Od didove šahovske škole do državnog prvaka

On je zasigurno jedan od najmlađih laureata u povijesti koji je, odlukom gradonačelnika Branka Dukića, ove godine u povodu Dana Grada i blagdana svetog Krševana – dobio Grb Grada Zadra. Njegovo ime je Jure Tadić. Ima nepunih deset godina i ide u četvrti razred zadarske Osnovne škole Smiljevac i u svojoj je kategoriji prvak države u šahu.
No, osim što je osvojio prvenstvo Hrvatske koje se u lipnju ove godine održavalo u Trogiru u standardnom šahu u kategoriji U9, Jure je i super odlikaš. Od prvog razreda osnovne škole, ne zna za četvorku, osim tu i tamo, kako je priznao uz zarazni dječji smijeh, iz – likovnog, a to bi mogla potvrditi i njegova učiteljica Antonia Marcelić koju Jure obožava.
A, sve je počelo u vrijeme ljetnih praznika kad je otišao kod svoga dida Paška u Split. Dida ga je naučio prve šahovske poteze, a onda su njih dvojica iz dana u dan pomalo, počeli odmjeravati snage. U početku, kako priča Jure, dida mu je popuštao jer bi se Jure znao rasplakati kad bi izgubio partiju.

«Sad ja didu puštam da on ne bi plakao…«
– Sad je obrnuto. Sad ja didu puštam da on ne bi plakao – kaže ovaj začudno elokventan i simpatičan dječak objašnjavajući kako su mu za osvajanje prvenstva Hrvatske u jednoj partiji trebala puna dva sata i 40 minuta nevjerojatne koncentracije i strpljenja jer kako je naučio od malih nogu, šah je igra u kojoj ne postoji situacija koja je toliko teška, a da se ne može povući najbolji potez, odnosno naći najbolje rješenje.
– To je i dobar trening za život jer ga uči da se iz svake životne situacije, za svaki problem može naći rješenje i izlaz. To mi, kao roditelji već sad kod njega primjećujemo. Primjerice, kad naiđe na neki težak zadatak iz matematike, on ne odustaje. Trudi se i muči dok ga ne riješi jer ga je šah naučio da rješenje doista uvijek postoji – dodaje Jurin tata Tomislav Tadić.
Nakon što je prošao prvu, didovu šahovsku školu, Jure se zaljubio i shvatio da je šah ono čime se žali baviti u svojim slobodnim aktivnostima. Odmah se najprije upisao u šahovsku sekciju u svojoj školi koju vodi profesor Ivan Jakić koji je ujedno i FIDE majstor i postao je članom Šahovskog kluba Zadar.

Plasman na Svjetsko prvenstvo u Gruziji
Profesor je odmah shvatio » s kim ima posla« i otkrio Jurinim roditeljima – mami Editi i tati Tomislavu da je u pitanju iznadprosječni talent. Počeo je s njim sve više raditi i intenzivirali su treninge, a usporedo je počeo trenirati i s proslavljenim zadarskim velemajstorom Sašom Martinovićem koji inače, radi s najboljim i najtalentiranijim mladim šahistima u Zadarskoj županiji. Uz to Jure odlazi i na treninge u Šahovski klub Casper gdje trenira i s poznatom šahistom Elvisom Klasanom koji je također, zaslužan za Jurine uspjehe.
– Prvo prvenstvo na koje je otišao bilo je odmah iza tog »splitskog ljeta« kad je bio u drugom razredu. Održavalo se također, u Trogiru i trajalo je šest dana i što je najzanimljivije od svega, Jure je tamo putovao i bio posve sam. No, brigu o njemu preuzeo je je Veljko Šagi iz Šahovskog kluba Casper koji je vodio i svoje male šahiste. To je bilo Jurino prvo natjecanje. Tada je od njih 50-ak natjecatelja, zauzeo 24. mjesto. Pretprlošlog vikenda, Jure je u Zagrebu na državnom prvenstvu ubrzanog šaha, ovaj put u starijoj kategoroiji – U10, nastupio kao prvak Dalmacije i osvojio treće mjesto. Ispred njega su bila samo dvojica i to po godinu starija dječaka – objasnio je Jurin tata, dodajući kako mu je osvajanje ovogodišnje titule prvaka države u svojoj kategoriji, osiguralo izravan plasman na Svjetsko prvenstvo u kategoriji U10 koje se u listopadu dogodine, održava u Gruziji.
Na naše pitanje – kako sve stiže i koliko česta trenira, Jure uz neodoljiv osmijeh otkriva kako još dva do tri puta tjedno trenira i nogomet.
– Ali, više volim šah. Treniram tri do pet puta tjedno i to prosječno po dva tri sata – kaže Jure pokušavajući nam objasniti na koji način, kad igra neku važnu partiju, uspijeva zadržati maksimalnu koncentraciju toliko dugo. No, on će onako, lakonski – sve je »stvar vježbe i strpljenja«.
U svakom slučaju, za Juru Tadića ćemo sigurno još čuti i to, sigurni smo, ne samo kao za velikog šahovskog majstora, već možda i budućeg uspješnog znanstvenika, liječnika, profesora, jer nevjerojatna je snaga uma ovog 9-godišnjeg dječaka.
A, njegov dida Paško s početka priče, nema više razloga za suze »zbog izgubljene partije«, ima razloga samo, za suze radosnice…