Mijino kampiranje za naše nerviranje

Mia Begović, srpanj 2010.: “Rastajemo se u miru, dostojanstveno i civilizirano. Sigurno je da ćemo zauvijek ostati prijatelji (ako se ovako razvode prijatelji, kako to tek rade neprijatelji? Op.M.P.), uvijek tu jedno za drugo. Tema mi je suviše bolna da bih o njoj govorila i zato vas molim da poštujete našu privatnost, tugu, koju u ovom životnom trenutku duboko proživljavam”
Sjeća li se itko one trakavice kada su se razvodili simpatična Vlatka Pokos i još simpatičniji Dikan Radeljak? Kao da je jučer bilo. Prvo smo u svim medijima tjednima morali slušati o tome gdje je kupljena vjenčanica, pa cipelice, pa ovo pa ono… Popeli su nam se bili na vrh glave. Onda smo morali biti obavješteni gdje su sve putovali, ljetovali, a najdraže su mi bile fotografije na kojima cijela sretna obitelj (+sin iz prvog braka, +kći iz drugog braka) odjevena u bijelo ide u crkvu da se malo pomole Bogu. A onda su došli crni dani. On nju maltretira, ona (navodno) maltretira malu Lanu, svi maltretiraju jedno drugo i na kraju se razvode. Ali čekaj malo… ne ide to tek tako. Istina je da su u brak stupili iz ljubavi, on nešto stariji i bogatiji, ona nešto mlađa i siromašnija, ali kada su odlučili iz tog braka istupiti, postavila su se neka pitanja. Pa se, da ne duljimo više jer se i sami toga sjećate, razvlačilo prljavo rublje po medijima, novinare koji su bili dobrodošli kada se piskaralo o vjenčanju i garderobi odjednom se počelo moliti za poštivanje privatnosti, za zaštitu male Lane…
POVIJEST SE PONAVLJA
Prošli smo tjedan bili obasuti informacijama o svađi Mije Begović i nekog građevinskog poduzetnika koji je u medijima poznat kao “muž sestre Ene Begović”. Pa su se oni posvađali, pa sada gledaju što je čije, tko je što donio u brak, tko je kome ostao dužan, čija je sjeckalica za krumpir, mikser, čiji je luster, a najviše čiji je stan. Koliko Mia Begović uopće ima stanova nikome nije jasno, jer se sa svakim mužem selila, a u isto vrijeme je kao zaslužna umjetnica dobila i jedan na korištenje, stan koji joj je bio toliko potreban da u njemu uopće i ne živi.
I sada se oni nešto svađaju, ona kampira pred vratima stana kao i one nesretne radnice pred vratima otete i upropaštene tvornice, a razlika je samo u tome što Begović ima nekakvu krznenu bundu pa joj bar sirotoj nije hladno. Razlika je i u tome što “poduzetnik” koji je kupio i upropastio tvornicu ne sjedi u njoj zaključan i ne razgovara kroz vrata s očajnim radnicama, kao ovaj bivši muž. Šteta samo što i ovom prilikom “sestra Ene Begović” nije rekla koju lijepu riječ o bivšem mužu Ene Begović, Dikanu, s kojim se svojevremeno lijepo spominjala preko medija, ali ni o doktoratu koji sprema na temu svoje sestre Ene Begović, a koji željno iščekujemo jer je svima znano da je “sestra” i općepoznata vrsna glumica. U to ste se mogli uvjeriti gledajući njenu glumu u nedavnoj sapunici, ali ćete je još bolje upoznati u nadolazećem showu “Survivor” u kojem glumi uz također priznatog umjetnika i cijenjenu javnu ličnost koju rado gledamo na malom ekranu – Nevena Ciganovića. Možda i o tome napiše doktorat.
DAME SE RASTAVLJAJU – HRVATSKA NE SPAVA
Par dana nakon ovog nemilog događaja zbog kojeg pola Hrvatske noćima ne spava, u “Studiju 45” na RTL2 organizirana je posebna emisija u kojoj su gostovale ugledna odvjetnica za razvode Dafinka Večerina, ali i prije spomenuta Vlatka Pokos koja je sva blistala dok je palamudila o svom slučaju, samo što nije blistala zbog teme koja je mučna, nego zbog toga jer je nakon duljeg vremena ugrabila malo prostora na televiziji. I ona je kao sirota Mia na sud dolazila sa svojim odvjetnicima. Ne znam kako ona, ali zadnja odvjetnica s kojom sam imao posla svoju je minutu rada (čuj mene, “rada”) cijenila jako, jako, jako visoko bez obzira na nikakve rezultate tog “rada”. Pa me zanima, odakle ovim damama novaca za nekoliko odvjetnika? Vlatkica nam još kaže kako je zbog “pritiska medija” njezin slučaj stavljen u ladicu. Zanimljivo, mislio sam da se pod pritiskom medija stvari vade iz ladice, ali nisam imao vremena o tome razmišljati jer je Vlatkica pričala sve zanimljivije i zanimljivije stvari.
UŽASNA, UŽASNA, UŽASNA DRAMA
Iskreno, zbilja mi je išlo na živce kada su se rastavljali i sve ono što je uz to išlo. I taman sam jedva nekako zaboravio i Vlatku i njene mrtve krznene životinje koje drži u ormaru, a ona se opet pojavila. Zanimljivo je koliko ta dama koristi pridjev “užasan”. Užasno je nervirala, užasno je smetalo to i to, užasno je…. U stvari samo je jedna stvar užasna kada su ovakve stvari u pitanju. Užasne su te priče, ali i njihovi akteri. Akteri koji su nam se popeli na vrh glave, koji čim im kola krenu nizbrdo u javnosti traže da se poštuje njihova privatnost, a pojedine, poput Mijice, traže i od pravne države da ih zaštite. S obzirom da je pravna država relativan pojam, ja ne znam na što je mislila, ali je zanimljivo to što ona misli da je tim sjedenjem pred vratima nešto postigla. A postigla je…
POTPUNO SUPROTAN EFEKT
Da je Mia Begović malo promislila ne bi pravila ovakav cirkus. Što je očekivala? Da će narod stati uz nju? Da će prosvjednici s Markova trga ostaviti sve i doći kod nje u haustor podržati je? U vremenima kada ljudi sve teže žive, kada je perspektiva sve crnja i crnja, koga je briga za njena natezanja s bivšim mužem, građevinskim poduzetnikom, i za njen stan? Ne kažem ja da prosvjednici trebaju biti zapušteni, prljavi, masne kose, odjeveni u krpe, ali onako nakvarcana, ogrnuta bundom, savršeno namazana, manikirana, bisernih zubi, uistinu ne izgleda kao netko nad kojim bi se čovjek sažalio (mislim, sažalio u materijalnom smislu). Mia je, osim toga, u posjedu gradskog stana, automobila (za kojeg ne zna gdje je parkiran), a koliko sam pročitao i redovita je na društvenim događajima gdje se skupljaju ljudi koji su po pravilu veće platežne moći. Kada se sve to skupi na gomilu, teško može proći kao patnica, sirota ostavljena na ulici, beskućnica…
A TU JE I ZABRINUTA KĆERČICA…
Cijelu ovu situaciju dodatno zanimljivom i ridikuloznijom čini i pojava kćerkice Maje Lene (ne nisu dvije. Jedna je, samo ima dva imena) koja izgleda napirlitano, kao da je jedva čekala priliku da izađe pred kamere. Naslovi poput “Maja Lena posjetila majku i pružila joj podršku” podsjećaju na one kada se u nekoj dalekoj zemlji dogodi neka strašna prirodna katastrofa i kada čitamo: “Predsjednik taj i taj posjetio je krajeve razorene potresom i tsunamijem te izrazio sućut zbog 80 tisuća mrtvih i ranjenih”. Ova je mlada dama javnosti poznata isključivo i jedino po tome što je čest gost raznih “celebry-evenata” što samo po sebi nije zločin, ali nije ni nešto čime bi se čovjek trebao pretjerano ponositi. Ona je dakle došla mamici “pružiti pomoć”. Pomoć se sastojala u tome što su se obje slikale gledajući nekakvim čudnim pogledom u kameru, kao da imaju facijalni grč. Da je sjela kraj nje i danima i noćima štrajkala glađu i žeđu (zanimljivo, nikada nitko ne štrajka žeđu… Uvijek samo glađu) to bi bilo puno uvjerljivije. Ovako je ispalo da je došla, slikala se i ošla. Ne’š ti podrške i ne’š ti ugledne osobe. Nadamo se da će upisati faks i vrijedno studirati i da se neće vucarati po Redcarpetima, Survivorima, Exkluzivima, Večerama za 5 i ostalim sumnjivim mjestima (sada ćete reći da sam bezobrazan i zloban).
KOLIKO JE TKO UOPĆE STAR U OVOJ PRIČI?
Ima tu još jedna zanimljiva stvar, a to je Mijina relativna starost. To pišem jer se uz nju stalno spominju i ti muževi koji su bili stariji od nje, a s obzirom da ni ona nije baš u cvijetu mladosti, to znači da se radi o metuzalemima. Spominju se njene pozne godine, zrela dob i slično, a ona kaže da ima 47 godina. To mi je nekako čudno, jer ja imam isto toliko godina, a rođen sam poslije nje. Ona je siječanj 1963., a ja lipanj 1965. (Obožavatelji! Sada znate kada treba donijeti poklone). To znači da je od mene starija dvije i po godine. Kako onda može imati 47 godina, isto kao i ja? Ili joj se možda zbog teškoga životnog puta (treba sve ovo preživjeti, uključujući i Survivor) neke stvari računaju beneficirano pa ima manje nego što piše? Ne bi me čudilo. A koliko onda ja imam godina, jer moj je život bio daleko teži? Čekaj malo… Rastave, preljubi, bigamija, putovanja, bolesti, avanture, gerila… A imam onda bar sto godina. He, he… Ali ja imam i stan i auto.

 ČIJI SU VIBRATORI, ČIJE SU GAĆICE….

S obzirom da se ovo dvoje, kao što ste to u uvodu mogli pročitati, rastavljaju “u miru, dostojanstveno i civilizirano” sada saznajemo i neke zanimljive detalje. Radila se precizna inventura pa se kao i u Vlatkičinom slučaju opet nabacuju bundama (to ih sada Bog obje kažnjava zbog okrutnosti prema sirotim životinjama) kojih ima samo 8, haljina nešto više (komada 112), nešto gaćica i majica i kao kruna neophodnih stvari i 2 (da, dva) kofera puna seksualnih igračaka (za koje oboje tvrde da pripadaju onom drugom). Bivši muž spominje još i neke stanove i vikendice prepisane na njeno ime i ostale stvari s kojima se svaki Hrvat koji je u pretvorbi ostao bez posla i sredstava za život može lako poistovjetiti. U duhu mira i civiliziranosti, ona njega sada naziva lopovom i provalnikom, a što se njega tiče, tek sam na kraju saznao da je cijelo to vrijeme bio zaključan u stanu dok je ona sjedila ispred vrata, što cijeloj priči daje još čudniji ton.

 
[email protected]