Ne znan zašto, ali sitija san se u subotu popodne našega dragoga Vinka Šimunova Bundilovoga, Bog mu da duši jer je odavno pokojni, kad bi on u niko doba zna reći:
– Čekajte ljudi, di ćete, pa došli smo se divertiti!
U Belafuži, šesnajsti put za redon, došli su se divertiti svi koji volu društvo, domaće vino, pismu i šalu. U dvor prve belafuške obitelji što je ono bila došla iz Sutomišćice i puštila koreni – Petrić – svi rado svratu. Ka i uvik dočeka ih nasmijana Sonja, carica i kraljica, a ove godine, bome, doša je i novi gradonačelnik Branko Dukić. Ma ne sam, šnjin je doša i stari gradonačelnik Božidar Kalmeta jer on malo kad ne dođe u Belafužu.
– Ovo je baš lipo! – reka je Dukić.
U Belafuži – puži!
Dobrodošlicu in je poželija Nenad Petrić, predsjednik Društva prijatelja Belafuže koje i je organizator ovoga događaja. S Dukićon i Kalmeton bili su još i Darko Kasap, pa Damir Kalapać Pupe, Mario Pešut, Petar Špika, Joško Pulja…
– Ajmo, di su puži!? – pita Kalmeta.
U Belafuži – puži! Nikad nisu pobigli iz teće u koju ih je stavija Toni Mihatov, meštar od puža.
– Ovo je baš lipo! – jope će Dukić.
A kako i neće biti kad je šušur. Klape Ponistra iz Crnoga i Mali Iž ujedinile glasove i udri po pismi, a tu je i dikljanska Kveštura, uobičajeni ukras ove priredbe. Roštiljeri Neven Cvitanović Cvik, Rino Kunjačić i Slobodan Zelenčić kojega zovu i Bodul, a sva tri jesu boduli, imaju pune ruke posla.
– Uigrana smo ekipa, ovo godinama radimo i ni nan dosadilo – svečano kaže Rino, neformalni glasnogovornik nevelike skupine.
Srdele iđu kaj munjene, a ove godine neko se sitija doniti i kumpire u cilo pomišane s pužima. Komu je to palo napamet?
– Meni – kratko kaže Lidija Šimunova.
Dok u konobici pod spretnon rukon Srećka Petrićeva, dispečera iće i piće, sve iđe kaj po špagu, a mora tako biti jer Belefužete vridno nosu gvantijere vanka, da ljudi moru pojisti što ih volja, dotle je šestoročlano povjerenstvo kušača i ocjenjivača u punom zamahu.
– Dogovorili smo se da ćemo svi kušati i ocjenjivati i bila i crna – informira Marijan Tomac.
Peronošpora
On je, kako i spada, koordinator te cijenjene skupine. Ali, vražji agronom nije moga u prolazu ne reći nešto što njegovon oku nije pobiglo.
– Nije o vinu nego o pamidorima. Vidiš one pitare ispod Sonjinih maslina i pamidore u njima? Vidiš, e… Lipi su i sve, ali in je došla peronošpora i tu triba reagirati.
Sonja će to urediti, ne bojin se ja… Kako vrime iđe, tako je sve veći šušur. Jadran Srdelić Boćo, predsjednik NO Društva prijatelja Belafuže, sve vidi i ako nešto triba, tu je.
– Ovo je već toliko uigrano da sličimo na Real Madrid – šali se Boćo.
Doša je i Ivan Dražović, zadarski tić. Rastega harmoniku, prati ga Aldo Aras Gazić na gitari, a Ponistra i Mali Iž pivaju za uživanciju.
– Sad će O sole mio, slušaj, slušaj – govori donedavni gradonačelnik Kalmeta čoviku preko puta stola.
Tamo sidi Bruno Aras, belafuški pivač veteran.
– E, kad san ja piva…
Kalmeta i sam vrsni pivač kaj svi Arbanasi, izaziva ga:
– Ajde, potegni, da čujemo.
Smije se novi gradonačelnik Branko. Ne more ni njemu, kaj ni svakon Stanarcu, pobignuti pisma, ali…
– Neka, neka, ja ću drugi put!
I onda Ivan Dražović ulazi u završnicu O sole mio, ono kad triba dignuti, a Bruno ga prati.
– Ma, bravo! – oduševljen je Kalmeta.
I svi plješću. I jope mi je u pamet doša naš dragi Vinko Bundilov, on bi bija sritan kaj dite jer – svi se ode divertu.
– Ajme što je lipo! – šapće mi Aliče Brigina.
Ona uvik dođe, njoj je u Belafuži sa starin prijateljicaman uvik lipo.
Vinko i Pjero
Kveštura i piva i pleše, zabava iđe svon vrhuncu.
– Počašćen sam pozivon i drago mi je viditi vako sretne ljude, naše sugrađane. Ovaj događaj triba njegovati jer on sam po sebi čuva sjećanja na negdašnji život ciloga grada – kaže gradonačelnik Dukić kojega su mnoge žene izljubile, a muški mu kaj pravom svom čoviku čvrsto stisnuli ruku.
Sve se izmišalo. Na stol su u sprtvama došle i fritule s kroštulama, kolači, a bome je i vino kurilo. Kako je protokol predvidija, oko sedan i kvarat došla je na red objava rezultata. Vinari su mrvicu uzbuđeni, čovik nikad ne zna što su kušači i ocjenjivači sve ositili, pa strogo zapisali.
– Dragi naši, bila vina su solidna, a među crnima ima ih puno veoma kvalitetnih – govori Marijan Tomac.
Još niko ništa ne zna. Ko će imati najbolja vina? U kuverti su zapečaćene zaporke i kad Tomac pročita broj uzorka, onda Nenad Petrić i Jadran Srdelić Boćo vadu papir iz kuverte pa tražu čije je to vino i onda se to objavi. Tako je i bilo pa su se čitali rezultati, prozivalo vinare i malo se Marijanu Tomcu pomišalo pa ga je Ante Kolega Bage podsitija na redoslijed i onda je sve bilo kako triba biti. Ajme veselja kad se dočulo ko ima najbolja bila, ko najbolja crna vina.
– Cilu godinu ja vodin brigu o lozi i o vinu. Sritan san – reka je Vinko Pavlović čije je bilo najbolje.
Prvi put na natjecanju je i Pjero Petrićev.
– Ovo je vino rađeno s ljubavlju. Petrićevi su stari vinogradari i vinari, a meni je ruku puno dala i moja Sanja i eto – bija je Pjero malo uzbuđen.
Pravilnik o natjecanju kaže da pobjednik triba doniti pet litar za usporedbu. Ne boj se, po pet litar Vinkovoga i Pjerovoga pošli su kaj ništa.
– Dobro je, dobro ovo crno – prisnažija je Kalmeta.
Nije ni Dukić bija nezadovoljan.
– Ja znan da su i Belafuža i Stanovi uvik imali dobra vina, ali i drugi, Arbanasi, Puntamika, Crno…
Kad je Dukić spomenija Crno onda se ne more zaobići klapa Ponistra. Uvik dođu u Belafužu, a njihov prvi tenor Milo Babin je iz Belafuže. I baš je njega dopalo primiti nagradu za treće misto među bilin vinima jer otac mu Bruno nije moga doći.
– A što ću ti reći, mi njegujemo lozu i držimo se struke – kaže Milo.
Pa trči nazad pivati jer su svi veseli i uvik neko reče ‘ajmo ovu, ajmo sad onu’, baš kako je to uvik i bilo u staro vrime.
A baš smo se divertili
Svoju motičicu, koja ga je dopala za nagradu, odnija je doma Radenko Šimunov.
– Slavko i Srećko Petrićevi obećali su mi motičicu isklepati. Trsje je u Diklu, a konoba u Belafuži – govori Radenko.
Ajde, neka je i on dobija nagradu. Jer, Tićovi, kako zovu njegove Šimunove, uvik su imali lipo vino. Bome lipo je i Aldovo. Skoro svaki put on dobije nagrade, a gradonačelnika Dukića to nije iznenadilo.
– Znan ga odavno. On je spojija stanarske i belafuške gene i kakvo će mu vino biti nego dobro.
Došlo je škuro doba i vrime je kroz jedna ili druga vrata u Sonjinon dvoru poći prema doma. Pala je i zadnja pisma šotovoće, a Mile Šimunov, tajnik, preglediva je li sve kako triba biti.
– Je, je, ništa nije ostalo i to je najlipše – govori i gleda u libre di mu je knjigovodstvo.
I sad, nisan zaboravija ni Onu koja sve zna i sve vidi. Ko je čita i prije koju godinu kako je bilo u Belafuži zna da san i nju spominja. Tu je, ne more njoj ništa promaknuti. Bacila je oko priko zida, a kad se okrenula da će doma, čuja san je:
– I more bi popili!
Ona koja sve zna i sve vidi onda je pošla leći. Više nije ostala ni kap Vinkovoga ni kap Pjerovoga pa smo i mi pošli ća. Uto mi je u pamet jope doša naš dragi Vinko Bundilov.
– A jesmo se divertili!
Jesmo, jesmo. I jopet ćemo…
najnovije
najčitanije
Nogomet
Europska liga
Josip Stanišić asistirao u pobjedi Bayera u Rimu, sve miriše na hrvatsko finale EL
Rukomet
Rukometna Liga prvaka
Veron Načinović ostao bez završnice Lige prvaka, Kiel nadoknadio devet golova minusa
Nogomet
Englesko prvenstvo
Chelsea u zaostaloj utakmici na Stamford Bridgeu svladao Tottenham
Ostali sportovi
ATP Madrid
Danil Medvedev poput Jannika Sinnera predao polufinalni meč u Madridu
Ostali sportovi
EP u gimnastici
Pet hrvatskih gimnastičarki nastupilo u kvalifikacijama EP-a, Tina Zelčić najbolja 12.
Zadar
EMOTIVNA PJESMA
Petar Strmota napisao emotivnu pjesmu u čast Franka Lisice: ‘Plače nebo, muka grlo steže sve jače…’
Crna Kronika
smrtno stradao
TRAGEDIJA: U Rovanjskoj smrtno stradao ronilac
Plodovi zemlje i mora
Najulov 2024.
Josipov impresivni ulov: ‘Kaos je bio toliki da sam mislio da ću je izgubit koliko je podivljala’
Zadar
OBAVIJEST
VAŽNA OBAVIJEST Zbog utrke Wings for Life zatvaraju se ova parkirališna mjesta
Županija
SVEČANA SJEDNICA