‘Od rezultata izbora oporavljala sam se cijelih pet minuta. Sada se oporavljam od operacije i nije mi lako, ali konačno imam više vremena za sebe’

Bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović vrlo rijetko istupa u javnosti nakon što je sredinom veljače napustila Pantovčak. Ipak, predsjednički izbori u SAD-u bili su i njoj toliko intrigantni da ih je odlučila prokomentirati. Ako je i imala svog favorita, nije ga spremna otkriti.
 
– Naravno da sam vrlo pozorno pratila izborni proces u SAD-u, no ne mogu imati favorita, jer naprosto nisam u položaju biranja. To ne znači da nemam stav, ili čak i osobne sklonosti, već naprosto svaku situaciju, kao donedavna predsjednica države s mnoštvom kontakata koje održavam i sa željom, čak i obvezom, i dalje time pridonositi položaju i napretku Hrvatske, gledam kroz prizmu toga što to donosi mojoj državi i kako se naša politika mora pozicionirati. Svaki politički izbor drugih država doživljavam kao potencijalne suradnike, s kojima možemo i moramo razgovarati ili pregovarati. Postoji samo dobrobit države u čijoj smo službi i za koju radimo sve što je potrebno. Nije u pitanju tko je na čelu Sjedinjenih Američkih Država, nego kako proaktivnom politikom dovesti Hrvatsku u fokus pozornosti.
 

Važni izbori
 

Smatrate li te izbore završenima, da je Joe Biden pobijedio i da će za nešto manje od dva mjeseca preuzeti predsjedničku dužnost? Mike Pompeo, dakle ne bilo tko nego državni tajnik, izjavio je da će prijenosa vlasti biti, ali samo na drugu Trumpovu administraciju.
 
– Mnogi su pojedinci dali različite izjave o ishodu ovih izbora. Prema medijskim izvješćima vidim da ima sve više Republikanaca koji drže da bi predsjednik Trump trebao priznati poraz, a neki spekuliraju da se on već počeo pripremati za izbore 2024. godine. U svakom slučaju, riječ je o unutarnjem američkom procesu i tako se prema njemu valja i postaviti. Izlaznost na ovim izborima bila je najveća u posljednjih 100 godina, a izabrani predsjednik Biden dobio je najveći broj raspoloživih glasova u posljednjih pola stoljeća. To sve govori u prilog tome koliko su ovi izbori Amerikancima bili važni.
 
No, kao što znamo, u Americi primat ima takozvani elektorski sustav glasanja, kao nasljeđe vremena kada se smatralo da građani ne razumiju funkcioniranje države pa elektori u njihovo ime biraju predsjednika. U pravilu elektorski glasovi svake savezne države idu kandidatu koji je osvojio najveći broj glasova građana u toj državi, osim država Maine i Nebraske, koje mogu podijeliti svoje elektorske glasove. U trenutku dok razgovaramo, Bidenu je prema izvješćima pripalo 290, a Trumpu 217 elektorskih glasova. Prema onome što vidim u medijima, sudovi u pravilu odbijaju pritužbe o prijevarama na izborima jer nema dokaza o široko rasprostranjenim nepravilnostima koje bi dovele u pitanje valjanost izbora. Naravno, predsjednik Trump ima pravo iskoristiti sva pravna sredstva koja su mu na raspolaganju. No, Amerika iz dana u dan bilježi sve veći broj zaraza i smrtnih slučajeva od COVID-19, te većina Amerikanaca želi da se postupak tranzicije administracija odvije sa što manje komplikacija kako bi se obuzdala pandemija i krenulo rješavati goruća pitanja u državi.
 

Donald Trump je, kao i prije četiri godine, dobio manje glasova nego demokratski kandidat, ali je to za njega opet impresivan rezultat. Kako objašnjavate njegov politički fenomen?
 
– Zanimljivo je da je Trump, prema trenutnom stanju glasova, dobio čak nešto više glasova nego Obama na izborima 2008. i 2012. Nije on jedinstveni politički fenomen koji je izabran »na valu nezadovoljstva«. Znamo da često na izborima ljudi glasaju ne samo za, nego i protiv nekoga. Izbor Donalda Trumpa predsjednikom SAD-a bio je tako dobrim dijelom izraz bunta protiv elita, odnosno onoga što je dio birača smatrao tradicionalnim washingtonskim establishmentom, a koji po njihovom mišljenju nije ponudio rješenja za njima goruća pitanja proteklih desetljeća. Njegova protukandidatkinja, bivša državna tajnica Hillary Clinton, bila je u dijelu javnosti, ali i u jednom dijelu Demokratske stranke, percipirana upravo kao dio tih elita.
 
Unatoč tome, ne može se zanemariti činjenica da je tijekom svojega mandata, »postavivši Ameriku na prvo mjesto«, te vodeći gotovo neomerkantilističku vanjsku politiku, uspio ostvariti pa i zavidne rezultate na gospodarskom planu i otvoriti brojna nova radna mjesta. Većini Amerikanaca vanjska politika ne spada među glavne čimbenike toga kome će dati glas. Najbitnije im je ono što drže da kandidat može učiniti za njih i njihova radna mjesta. A i ogroman broj birača poistovjećuje se s njegovom patriotskom krilaticom »Make America Great Again«. Da nije bilo pandemije, koju je u početku nijekao ili ignorirao, a kasnije prema svim procjenama njome loše upravljao, što je počelo voditi i gubitku mnogih radnih mjesta i ekonomskoj krizi, držim da je imao veliku šansu pobijediti na ovim izborima.
 

Cilj sam ostvarila
 

Nisu ga podržali samo neobrazovani, izlazne ankete pokazale su da mu je glas dao i iznenađujući broj birača s fakultetskom diplomom, a nisu ni baš svi afroamerikanci, pogotovo ne građani latinskog podrijetla, bili protiv njega. Očito je on pogodio bilo dobrog dijela američkih birača
 
– Ako pratite američke medije ovih dana, dosta se toga govorilo o anketama pred ove i pred izbore prije četiri godine jer je većina anketa prognozirala veću prednost kandidata Demokratske stranke, nego što se to uistinu dogodilo. Postavlja se pitanje gdje se griješi te se dolazi do zaključka da se nije »zagrabio« dovoljno širok i raslojen »uzorak« stanovništva. Naime, posljednjih godina došlo je do demografskih promjena i raslojavanja unutar demografskih skupina, koje se više ne mogu uzimati zdravo za gotovo da u pravilu kolektivno pripadaju ovoj ili onoj strani. To se ponajbolje vidi u razlikama između hispanoamerikanaca na Floridi i onih u Arizoni ili Novom Meksiku, kao i afroamerikanaca u nekim južnim državama. Očito je biračima koji su dali glas Trumpu najvažnije bilo njihovo povjerenje u njegovu predanost razvoju američkog gospodarstva iznad svega i zaštita, otvaranje i sigurnost novih radnih mjesta, vrednovanje uspjeha i poduzetništva. Dakle, slikovito rečeno ostvarenje »američkog sna«. Tu je, jednim dijelom, postojao i zazor od izjašnjavanja za predsjednika Trumpa u anketama, u bojazni od posramljivanja, što se često vidi i u drugim državama kad je riječ o konzervativnijim kandidatima.
 

Osobno ste upoznali Trumpa, kakav je dojam na vas ostavio u tim kontaktima?
 
– Neću komentirate njegove odnose prema drugima, ali prema meni je uvijek bio susretljiv i ljubazan. Neću nikada zaboraviti taj prvi, stvarni bilateralni sastanak u Varšavi. Pomalo na moje čuđenje, nije me prekidao nekih 25 minuta dok njemu i njegovim suradnicima nisam iznijela sve što sam pripremila. A pripremila sam se dobro jer, iskreno, nisam znala koliko mogu očekivati da će sastanak trajati. Onda je postavljao potpitanja i zadužio članove svog izaslantva za takozvani follow-up. Mora mu se priznati kako je, iako nas nije dobro poznavao, Hrvatskoj uvijek bio sklon. Uostalom, tijekom njegova mandata uspjeli smo privesti prema kraju dva ključna procesa, ulazak u program izuzeća od američkih viza, te početak sklapanja iznimno važnog Sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, bez kojega ne možemo govoriti o ozbiljnim američkim ulaganjima u Hrvatskoj, što je iznimno važno i za gospodarske odnose i za naše iseljeništvo.
 

Vaši su vam protivnici u Hrvatskoj zamjerali da ste se navodno jako trudili da budete što više u Trumpovoj blizini, je li vam to doista tada bila intencija?
 
– Ako mislite jesam li koristila svaku prigodu za susret ili razgovor s njime, naravno da jesam. Pa valjda je dužnost predsjednika prema svojoj državi i građanima kad ode na neki summit odraditi posao, biti viđen, biti u prvim redovima, a ne povlačiti se u pozadinu, ponašati se kao da si tu, eto, samo reda radi i pritom još njegovati kompleks male zemlje. Moja je jedina namjera bila da se državni vrh jedne od najvećih svjetskih sila politički, a iznad svega gospodarski, zainteresira za Hrvatsku. I bez lažne skromnosti, ja sam svoj cilj ostvarila.
 
Konkretno, ušli smo u završnu fazu ulaska u program izuzeća od viza, krenuli u razgovore o Sporazumu o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, razgovarali o drugim pitanjima od važnosti za stabilnost našeg susjedstva, a za Hrvatsku i mene osobno, posebno je bila važna njegova potpora Inicijativi triju mora, što je rezultiralo obećanim sredstvima u visini od milijardu američkih dolara. Naravno, ne umišljam, niti sam umišljala sebi da mogu popraviti transatlantske odnose, ali nikad se nisam libila izraziti svoje mišljenje, uključujući i o izdvajanjima za obranu. Uostalom, i prije nego što sam Trumpa osobno upoznala, rekla sam javno da nećemo biti visoko na njegovoj listi prioriteta i da moramo sami nametati teme. U odnosima prema Americi, Hrvatska kao država koja nije velika, a srećom nije ni država-problem, treba koristiti svaku prigodu za izražavanje svojih stavova. Tako sam se i ponašala.
 

Biden poznaje Europu
 

Većina svijeta, pa tako i Europa, nisu mu, u najmanju ruku, bili naklonjeni. Skoro polovici Amerikanaca, sugeriraju izborni rezultati, odgovara pozicija – America first. Što bi za Europu, naročito za naš dio, značilo da Biden bude predsjednik?
 
– Europska unija mora se potvrditi kao samosvjestan globalni dionik i ne se priklanjati nikome kao slabija strana, pa niti SAD-u, već u taj odnos ulaziti ravnopravno i proaktivno, bez obzira koja administracija bila na vlasti u SAD-u. Mislim da sad više nema smisla govoriti o onome što je bilo, već se usredotočiti na budućnost. Ponajprije, s Bidenom ćemo moći očekivati više dosljednosti i predvidljivosti američke administracije na vanjskopolitičkoj sceni. Kad je riječ o odnosu prema EU-u, možemo očekivati promjene i u sadržaju i u tonu. Ojačat će se transatlantske veze i povjerenje, upravo snažnijom suradnjom Europske unije i SAD-a, te kroz savezništvo u NATO-u.
No, ne treba zaboraviti kako je upravo jedna demokratska administracija – ona predsjednika Obame – ustrajala na izdvajanju dva posto BDP-a za obranu i 20 posto od toga za tehnološki razvoj, na što su se države članice obvezale na summitu u Walesu. Neće biti popuštanja, ali bit će više razumijevanja. Za sad je, čini se, jedna od nepoznanica kako će se Biden postaviti prema sklapanju sporazuma o trgovinskoj suradnji i partnerstvu s EU-om (takozvani TTIP).
 
Premda će se međunarodne aktivnosti odvijati paralelno i neće čekati, ipak će Bidenov najhitniji izazov biti sveameričko ujedinjenje duboko podijeljenog društva, što će sigurno odjeknuti i na planu Bidenovih vanjskopolitičkih aktivnosti. Već u prvim danima svojega mandata donosit će odluke koje će predstavljati očit otklon od sadržaja i stila politike svog prethodnika, a neke od Trumpovih odluka će i ukinuti. Prioritet će mu biti povratak međunarodnim savezništvima, podizanje američkog ugleda u svijetu i utvrđivanje američkog predvođenja u svijetu. Amerika će se ponovno angažirati u međunarodnim institucijama, prije svega u Ujedinjenim narodima i povezanim organizacijama, poput Svjetske zdravstvene organizacije i drugih. Posebno je važna najava povratka u Pariški sporazum o klimatskim promjenama, koji predstavlja zajednički, globalni okvir i zalog za našu održivu budućnost. Osobno bih voljela vidjeti povratak SAD-a i u nuklearni sporazum s Iranom, koji podržavamo i mi u EU-u, uz nužne korake i iranske strane, te istodobni nastavak potpore i razumijevanja za sigurnost Izraela.
 

Bidena ste vjerojatno imali priliku još bolje upoznati nego Trumpa, po čemu vam je on ostao u pamćenju?
 
– Da, s tadašnjim potpredsjednikom Bidenom upoznala sam se dok sam bila veleposlanica u Washingtonu, kad smo pripremali ključne sastanke u vrijeme hrvatskih pristupnih pregovora, s tadašnjim predsjednikom Ivom Josipovićem i premijerkom Jadrankom Kosor. Bidenova potpora ulasku Hrvatske u EU bila je ključna u završnim fazama pristupanja. S obzirom na to da je uz Hillary Clinton jedan od ponajboljih poznavatelja prilika u Jugoistočnoj Europi, bilo je sjajno surađivati s osobom kojoj se nije trebalo objašnjavati, ni uvjeravati je kako je Hrvatska dio Europe i koliko je važno članstvo u EU-u.
 
Stoga je i logičan nastavak naše suradnje bio kad sam ga, nakon pobjede na izborima, kao predsjednica pozvala u Hrvatsku 2015. godine, čemu se kao potpredsjednik SAD-a odmah odazvao. U Zagrebu je boravio i bilateralno i na sastanku na vrhu Procesa Brdo-Brijuni. Razgovarali smo vrlo otvoreno u najužem krugu suradnika, kao i nasamo. Tada sam se ponovno uvjerila kako Joe Biden ne samo da je dobro upućen u prilike u Jugoistočne Europe, da jako dobro poznaje povijest ovih prostora i odgovornost sviju u nedavnoj prošlosti, nego mu je i iznimno stalo do njegove stabilnosti i napretka.
 

Nismo neznatni
 

Promjena izbornih pravila u BiH je nešto za što se zalaže praktično cijela hrvatska politika, može li do toga doći s Bidenom kao predsjednikom SAD, jesmo li u njemu dobili saveznika za takvo poboljšanje statusa hrvatskog naroda u susjednoj državi?
 
– Poboljšanje položaja Hrvata, konstitutivnog naroda BiH, te ulazak BiH u euroatlantske institucije, strateški je nacionalni i državni interes Hrvatske, koji sam zagovarala i tijekom svojega mandata, na svim međunarodnim platformama. Hrvati BiH branili su i obranili svoje dvije domovine, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, a hrvatska država ima ustavnu obvezu osobito skrbiti o njima. Prema njima imamo dužnost prije svega kao njihovi sunarodnjaci, ali i kao država supotpisnica Daytonskog i Washingtonskog mirovnog sporazuma. Potpuno ostvarenje njihovih konstitutivnih prava koje jamči njihov opstanak i ostanak u njihovoj domovini bitan je preduvjet opstojnosti i neovisnosti Bosne i Hercegovine te stabilnosti jugoistoka Europe. To su ključni argumenti, od kojih hrvatska politika nikad ne smije odustati, bez obzira tko sjedio u administraciji SAD-a, EU-a ili UN-a.
 

Mogu li uopće postojati američko-hrvatski odnosi, budući da je Hrvatska za SAD uistinu neznatna država?
 
– Naravno da postoje naši bilateralni odnosi, oni su dobri i čvrsti. Nijedna država nije neznatna, a pogotovo ne dopuštam da se tako govori o Hrvatskoj! Pa mi smo jedna od 30 država članica NATO saveza, pripadamo krugu najbližih američkih saveznika. Naša uloga u rješavanju otvorenih pitanja u susjedstvu može samo jačati. To će se od nas i očekivati. Očekivat će se da ne samo govorimo o problemima, već i da nudimo i artikuliramo konkretna rješenja za otvorena pitanja, posebno u BiH, te na putu naših susjednih država u članstvo EU i NATO-a, za one koje to žele.
 
To je zadaća za Hrvatsku, u kontekstu pogleda na sigurnost i stabilnost Jugoistočne Europe, u kontekstu članstva u EU i NATO-u, te u kontekstu Inicijative triju mora. I tu je naša snaga. Snaga našeg geopolitičkog položaja. Inicijativa koja svojim programima osnažuje prometnu, digitalnu i energetsku infrastrukturu, pravi je primjer proaktivne politike. Sigurnost Europe, posebice energetska, te jačanje istočnog dijela EU, politika je koju dijele sve američke administracije. Stoga očekujem vjetar u leđa za Inicijativu i od Bidenove administracije.

U svjetonazorskom smislu, iako ga je Trump nastojao prikazati kao eksponenta radikalne ljevice, Biden je je zapravo politički vrlo umjeren demokrat.
 
– Biden je vrlo daleko od radikalne ljevice, doista je umjereni demokrat, što se američkih vrijednosti i prioriteta tiče, rekla bih vrlo »centriran«. Osim toga, Biden je i srdačna, otvorena osoba, jako dobro zna slušati pa čak i kad se ne slaže s onime što je rečeno. Prema sugovorniku se uvijek postavlja ravnopravno, te nikada nije neugodan, pa čak ni kad ulazi u žešće, argumentirane rasprave. Poštovanje prema drugima po meni je jedna od njegovih najvrijednijih osobina. Za mene, kao prvu hrvatsku predsjednicu, važna crta Bidenova političkog djelovanja jest i ono što je u svom govoru istaknula izabrana potpredsjednica Kamala Harris: drznuo se za potpredsjednicu i svoju desnu ruku nominirati ženu. U tom smislu, napravljen je važan iskorak u američkoj politici, kao što je to bio slučaj i u Hrvatskoj 2015. godine izborom žene na čelo države.
 

Ovih ste dana ustvrdili da bi vodeći predstavnici hrvatskih vlasti trebali, kao što ste to vi radili početkom 2016., pokušati uspostaviti komunikaciju s nadolazećom administracijom. Što bi u tom kontekstu morali napraviti Zoran Milanović i Andrej Plenković?
 
– Rekla sam kako se ne smije zanemariti važnost razdoblja tranzicije između dviju administracija te s novom administracijom treba početi surađivati odmah. Sad se postavljaju temelji budućih kontakata. Ponavljam, kako bismo napravili daljnje iskorake, sami moramo nametati inicijative na agendu bilateralnih odnosa i biti proaktivni, a ne reaktivni.
 

Život ide dalje
 

Vi znate kako je to i pobijediti i izgubiti predsjedničke izbore. Poznato je da se Hillary Clinton dosta dugo psihički oporavljala nakon svog poraza 2016., koliko je vama trebalo da se, poslije gubitka izbora, vratite u neku normalu?
 
– Mislite da se vratim u ovo novo »normalno«: od karantene, izolacije, posebnih mjera, do potresa, ili vlastite teške i naporne operacije vratne kralježnice? Iskreno, od rezultata izbora oporavljala sam se cijelih pet minuta. Tu bitku nisam dobila, ali život ide dalje, valja se okrenuti budućnosti. S obzirom na pisanje doktorata, on-line konferencije na raznim znanstvenim institutima, sveučilištima, političkim i poduzetničkim inkubatorima, a iznad svega pored gotovo svakodnevnih obaveza kao članice MOO, doista se nemam vremena, a još manje želje, vraćati na tu temu. Konačno imam više vremena za sebe, za svoju obitelj. Život je opušteniji, lakši, smireniji. Uspijem pogledati neki film, pročitati neku knjigu koju inače ne bih stigla. Imam kontrolu nad svojim rasporedom i okolinom. Uživam u tome.
 

Možete li sa sigurnošću reći da je vaša politička karijera završena? S obzirom na vaše godište, to nipošto ne bi trebalo biti tako.
 
– Da, sebe smatram mladom, ma što tko drugi mislio. Život je preda mnom. Međutim, kad zatvorite jedno poglavlje života, valja razmišljati o novome, a ne iznova čitati jedne te iste stranice. Tako i ja sebe trenutno vidim u nekim drugim vodama, izvan unutarnje politike.
 

Jeste li definitivno odustali od Ureda bivše predsjednice?
 
– Ograničava me ova pandemija, jer navikla sam kretati se, biti među ljudima… Za sad ne vidim neku korist od tog ureda jer poanta je da to bude prostor susreta, sastanaka, prostor u kojem možete primati ljude. Možda kad se stvari normaliziraju.
 

Imali ste ovaj tjedan nekoliko javnih istupa u kojima ste pretežno komentirali američke izbore. Jeste li možda razmišljali o tome da češće javno govorite o političkim zbivanjima, kao što to, recimo, čine vaš prethodnik Ivo Josipović ili Jadranka Kosor?
 
– Ne.
 

Zanemarivala sam sebe i to dolazi na naplatu
Iza vas je jedna prilično ozbiljna operacija, jeste li sada dobro?
 
– Oporavljam se. Nije bilo lako. Živac je bio pritisnut godinama i sada mu treba vremena da se oporavi. Još to dosta boli. No, već nekoliko sati nakon operacije stala sam na noge i krenula hodati. Hodam svakoga dana, za sada samo na svojoj pokretnoj traci, laganim hodom od pet do sedam kilometara dnevno, kako kada. Imam još dosta restrikcija kad je riječ o drugim fizičkim aktivnostima. Drago mi je da su simptomi poput gubitka ravnoteže i slično sada prošlost. Ali, tu, nažalost, priča s problemima s mojom rukom ne prestaje. U budućnosti me čeka operacija karpalnog tunela, a i rješavanje nekih problema s ramenom.
 
Vidjet ćemo. Godinama sam se u potpunosti posvećivala poslu i obitelji i zanemarivala sebe. Sad to dolazi na naplatu. Zato poručujem svima da brinu o sebi i drugima, te još jednom zahvaljujem svima koji se svim svojim srcem i radom trude prebroditi ovu krizu, a posebno zdravstvenim djelatnicima koji danonoćno već mjesecima doslovno spašavaju živote svim žrtvama ove pandemije, a to nisu na žalost samo zaraženi koronavirusom.
 

Nisam komentirala prethodnike, neću ni Milanovića
 
Premijer i predsjednik Republike se u posljednje vrijeme o malo čemu mogu dogovoriti. Niste niti vi imali pozitivna iskustva s Milanovićem dok je bio premijer, nešto manje od godinu dana stalno ste s njim bili u konfliktu.
 
– U odnose na unutarnjopolitičkoj sceni neću se miješati, niti ću komentirati aktualnog predsjednika Milanovića, kao što nisam komentirala ni svoje prethodnike. Uvijek ću, koliko god mogu i kao bivša predsjednica, kao profesionalni diplomat, i kao stručnjak u području vanjske politike, obrane i nacionalne sigurnosti, sudjelovati u svim konstruktivnim inicijativama za rješavanje problema u državi i društvu. Isto tako, u svim svojim međunarodnim aktivnostima nastavit ću pomagati i davati potporu svim programima i inicijativama koji hrvatskom narodu osiguravaju bolji životni standard i sigurnost.

Sport je važan, ali infrastruktura sada nije prioritet
 
Koliko vam vremena oduzima angažman u Međunarodnom olimpijskom odboru, u ovim specifičnim okolnostima epidemije? Kriza nije poštedjela ni olimpijski pokret, igre u Tokiju su odgođene.
 
– Angažman u MOO, unatoč nekim senzacionalističkim napisima u našim medijima, volonterski je posao te zapravo primate samo naknadu troškova. Unatoč tome, maksimalno sam se angažirala i upravo ova zadnja dva tjedna bila su pretrpana radom u raznim komisijama. Veseli me to jako i jedva čekam da se stvari oko pandemije normaliziraju da krenemo s konkretnim inicijativama. Kako sada stvari stoje, mislim da će Olimpijske igre u Tokiju sljedećeg ljeta ipak biti održane. Bez obzira na OI, činjenica je da sport i bavljenje sportom igra sve veću ulogu i u rješavanju ove pandemije, odnosno zdravstvenog stanja sviju nas, jer nas osnažuje i fizički i psihički i jača naš imunitet.
 
Biste li mogli učiniti nešto u vezi izgradnje nogometnog stadiona u Zagrebu? Nije li sramota da Hrvatska, zemlja svjetskih vice prvaka, nema niti jedan moderan nogometni stadion?
 
– Slažem se s vama u potpunosti – sramota je da Hrvatska, ne samo kao zemlja svjetskih vice prvaka, već i kao zemlja tolikog talenta i ljubavi prema sportu, nema niti jedan moderan nogometni stadion. Još kao predsjednica zalagala sam se za njegovu izgradnju, a zalagat ću se i dalje. Jednako kao i za izgradnju druge sportske infrastrukture jer naši to građani, a posebno naša djeca, zaslužuju. No, bojim se da je ta tema, nakon pandemije, gospodarske krize, a pogotovo nakon potresa u Zagrebu, pala u drugi plan. Svakako će prioriteti biti očuvanje radnih mjesta, socijalna i zdravstvena zaštita, školstvo, pa tek onda izgradnja infrastrukture.