Ljubavna ljubičica

Nekako, iznenada, usred hladnoće koja se povlači već danima… Eto njih iznenada na sve strane… Ljubičice, bajami, tratinčice, a tako mi svega i prve šparoge. Dok sam ja još nekako uljuljkana u zimski san, priroda zna bolje… Pomalo baš i kao u životu, kada si obuzet problemima i njihovim rješavanjem, uobičajeni savjeti tipa: bit će bolje, proći će, iza zime proljeće, iza kiše sunce, nikada nam se ne čini baš vjerojatno.
Usred zime i mraka kada ti neko krene s takvim tješenjem, vjerojatnije će zauzvrat dobiti režanje, ako se još kontroliramo, šlapu u glavu ako više nemamo strpljenja. No, u pravu su. Ipak jesu. Evo nama proljeća… Mirisnog, uznemirujućeg kao zaljubljenost, nešto zatitra u nama pri pogledu na prvo cvijeće i ne znam je li zaista najljepše, no tako djeluje… Baš kao pomisao na osobu u koju smo zaljubljeni, mi oblačimo smiješak na usta kojeg nismo ni svjesni pri pogledu na tu raskoš usred još dosta ogoljene prirode i pomalo posivjelih dana…
Ljubičice, mirisna mala čuda prirode su cvijeće koje najčešće djeca beru svojim mamama. Kroz povijest su bile često i izraz ljubavi prema ljubavnicima. Jozefina i Napoleon, Manet i Berthe Morisot koja ga je izgleda dobro uzdrmala. Ni Zeus nije uspio biti pošteđen, ljubičice je stvorio da utješi nimfu po imenu Io, s kojom mu se »omaklo« ljubovati, pa kada ga je ne baš mila ženica Hera uhvatila na djelu, jadna nimfa je pretvorena u junicu. Kada je nimfi Io, prekipilo imati posla s moćnim i svađalački nastrojenim parom otišla je u Egipat, gdje ju je Zeus ponovno pretvorio u original, nakon što se Hera malo smirila. I tu Io, postaje Isis, boginja koja ponosno nosi kravlje rogove, a simbol je nježnosti i majčinstva. Molim bez komentara o rogovima, u grčkim mitovima ih je zaista teško brojati, kako one doslovne, tako i ove iz njihovih ljubavnih sapunica.
U cijelom srednjem vijeku provlačila se ideja da su ljubičice afrodizijak i bile su neizostavni dio ljubavnih napitaka, koji su trebali uvjeriti onoga kome je bio namijenjen da osoba koja ga je smućkala ne može, nego biti najljepša i najbolja na svijetu i izvan njega. Koliko je to bilo u praksi dokazano, nije nam dano na znanje, no današnja znanost nakon ponešto istraživanja i utvrđivanja kojih molekula i bioaktivnih spojeva ima, potvrđuje ovaj učinak koji se tako lijepo slaže sa proljećem. No, otkrili su i potvrdili i čitav niz drugih svojstava koje se skrivaju u ovom cvjetiću.
Viola odorata, predivnog mirisa, simbol proljeća, vječnog života i ljubavi, skriva u sebi kvalitete koje nismo navikli dobivati od nečeg tako lijepog. Moja teta je znala reći da je sve što je ljekovito: ili smrdi ili je gorko.
Naporni jezik kemije nam govori, da ovaj cvjetak sadrži neočekivani niz aktivnih spojeva i to redom: saponine, glikozid iridin, alkaloidi violi i odoratin (koji su ujedno najljekovitiji dio) spojevi salicilne kiseline, gorke tvari, eterično ulje, neke soli, vitamin C, karoten… U nizu je naredan jedan spoj koji nam je već svima dobro poznat – salicilna kiselina. Koristimo je u obliku Aspirina, nalazi se najviše u korijenu, (no ima određeni postotak i u listovima i cvjetovima) koji se doduše skuplja u jesen, a djeluje upravo tako. Protiv bolova i povišene temperature, reumatični bolovi, diuretik, obračunava se hrabro sa prehladama koje su samo pitanje vremena kad će nas prevariti baš u proljeće. Između gle – sunce pa se skineš, eto oblaka – pa se prehladiš korak je zaista kratak. Ljubičica za to pruža prema nama, svoje divne mirisne latice, i nudi pomoć. Ono stavljanje cvijeća u salatu, miješanu proljetnu, sa tratinčicama, jaglacima i ljubičicom, nije pomodno prenemaganje, nego preventiva za čišćenje organizma od toksina, ubrzavanje cirkulacije, smirivanje grlobolje, nadraženih očiju (što je također učestala »moda« u proljeće. Netko nosi prehladu, netko alergiju, netko kratke rukave, netko kaput.. Baš kao i priroda sve je nekako unezvijereno i bez pravila kada proljeće eksplodira).
Osim što je izuzetno cijenjena u parfemskoj industriji, što i nije čudno, ne poznajem nikoga kome taj miris nije drag, naime koristi se i u ženskim, ali eto i muškim parfemima, ima u kozmetici i izuzetno ugodno hidratizirajuće svojstvo za kožu, no osim ljepote pomaže i kod problema, pa tako ima i protugljivična, protuupalna i antiseptička svojstava.
Poznato je da je čaj od ljubičice pouzdana pomoć kod bolesti cijelog dišnog sustava, pomaže kod akutnog i kroničnog bronhitisa, astme, emfizema, pneumokonioze, infekcija dišnih putova, kašlja i promuklost i to tako da »otapa sluz« i pomaže to izbaciti iz pluća. Ima spojeve zadužene i da nam daju nam olakšanje i kod problema sa znojenjem, stolicom, mokrenjem i općenito sa cijelim nizom infekcija.
Nekoć se dugotrajnim postupkom dobivao »maslac« od ljubica, tako što se slagao red masti red cvjetova, sve dok se nije dobila mirisna pomada, korištena za užitak kao parfem, no i za glavobolju, anksioznost, nemir, reumatske bolove, glavobolju…
Danas se koristi eterično ulje, no ima cijenu zbog koje bi čovjek trebao dignuti kredit. To je, doduše i dosta razumljivo, jer je postotak eteričnog ulja je 0.03 % pa nije ni čudo da to ulje isprazni džepove. A zauzvrat opčara dušu mirisom kojem nema ravnog – onome koje nam daje onaj predivan osjećaj zaljubljenosti. Smješak.