Od svetinje do tv reklame

Umjesto “svakog dana mislim na tebe”, sada je “svakog dana palim ja te-ve”. Saznajemo da “stotine programa sad je pred nama”, a refren je “moja satelitska, moja satelitska”. Uz to idu i nekakvi likovi koji se krevelje parodirajući one koji su to slično radili prije dvadesetak godina, a od kojih bar trećina na sebi ima krzno od mrtvih životinja, što samo govori o kakvim se kretenima radi

U ovome ćemo tekstu  obratiti pažnju na jednu pjesmu, pjesmu koja je postala  vrlo bitna, svojom porukom,  ali i svime što je značila u  jednom specifičnom i turbuletntnom vremenu. U ono  vrijeme kada se Hrvatska odjelila od ostatka zemlje, došlo  je zlatno doba za svakoga tko  je bio dovoljno brz i snalažljiv, a da je naravno bio u  stanju napisati ili otpjevati  bilo što što ima veze s Hrvatskom, a još je bilo bolje  ako se u to ubacilo i malo  vjere, tradicije i da ne nabrajam više čega. Jedni su se  pojavili otpjevali koju budnicu i odmah nestali, drugi  su još neko vrijeme živjeli od  te nenadano stečene slave, a  neki su majstori bili i majstori  ostali. U tu skupinu sigurno  spadaju dva prokušana mahera Rajko Dujmić i Zrinko  Tutić koji su četveroručno  napisali danas čuvenu “Moju  domovinu”. Ova pjesma koja  je rađena prema tipičnim  obrascima te vrste, sadržavala  je sve ono što je potrebno da  ispuni svoju svrhu. Mnoštvo  tematskih stihova, taman  onoliko koliko treba da se  izredaju svi izvođači, kratak,  podižući b-chorus i naravno  raskošno pjevni refren. A  pjevali su svi tadašnji relevantni izvođači, iako se manje – više radilo o zabavnjacima. Doris, Oliver, Meri  Cetinić, Severina, Emilija,  (tek sada vidim koliko su  dugo njih dvije na sceni),  Arsen (plus Gabi naravno),  Robić, Tereza, Josipa, “Ivica i  Ljupka”, Mišo… Pjesmu je  aranžirao Nikša Bratoš, a  gitaru je odsvirao naš Zadranin Vedran Božić, jedini  pravi rocker među njima.
KOREKTNO I MORALNO
Iako je to bilo doba kada se  zbog zabrane emitiranja svih  ne-hrvatskih pjevača, svaka  šuša mogla ubaciti u medije,  činjenica je da je “Moja domovina” vrhunski napravljena  u svim svojim djelovima, a u  njenom izvođenju sudjelovali  su svi koji su u to doba nešto  značili na estradnom nebu.  Jedni iz uvjerenja, drugi da se  dodatno pojave u medijima i  učvrste svoje pozicije, a treći  jer je im je ovo bila prilika da  se angažiraju, a da to bude na  nekakvom nivou, s ukusom i  što je najvažnije – s osjećajem  za mjeru. Ova pjesma naime  nije u sebi sadržavala poruke  mržnje i vulgarnosti, već je  naglašavala ono pozitivno  svoje, a da nije vrijeđala tuđe  (u krajnjem slučaju nije ga ni  spominjala). To je jedan od  najbolje napisanih “domoljubnih” tekstova, koji je jedini iskorak imao u stihu  “tisuću generacija sada ne  spava / cijeli svijet je sada sa  nama”, jer je poznato da  svijet baš nešto i nije previše  bilo briga za situaciju u raspadajućoj federaciji.
Zanimljivo je bilo i povući  paralelu ozmeđu stiha “kamen puca pjesma putuje” i  onoga “stijena puca dub se  lama”. Vrlo su slični samo je  nezgodno što ovaj drugi pripada jednoj drugoj tada  omraženoj himni tj. “Hej Slaveni”, ali to samo govori  koliko su prigodno napisane i  jedna i druga. Snimljen je  naravno i video spot u kojem  su se po običaju skupili svi  izvođači (znate ono – “We Are  The World”), uredno se poslagali i svaki u kameru otpjevao svoj stih, a onda u  refrenu složno graknuli svi  zajedno i to je bilo to.
POSLJEDICE
Nakon svega ovoga navedenog ne treba čuditi podatak da je ova pjesma postala najizvođenija i najupotrebljavanija za sve moguće svrhe, a vrhunac je bio  kada se koristila i kao glazbena špica televizijskog  Dnevnika. S njom su počinjali  svi relevantniji događaji,  obljetnice, otvaranja-zatvaranja, natjecanja i što sve ne, a  sve je to dobilo dodatnu  dimenziju kada je, bar što se  tiče autorskih prava, proradila i pravna država. Naime,  koliko se god naši ugostitelji  ljutili, činjenica je da Zaštita  malih autorskih prava kod  nas radi sasvim dobro, i svako  se javno izvođenje registrira i  plaća autoru. Neki se autori  žale i plaču mizeriju, a neki su  (poput mene) sasvim zadovoljni. Po podacima koje sam  svojevremeno dobio od čovjeka koji je radio u toj firmi,  pjesma kojoj govorimo je najizvođenija otkako se izvođenja registriraju, i kao  takva je svojim autorima donosila goleme prihode, a osobito ako uzmemo u obzir da  je s njom godinama započinjalo i završavalo emitiranje sva tri kanala na Hrvatskoj televiziji. Sad, jesu li  autori svoje prihode zadržavali ili ih pak djelili  dječjim domovima, karitasu i  sl. ne znam, ali to i nije naša  briga. Nikoga nisu pokrali, a  trebalo je uostalom i napisati  takvu pjesmu.
ISMIJAVANJE
U ovih dvadeset godina ova  je pjesma doživjela dva ozbiljna udara na svoje dostojanstvo, jedan prije puno  godina, kada je napravljena  parodija “Moja domovnica”, a  drugi ovih dana što me u  stvari i potaknulo na pisanje  ovoga teksta.
“Moju domovnicu” su još  onomad grupno snimili riječki rokeri i doživjeli neugodnosti jer su autori navodno sudski tražili zabranu  njenog izvođenja. A oni su se  uistinu lijepo sprdali. “Svakog  dana čekam red za kruh /  onaj crni bijeli mi je skup” ili  “to je moja lijepa slika / to je  moja čast i dika”, a najdefetističkiji je bio stih “sve  što želim je da odem van”. S  obzirom da je to bilo doba  bez interneta i Youtubea za  parodiju se dalje od Kvarnerskog zaljeva slabo čulo, ali  je zanimljiva bila reakcija na  nju, jer je dala do znanja da  se tu pjesmu shvaćalo vrlo  ozbiljno.
TOTALNA  DEGRADACIJA
A koliko je od toga “dostojanstva” ostalo do danas,  najbolje možete vidjeti na  primjeru jedne reklame koja  se ovih dana pojavila na  našim televizijama. Kada sam  je vidio i čuo nisam vjerovao  vlastitim ušima. Melodija je  od “Moje domovine”, a tekst  je reklama za jednu satelitsku  televiziju. Umjesto “svakog  dana mislim na tebe”, sada je  “svakog dana palim ja te-ve”.  Saznajemo da “stotine programa sad je pred nama”, a  refren je “moja satelitska,  moja satelitska”. Uz to idu i  nekakvi likovi koji se krevelje  parodirajući one koji su to  slično radili prije dvadesetak  godina, a od kojih bar trećina  na sebi ima krzno od mrtvih  životinja, što samo govori o  kakvim se kretenima radi.  Niže se srozala samo Škorina  “Ne dirajte mi ravnicu”, kada  u reklami za parizer, sam  autor osobno otkriva da je  inspiraciju dobio ne nakon  stradanja i progona naroda  koji je morao ostaviti svoje  domove, nego nakon što mu  je netko htio pojesti sendvič  napravljen od omiljene mu  sponzorske salame.
Sve bi to bilo donekle podnošljivo da se ne radi o  uistinu prejeftinoj prodaji jedne pjesme koja je nekada  nešto značila i predstavljala, a  sada se pretvorila u ruglo i  sprdačinu. Zanimljivo je da  još nitko nije digao svoj glas  protiv ovakve blasfemije, a  osobito ne oni kojima je  svojevremeno toliko smetala  “Moja domovnica”. Ili su  možda ovo neka druga vremena u kojima su stvari sjele  na svoje mjesto, u kojima  treba sve rasprodati, i bazirati  se na verbalno polemiziranje  i jeftinu retoriku prilikom  političkih prepirki.