more moje zna,
staru rivu di san rođen ja
tu je povist moga grada
Sveti Donat i Kalelarga
i nek se navik čuje pisma
s onog mista di san
prvi put zaplaka
nek masline navik niču
tu je rođen i moj ćaća
A sve to more
more moje zna,
Sveti Donat i Kalelarga
Zoran Jelenković