NJEGOV ŽIVOT POVIJESNI ARHIV Krševan Meštrović proslavio 100. rođendan!

Najstariji Bokanjanin, a možda i Zadranin Krševan Meštrović, proslavio je danas 100. rođendan. U krugu najbližih, vitalni Meštrović se sjetio svog vrlo zanimljivog života te je neke od epizoda podijelio i sa zadarskim novinarima.
– Sad kad pogledam unatrag i ne znam kako su prošle sve ove godine. No, znam da su prošle brzo i da se na njih ne mogu potužiti. Cijeli život sam radio u poduzeću i u poljoprivredi, a kad sam bio mlađi, bavio sam se i sportom. Tri godine zaredom trčao sam na prvenstvu Italije kao predstavnik Zadra. Čak sam bio i prvak, rekao je u veselom raspoloženju Krševan Meštrović.
No, njegov život sve je drugo osim lirske priče. Četiri godine Meštrović je proveo u talijanskoj ratnoj mornarici. Upravo na krstarici Zara, u najvećoj pomorskoj bitki na Sredozemlju, kod Matapana, Meštrovićev brod potopili su Englezi, kao i druge talijanske krstarice koje su nosile imena Hrvatskih gradova. Za razliku od mnogih mornara Hrvata koji su bili iz ovih krajeva Meštrović je imao sreću, ali je njegov drugi brod opet, u svibnju 1943. potopljen u ratnoj luci Livorno. Svih ovih događaja Meštrović se još vrlo jasno sjeća i zapravo je pravi izvor povijesnih podataka.
– Unatoč tome što sam dva put potopljen, nisam se bojao ići kaićem na more. Doduše samo na kupanje. Mislio sam iza rata ostati u Italiji jer nisam imao kud. No, kući je bila majka. Kad sam se vratio, riješio sam svima činiti dobro. No, onda su na mene gledali ka na fašistu. Kako ja mogu biti fašista kad su svi moji, unatrag 300 godina, rođeni u Bokanjcu. Nismo mi krivi što su se cilo vrime države minjale. Zamalo da zbog toga nisam otišao iz Zadra. Trebalo se brinuti majku, dvoje djece i starijeg brata koji nije mogao raditi. Tako sam odustao od grupe koja se spremale preko granice. Rekao sam im samo da ako ih uhvate, da ne kažu miliciji da sam ja znao da će oni preko granice. Ljudi su zbog toga išli u zatvor čak na pet godina, kazivao je Meštrović.
Meštrović se nakon kapitulacije Italije priključio Narodno oslobodilačkom pokretu. Kaže da su ga komandanti više voljeli od Talijana, ali zalud. Uvijek je ostao i Talijan-i fašista. Stoga nakon rata nije mogao naći posao niti u mornarici niti u vojsci. Kad je iza Austrije došla Italija, kazivao je Meštrović, toga nije bilo.
Danas ponosno uživa u krugu svoje obitelji, skupa s četvero praunučadi. Na kraju fešte, kad su ga novinari upitali, a gdje će dogodine slaviti, Meštrović je uz osmijeh odgovorio:”Ja ne mislim slaviti samo dogodine!”