Obalna linija Gaženice “izronila” iz mora

Posjet gradilištu u Gaženici, najvećem u jugoistočnoj Europi, uvijek je dojmljiv. Od prvih dolazaka prije dvije godine kada se mogao vidjeti samo nasip impresivnih dimenzija – u njega je nasuto 1,2 milijuna metara kubnih kvalitetne kamene građe, do sada, kada je gradilište puno radnika, strojeva te betonskih, željeznih i AB elemenata raznih oblika i veličina, promijenilo se mnogo toga.
Dovoljno je reći da su radovi na II i III a fazi, za koje se može reći da su srce projekta, u punom jeku.
Kako nas informira glavni inženjer gradilišta Milan Matić dnevno je na terenu između 200 i 250 radnika te 70-ak strojeva.
Uz brojne kamione, bagere i miksere tu su i dvije portalne dizalice nosivosti 150 tona koje služe za prijenos blokova na kopnu te tri toranjska krana visine 30-ak metara. Uloga toranjskih kranova je prenošenje i manipuliranje materijalom te opremom za vrijeme proizvodnje blokova i AB elemenata. Naravno, na svom mjestu je i naša stara znanica – plovna dizalica “Missing link” koja ima zadatak montirati blokove u obalni zid, a njen kapacitet nosivosti je 250 tona.
Od siječnja, kad smo zadnji put posjetili Gaženicu, pojavili su se i neki novi strojevi – dvije garniture za izradu pilota – armirano-betonskih stupova u čeličnoj oplati koji se buše u podmorje, a imaju ulogu svojevrsnog kostura obale. Inženjer Matić koji nas provodi gradilištem pokazuje nam i jack-up ponton sa stabilizatorima koji nosi bagere s bušilicama za pripremu temeljnog tla podmorja.
– Jedan dio otočnog terminala još treba nasuti s oko 90.000 kubika materijala. Blokovi obalnog zida postavljeni su do razine mora jer na njih dolazi horizontalni betonski serklaž debljine 2,5 do 3 metra koji će sve skupa povezati, govori Milan Matić te nam pokazuje recirkulacijski kanal između otočnog i dužobalnog terminala.
Zahvaljujući glavnom inženjeru Milanu Matiću i Sabriji Hrapoviću, poslovođi na gradilištu, naša je ekipa ovoga puta mogla uživati u jednom posebnom zadovoljstvu – spektakularnom pogledu na gradilište s visine od 30 metara. Naime, jedan od kranskih tornjeva u posebnoj nas je košari podigao u zrak i “provozao” krug iznad gradilišta.
Bezbrojni betonski blokovi na tlu podsjetili su nas na neko veliko stambeno naselje gledano iz daljine, a cijeli prizor s brojnim strojevima, radnicima i ne tako uobičajenim “muvingom” uvjerio nas je da i u ovim sivim vremenima postoje mjesta gdje se ozbiljno radi.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU