“Kilometarske kolone prema Benkovačkom sajmu, ka’ da će smak svita”

Pošlo je bablje ljeto, snijeg je zabijelio dio Hrvatske. Nedjelja je, deseti u mjesecu. U zaobalju Zadra prijeteći olovni oblaci, bura, temperatura na termometru oko 12 Celzijevih stupnjeva. Prilazi Benkovcu, Benkovačkom Selu i Benkovačkom sajmu zakrčeni s prometom, motorna vozila u kilometarskim kolonama vuku se "puževim koracima".​

​- Ljudi moji, što je ovo, od rotora i benzinske postaje u Pridragi do ovdje, vučem se, evo, sat vremena. Dobro da više nemam stojadina ili fiću, zakuha bi sve u šesnaest. Kažu da od autoputa do sajma treba oko dva sata, kilometarske kolone. Iz pravca Šopota i Raštevića totalno zakrčeno raskižje, ka' da je smak svita, kaže nam Zemuničanin Ante.
 

Kupuju, kupuju, ma ne puno
Iz cijele Dalmacije, s dalekog juga i Like, sa sjevera Hrvatske i Slavonije, na Benkovački sajam dolaze kolone poljoprivrednika, trgovaca, kupaca…

– Usprkos koroni i hladnoj buri ovdje se susreće istinski dašak tradicije, popraćen širokim osmijesima dobrodošlice i nezaboravnim zvucima Bukovice i Ravnih kotara, rekao je Dinko Petrović iz Pakova Sela kod Drniša.

– Kupuju, kupuju, ma ne puno, kaže Dinko koji prodaje bukare od smreke po cijeni od 200 i više kuna.

Darko Pavišić, kolekcionar i starinar iz Duge Rese, prvi put je na Benkovačkom sajmu da bi prodao antikvitete, poput starih fijakera, starog pluga, singerice, gramofona, ili likovnim crtežima i crveno-bijelim kockicama ukrašenog starog traktora.

– Uvjerio sam se, ovo je ipak najveći "dućan na otvorenom" u Hrvatskoj. Bože moj, možda se nešto i proda ili razmijeni, navodi Pavišić.
 

Ludilo "pazarske" atmosfere
– Iskreno, putujem po Hrvatskoj da bi prodavao antikvitete, ali mi se od nekih teško, nikako ne da odvojiti. Dođem na sajam, platim svoje mjesto i dok pijem kavu zapitam se zašto sam prošao toliki put. Rado bih se razmijenio, takav sam jer sam više kolekcionar nego trgovac, tvrdi Darko Pavišić.

Ludilo pazarske atmosfere u kojoj vlada cjenkanje, kupovina bez računa i uvijanja u celofan zahvati svakoga tko samo napravi đir izuzetno velikim, ograđenim prostorom sajma na 5,9 hektara zemljišta u Benkovačkom Selu.

– Kiseli kupus voliš ili ne voliš. Ako voliš nikad nećeš proći jeftinije, kilo ribanog kupusa je tri kune. Već je podne, vama ću dati za dvije i pol dvije kune, velikodušno nudi Varaždinac Branko.
 

Da se vidi i bude viđen
– Čuvajte zdravlje i kupite termo hlače, dolazi bura i zima za pamćenje, orilo se sve do suprotne, sjeverozapadne strane sajma, do "odjela" svinja, peradi i stoke. A tko je poranio mogao je kupiti kišobran za 30 kuna, ali i jeftinog meda.

– Med je po 40 i 50 kuna, a pet guščjih pera za mazanje kruha, pogača i kolača – pet kuna, nudi baka Boja.

Na benkovački "dernek" se, naime, dolazi i radi običaja i ugođaja, da se vidi i bude viđen. Ne biti viđen "svakog desetog u misecu", znači da se dogodilo neko zlo. Na benkovački "dernek" se, naime, dolazi i radi običaja i ugođaja, da se vidi i bude viđen, uvjerljiv je Ante iz Nadina.
 

Idućeg desetoga rasprodaja
– Ovdje se susretneš s ljudima od kojih poneke nisi vidio duže vrijeme, staneš, popričaš, izjadaš se, jednostavno se čovjek povjerava jedan drugome i bude ti lakše. A onda se druženje nastavi uz kilo pečene janjetine, a padne i pjesma, sasvim ozbiljno će Mate iz Debeljaka.

Oni koji su ga već posjetili znaju da je to jedinstven doživljaj. Ovdašnji ljudi i kad nema novca, i kad je kriza, čuvaju tradiciju. Za doći na sajam nema ni svetka ni petka, a bogme ni državnog blagdana.

– Kupio sam dvije svinje od oko 120 kilograma žive vage, bez vaganja, pa što Bog da, poručio je Stojanov iz Draga.

A ako niste bili nikada na Benkovačkom sajmu, svratite idućeg 10. u mjesecu, nećete požaliti. Najavili su, između ostalog, i veliku rasprodaju ženskih grudnjaka, gaćica, čarapa, knjiga, pilića…

​- Rijetki su oni koji ostanu ravnodušni na miris pečene janjetine i muving, poručio je Zvonko iz Bibinja.