“Ljudi koji su rušili poduzeća i nosili torbe i danas kroje naše sudbine”

– Tvrtka je imala 80 kamiona koji su prevozili mazut u Obrovac. Sve je prodano i uzet novac. Oni koji su to učinili simbolično su kažnjeni, ali bez obaveze da novac vrate. U međuvremenu, Transport netko kupuje od stečajnog upravitelja za 26 milijuna, pola nekretnina prodaje jednom stranom poduzeću za isti iznos, a ostatak zadržava za sebe, ističe Šare
Nakon 25 godina sudovanja Slavko Šare, bivši načelnik Općine Galovac, pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zadru oslobođen je krivnje da je kao direktor tvrtke Transport Zadar zloporabio položaj i ovlasti u gospodarskom poslovanju i tu tvrtku oštetio za milijunske iznose. Tužiteljstvo je Šaru konkretno teretilo da je u jednom slučaju oštetio i još u dva navrata pokušao oštetiti tu tvrtku kaznenim djelima protiv platnog prometa.
Prvu nepravomoćnu presudu donijela je sutkinja Zlata Smojver Kanjer osudivši ga na 4,5 godine zatvora, nakon čega je Šare angažirao odvjetnika Marka Marinovića i slučaj vratio na ponovno suđenje. Spis je tijekom godina promijenio nekoliko sudaca da bi prošle godine sutkinja Sandra Radanović ovaj najdugovječniji zadarski sudski proces privela kraju i Šaru oslobodila krivnje. U međuvremenu je tužiteljstvo izmijenilo činjenični opis optužnice pa se Šari sudilo temeljem Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, no Sudsko vijeće pod predsjedanjem sutkinje Radanović smatralo je kako tužitelj tu tezu nije dokazao, a Šari u prilog išli su i nalazi dvaju financijskih vještaka koji su zauzeli isti stav.
“Sporna” kupnja kamiona
Šaru se, između ostalog, teretilo da je u Transportu Zadar namjestio natječaj za kupnju vozila i prikolica kako bi se okoristila njegova privatna tvrtka Man-Vag Commerce, ali vještaci su utvrdili da je Šare odabrao najpovoljniju ponudu te da Transport Zadar ne bi bio oštećen da strani dobavljač nije raskinuo ugovor, već da bi ostvario korist. Čak je iz vještačenja proizašlo da je sam Šare oštećen, jer je stavio svoju kuću kao jamstvo Transportu Zadar, zbog čega mu je kuća završila pod ovrhom.
Suđenje je pokrenuto 1997. godine temeljem optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zadru, a u kolovozu 2005. ju je preuzelo i preinačilo Općinsko državno odvjetništvo. Zbog stupanja na snagu Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, optužnica je ponovno izmijenjena, a posljednji put svega mjesec dana prije donošenja presude. Državni odvjetnik je na presudu uložio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da je izreka presude nerazumljiva. Također, žalio se i da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da sud nije proveo bitne dokaze, posebice ističući kako nisu uzete u obzir sve izjave svjedoka i dovedene u kontekst s drugim dokazima. U žalbi je navedeno i da su paušalno prihvaćeni nalazi dvaju vještaka za financije, a posebice da su kaznena djela počinjena temeljem Zakona i nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, no Vijeće Županijskog suda pod predsjedanjem Dijane Grancarić sve te primjedbe odbacilo je kao neosnovane, te zaključilo kako je sutkinja Radanović postupila po zakonu i donijela ispravnu odluku.
Svatko otišao svojim putem
– Što reći nakon dva i pol desetljeća povlačenja na sudu? Iako sam oslobođen, nisam ni sretan niti nesretan. Osjećam se otužno jer imam samo ovu zemlju i ne mogu shvatiti da se može dogoditi da netko sruši toliko poduzeća i da takvi ljudi i dalje kroje sudbine, nose torbe i ne znaju ni kome ih nose, niti koliko oni imaju. Tvrtka je imala 80 kamiona koji su prevozili mazut u Obrovac. Sve je prodano i uzet novac. Oni koji su to učinili simbolično su kažnjeni, ali bez obaveze da novac vrate. U međuvremenu, Transport netko kupuje od stečajnog upravitelja za 26 milijuna, i pola nekretnina prodaje jednom stranom poduzeću za isti iznos, a ostatak zadržava za sebe… Ponosan sam što sam vodio jedno takvo veliko poduzeće, s u to vrijeme najvećim investicijama u RH, govori Slavko Šare, dodajući kako je u to vrijeme imao i potporu hrvatske Vlade.
U vrijeme pretvorbe i privatizacije tvrtka Transport Zadar slovila je za jedan od najvećih transportnih sustava u bivšoj državi, a tvrtka je bila dio kompanije Croatia-trans Zagreb. Kako je pretvorba i privatizacija nužno nosila primjenu zakona koji je tu materiju regulirao, tako je postojala i mogućnost dokapitalizacije sustava sredstvima za proizvodnju – radnih ili u novcu. Šare pojašnjava kako su zadarski Transport i njemu srodno poduzeće Croatia Zadarline te 1994. godine imali priliku održati Zadar čvorištem transporta tereta i putnika na Jadranskoj obali, no da se Croatia uputila svojim putem, te bez ikakvih ulaganja prenijela imovinu u sustav Čazmatransa, dok je Transport Zadar pokušajem kreditnog zaduženja – komercijalnog posla nabavkom sedam tada najnovijih modela Volvo kamiona, pokušao uspostaviti transport tereta u tuzemstvu i inozemstvu. Investicija je, kaže, bila sukladna zakonu što su potvrdili svi nalazi vještaka. Šare svoju ulogu jedine žrtve u postupku nalazi ponajviše u politici.
– Ovaj ljudski paradoks teško je protumačiti uz činjenicu da danas stranac koji je dao ili prodao svoja vozila – kamione, potražuje znatan iznos sredstava kao svoju štetu, i to od onoga tko je vršio stečajni postupak „u ime i za račun države”, kaže Šare, dodajući kako bi se za detalje u svezi navedenoga trebali obratiti određenim državnim institucijama, a koje bi trebale znati tko je u to vrijeme „imao vreću da bi u nju netko sipao zob”.
Odbijena optužba za ratno profiterstvo
Odvjetnik Marko Marinović kaže kako je presuda oslobađajuća zato što Šare nije ništa napravio na štetu.
– Naprotiv, uvoženjem kamiona i zalaganjem svoje hipoteke on je te kamione dobio u korist firme. Druga je stvar što su se u firmi našli lopovi koji su kažnjeni na sudu za milijune kuna i to uvjetno, a nikad nisu bili obvezani da vrate taj novac. Slavko Šare nije ratni profiter. Htjeli su iskonstruirati ratno profiterstvo kao da se ne zna tko to može biti i što to znači. On je svoju imovinu založio i nije se nikako mogao domoći kamiona, kako je optužba tvrdila, jer je tada postojala odredba da se pretvorba može vršiti samo dokapitalizacijom u novcu, a ne hipotekama i nekretninama. Da se nisu umiješale nemušte sile koje su se htjele domoći basnoslovnog bogatstva na račun nekretnina, to bi poduzeće danas cvjetalo, kaže Marinović, ističući kako je Šare u vrijeme kad nitko nije mogao „na svoj brk” dobio sedam kamiona-krstarica.
Pojašnjava kako je austrijska tvrtka od koje ih je nabavio povukla kamione korištene svega šest mjeseci te da ista tvrtka danas, budući da je Transport Zadar u međuvremenu otišao u stečaj, a nekretnine rasprodane, od Republike Hrvatske traži više od 36 milijuna kuna.
– Šare je svu svoju imovinu, znanje i umijeće uložio kako bi te kamione uvezao. Kako je to država štitila interese?! Kad su se tako štitili društveni interesi, udaralo po kokošarima, a propuštalo kapitalce, onda nije čudo da se nalazimo u kolapsu kakvom jesmo. Mjesto Galovac, da je pameti kod ljudi, Šari bi za života podiglo spomenik za sve ono što je kao načelnik napravio, a ne ga progoniti, što pojedini mještani čine, zaključuje Marinović.