KUĆA SIGURNA OD POTRESA

 
U utorak se nažalost dogodila nesreća, tj. potres u, kako bi se to nekada, u ono doba reklo, susjednoj i prijateljskoj Albaniji. Doduše, nismo baš susjedi, ali, iz nekoga zanimljivog razloga, Hrvati vole tu zemlju zvati prijateljskom. Nemojmo sada o tome, jer ipak ovo nije stvar za zafrkanciju, ljudi su poginuli, ostali bez domova i nedo Bog nikome da to iskusi. Ovi s jedne od nacionalnih televizija su reagirali brzinski i poslali svoga reportera iz Dubrovnika sve do Drača. On stoji ispred jedne gomile ruševina koja je nekada bila velika stambena zgrada i kaže kako je u njoj poginula jedna osoba, a dvije su spašene. S obzirom na veličinu zgrade, postavlja se pitanje koliko ljudi je tu uopće živjelo? Ispada da je to kao na našem takozvanom centru grada poluotoku. U zgradi peterokatnici s 15 stanova živi ukopno 2,5 osoba, a i oni preko vikenda otiđu u rodno selo ili na otok.
S druge strane, postavlja se pitanje kako se samo te zgrade lako ruše i pucaju. Imam osjećaj da se u nekim stvarima štedjelo na materijalu, ali nemojmo sada plašiti ljude. Ima zgrada koje su građene solidno i čvrsto. Evo, npr. ova moja. Sagradio ju je tadašnji "Lavčević" nakon razornih potresa u Skopju i Banja Luci i spada u one koje mogu izdržati, da sada ne izazivam vraga, koliko stupnjeva one strašne skale. U svakom slučaju, moja je zgrada sigurna. Eh, da. Umalo da zaboravim. Prodajem stan na poluotoku siguran od potresa, u dobrom susjedstvu (sjemenište je u blizini). Cijena? Prava sitnica! 5 tisuća eura po kvadratnom metru.

KAKO SE ODREĐUJE TKO U EUROPI VIŠE VRIJEDI?
S obzirom na to da smo sada dio uljuđene Europe, kao članovi Europske unije i mi sudjelujemo u radu iste pa se tako ponekad nešto i upita predstavnike naše zemlje koji tamo dobivaju plaću. Ovaj put su nešto pitali gospođu Šuicu o tome što misli o nekoj gospoji koja je tamo na nekom vrlo visokom položaju. Gospođa Šuica na žalost nije pokazalo svoje raskošno znanje stranih jezika, već je na našem jeziku progovorila nekoliko rečenica o dotičnoj gospođi. Te su riječi bile pune hvale i to me nije ništa začudilo, jer ne pljuje se u zdjelu iz koje se jede, a pogotovo ako se dobro jede. Slušao sam to jednim uhom, a onda mi je jedna izjava uljepšala dan. U moru činjenica zbog kojih bi i mi trebali voljeti tu ženu izdvaja se ona po kojoj (citiram) -" žena koja je rodila sedmero djece ne može biti nego takva. Prava majka, bla,bla…"
Dakle, kako Šuica veli (opet napominjem, na žalost na hrvatskom. Više volim slušati englesku verziju), žena koja rodi sedmero djece ne može biti nego divna i krasna… To je vrlo zanimljivo. Poznajem nekoliko obitelji koje imaju četvero i više djece (do osam komada) i sa svima sam prijatelj, a s nekima sam se čak i okumio. Ali, što ćemo s onim obiteljima koji imaju gomilu djece, ali ne tako pristojne, divne i krasne. Što ćemo s onim dijelom našeg građanstva koji rađa silnu djecu, prvo iz neznanja, a drugo i zbog življenja na račun te iste djece (prosjačenje, dječji doplatci). To nam naša europska predstavnica nije objasnila. Znači li to na je neka majka iz jedne takve devijantne obitelji idealna za postavljanje na visoku položaj u već spomenutoj EU, samo zato što je rodila sedmero djece pa je zato kompetentna za upravljanje nečim o čemu nam ovisi budućnost. Bože sačuvaj logike!

ŽELIMO PROSTOR ZA DJEČJU PARTICIPACIJU U MEDIJIMA
Jedan poznati Hrvat je jednom prilikom, kada su ga pitali što ga najviše nervira na malim ekranima, odgovorio – "najviše me nervira gledati nedoraslu djecu kako palamude o ekologiji". Prije neki dan, imali smo prilog u RTL Direktu o Danu dječjih prava ili nečem sličnom pa su onda malo razgovarali s dječicom. Dečko je bio jako ozbiljan i mudar, a cura još i više. Ona je, na pitanje što žele postići svojim istupom odgovorila jednostavnim dječjim jezikom i izrazom – "želimo prostor za dječju participaciju u medijima". "Kaj god", rekli bi sjevernjaci. Ha! Što kažete? Sigurno ste dobili pojačano lupanje srca.