Na svim listićima, osim jednom, pisalo je Tomislav Sikirić

Bibinje je danas bilo zavijeno u tugu u pogrebnoj povorci zbog preranoga odlaska Tomislava Sikirića, 35-godišnjaka koji je u nedjelju smrtno stradao zabivši se svojim vozilom bez kočenja u stup nadvožnjaka oko 15 sati u Gaženici. Vijest je šokirala mnoge koji su ga poznavali, jer je kao osoba bio omiljen.
Pokojni Sikirić prošao je kroz sve dobne kategorije u Odbojkaškomu klubu Goran. U Biltenu OK Goran, kojega je napisao njegov brat Zdenko povodom 30-godišnjice postojanja Gorana za vrijeme dok je bio tajnikom Kluba, stoji da je Tomislav 1988. godine zaigrao za klub kao pionir, a u generaciji s njim bili su i Šime Bugarija, Tomislav Bugarija, Zdenko Sikirić, Luka Papić, Marin Jukić, David Bugarija, Vice Fuzul, Ivan Šimunić, Danijel Cvetković, Marko Torbarina, Karlo Lisica i Vedran Fuzul. Uz igranje u pionirima 1989. igrao je za klub kao kadet i junior da bi već 1990. godine zaigrao za seniore te u najjačemu sastavu bibinjskoga kluba igrao do 1998. godine.
Rijetko lijepu priču ispričao nam je Vlado Fuzul, trener iz njegovih igračkih početaka.
– Na Prvenstvu osnovnih škola Hrvatske, kada je bio u osmom razredu, za nas je mogao igrati i jedan igrač koji nije bio iz bibinjske matične škole. Karlovac je bio domaćin i prvenstvo je organizirao na Bjelolasici pa sam im svakome podijelio listić kako bi izabrali kapetana. I svih 11 je izabralo njega a on je stavio neka kapetan bude mali Boris Kožul iz Ražanca, kojega smo uzeli iz druge škole i koji je igrao za nas a nije bio Bibinjac, ali je bio među najboljima. Učili su me na tečajevima za trenere da djeci samoj probamo ostaviti neka među sobom izaberu vođu jer djeca nepogrešivo biraju vođu. Bio je omiljen među svima. Nikada nije povisio ton, nikada se nije naljutio na nekoga i stvarno je bio poseban. Kroz sve ove generacije koje su prošle kroz Goran bilo je takvih svega četiri ili pet, a on je bio među njima. Igrao je najviše na poziciji primača-napadača. Sve do kraja igrao je odbojku na pijesku i stvarno je bio stalno aktivan do zadnjega trena. Prvi i jedini puta kada sam napravio prekršaj, vezano je s njim. Išli smo na Kadetsko prvenstvo Hrvatske u Varaždin s generacijom 76. i falsificirao sam mu dokumente stavljajući da je 76. godište a ne 75., kako bi mogao igrati – rekao nam je Vlado Fuzul, jedan od utemeljitelja Gorana, kojega znamo po njegovu osjećaju za istinu.
Otišao je Tomislav tamo gdje se vjerojatno ne igra odbojka, ali su sigurno silno žive njene ideje o nenasilju, miru, poštivanju prostora drugoga i njegova prava na život. Gdje više nema dobitka i gubitka, gdje su svi što su cijenili više igru nego njen rezultat.

 RAZIGRAN I ZEZANT

– Ostao je do kraja vezan za odbojku, imao je termin u Zemuniku s liječnicima tijekom godine a preko ljeta bi igrao isto s nama rekreativno na pijesku. Bio je baš razigran, zezant. U svojim godinama nije baš mogao puno zabijati, ali je bio jako iskusan, kao takvoga smo ga zvali i uvijek nam je s njim bilo drago igrati. Završio je FER u Zagrebu i radio je u OTP banci – biranim riječima o Tomislavu izrazio se i Antonio Kinda, sadašnji Goranov senior.