“Krešo je bio veliki košarkaš i veliki čovjek”

Predstavnicii Hrvatske udruge leukemija i limfomi Zadar kao i svake godine položili su vijence uz kip Krešimira Ćosića na Višnjiku, u povodu 26. godišnjice smrti ovog košarkaškog velikana, suosnivača Udruge.

Dan za čep
– Godinu prije nego što je i sam obolio od limfoma, Krešo je zajedno s profesorom Borisom Labarom i opernim pjevačem Krunoslavom Cigojom, osnovao Udrugu leukemije i limfoma Zadar. Pomogao je u osnivanju, prodaji slika za potrebe udruge i oboljelih. Bio je veliki košarkaš, ali prije svega veliki čovjek. Imali smo čast upoznati i njega i njegovu suprugu te nastaviti s radom Udruge, govori Igor Blaslov, predsjednik zadarske podružnice HULL-a, koji je zajedno s članom udruge, prof. Danijelom Pavičićem položio vijence.
Kako govori Blaslov, Udruga je aktivna unatoč koroni koja ih je ipak malo usporila.
– Ali i dalje smo radili koliko god smo mogli. Zajedno s Čistoćom smo organizirali akciju Dan za čep. Polijepili smo plakate po školama i vrtićima, čepovi su se skupljali na veliko i poslali smo kolegama u Udrugu u Čakovcu – tonu i pol plastičnih čepova! Volim reći da je svaki dan Dan za čep jer mi ih prikupljamo tijekom cijele godine. Građani ih mogu odnijeti u Čistoću ili zovnuti mene da dođem po njih. Nije nam to teško skupljati, a zašto bi se bacali ako nekome mogu puno pomoći, govori Blaslov, dodajući da se za vrijednost čepova potrebitima kupuju invalidska kolica ili pomagala.
Kako govori nadalje Blaslov, iako su im i onemogućene neke veće akcije, Udruga uspijeva pomoći i dalje koliko može.

Kontakti s liječnicima
– Nedavno smo za Odjel hematologije Opće bolnice Zadar kupili stolove i sjedalice. Nadalje, svake godine bismo imali u 10. mjesecu humanitarni koncert i predavanja, ali ovih godina ne možemo zbog pandemije. No, uspjeli smo nastaviti s vrlo važnom aktivnosti za naše članove, kada u ljeti dr. Sandra Bašić Kinda, dr. med., specijalist internist, subspecijalist hematologije, ima dan konzultacija u dvorani u Samostanu sv. Frane. Liječnica prima svoje pacijente kako ne bi morali ići u Zagreb, ali i druge pacijente koji donesu svoje nalaze i možda žele drugo mišljenje. Ona ih uputi što im je činiti, daje svoje mišljenje i to nam svima jako puno znači. Naravno, sve to u diskreciji i uz pridržavanje epidemioloških mjera, govori Blaslov, dodajući kako im liječnica svima dade svoj kontakt kako bi mogli i dalje komunicirati.
Njegovi kontakti s liječnicima, kako dodaje Blaslov, puno znače za pomoć oboljelima.
– Nekad me nazovu ljudi koje nikad nisam ni vidio ni čuo i ja im pomognem, nije mi uopće važno tko je tko. I sam sam prošao taj put kad sam bolovao od Hodgkina i naučio na svojoj koži. Tako da jednostavno želim i moram imati snage i volje za pomoći ljudima kad god mogu, zaključuje Blaslov.