Leonardo da Vinci imao je izuzetno širok raspon interesa

Valentino Radman, poznati zadarski slikar i likovni pedagog u četvrtak je navečer u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar održao zanimljivo predavanje o novim otkrićima i kontroverzama oko umjetničkog opusa velikog Leonarda da Vincija.
– Večeras ću govoriti o slikarskom da Vincijevom opusu iako je on, kao što je poznato, bio univerzalni renesansni majstor. Povod ovom predavanju su nova otkrića u svezi njegovih djela. Leonardo je rođen kao izvanbračno dijete i to mu je kasnije bila zapreka za stjecanje tadašnjeg visokog obrazovanja. U dobi od oko 15, 16 godina ušao je u radionicu velikog firentinskog slikara i kipara Verrocchia. Tamo je mnogo toga naučio, a osim njega u radionici je radilo još niz mladih umjetnika koji će se kasnije proslaviti. U Firenzi, koja je tada imala oko 80 tisuća stanovnika, bilo je oko 200 umjetničkih radionica. Nije stoga iznenađujuće što su u takvom ambijentu ponikli veliki umjetnici, kazao je Radman u prvom dijelu izlaganja te nastavio:
– Leonardo da Vinci imao je izuzetno širok raspon interesa, a vjerojatno stoga što nije stekao formalno visoko obrazovanje uvijek je kritički i empirijski ispitivao sve tadašnje autoritete, pa i one neupitne, antičke. Prirodu i čovjeka je shvaćao holistički. No, raznoliki interesi zacijelo su pridonijeli tomu da Leonardo za života u usporedbi s drugim slikarskim veličinama napravi jako malo slika. Danas je sačuvano samo četrnaest njegovih slika koje su nastale u četrdesetak godina njegove aktivne karijere. S druge strane, izradio je više od četiri tisuće crteža i skica. Radi primjera možemo kazati kako se Rembrandtu pripisuje 600 do 700 slika, a Rubensu nekoliko tisuća. Valja znati da sve od onih četrnaest slika nisu dovršene. Prije nekoliko godina otkrivena je nova da Vincijeva slika ili crtež. Pretpostavljalo se da je to autorstvo nazarenske škole. Nakon stručne analize koju je zatražio tadašnji vlasnik slike dvojica su vodećih stručnjaka za da Vincija Peter Silverman i Martin Kemp, profesori povijesti umjetnosti na Oxfordu ustvrdili kako je riječ o Leonardovom djelu. Svoje tvrdnje obrazlažu u knjigama “Leonardo’s Lost Princess” i “La Bella Principessa”. Očekivano, postoje i brojni stručnjaci koji takve tvrdnje pobijaju, a slika koju je tadašnji autor kupio za 22 tisuće prodana je za sto milijuna dolara.
U nastavku je predavanja Radman govorio o još nekim da Vincijevim djelima koja kod povjesničara umjetnosti izazivaju nedoumice i brojne sporove. “Salvator Mundi/Spasitelj svijeta” i “Bogorodica na stijenama” neke su od njih.
– Jedan od glavnih argumenata onih koji pobijaju da Vincijevo autorstvo slike “Spasitelj svijeta” je taj što ona nije rađena u zlatnom rezu, kompozicijskom pravilu kojega se da Vinci često držao. Nacrtao je i niz crteža o tom pravilu koji su tiskani u knjizi “De Divina Proportione” Luce Pacciolija, renesansnog matematičara i franjevca koji je dio života boravio i u Zadru, dodao je Radman.