Juniori prvaci Hrvatske, SP u Torontu, sezona 1994./95.

Polufinale juniorskog prvenstva održano je u Zadru. Prva utakmica,  Zadar – Dalvin. Trener Pulanić preferirao je visoku postavu, igraju E. Perović, I. Perinčić, J. Ružić, M. Morović, I. Katić. "Ovo je izvanredna postava za fotografiju, juniorska dvometraška postava, ali mislim da neće funkcionirati, nema playa", upozoravam. Gubimo utakmicu. Zadar – Rijeka,  ponovo upozoravam Uču na Baždarića, Mancea i Štimca koje poznajem  iz juniorske reprezentacije. Na poluvremenu minus 18! Izgubimo li,  nećemo vidjeti Final four. "Što bi ti napravio", pita me Učo i dozvoljava  mi da se malo upletem u taktiku igre. "Zrilić na playa, Perović na beku,  Perinčić i Ružić na krilima, centar niži, brži, borbeniji, Mario Dundović.  Zonski presing 1-2-2, na cijelom terenu kojeg smo, kao kadeti, igrali tri  godine, usmjeravanje i udvajanje Baždarića i Mancea u "kantunima",  odgovaram. Učo prihvaća i počinje šou, velika podrška Tornada, dobro  poznata atmosfera u Jazinama, dobivamo utakmicu! Plus 23, u drugom.  Pa najveća prepreka, Croatia osiguranje iz Splita, s pet juniorskih reprezentativaca za odlazak na Final four. Dobivamo u produžetku, Ivan Perinčić uzima zadnju loptu i rješava utakmicu te je najbolji igrač polufinala. Final four – pobijedili smo Šibenik i Karlovac, pa smo za prvo mjesto  igrali protiv Cibone. Oni imaju postavu juniorske reprezentacije, Giriček,  Zemljić, Novosel, Miliša i Prskalo, nisu izgubili posljednje dvije godine i  favoriti su. Ali, u izvanrednoj predstavi priredili smo veliko iznenađenje i  pobijedili favoriziranu Cibonu, 87:86, nakon produžetka (77:77), postajemo prvaci Hrvatske! "Melem na dušu" navijačima, nakon iznimno loše  sezone prvog tima. Jure Ružić proglašen je najboljim igračem prvenstva,  a nedugo zatim Učo Pulanić je postavljen za trenera prve momčadi.  Značajnu ulogu imao je i prof. Predrag Saratlija koji je sjajno brinuo o fizičkoj spremi i što je još važnije o razvoju svih funkcionalno-motoričkih  sposobnosti kod mladih igrača.

SP u Torontu
Na Svjetskom prvenstvu, u Torontu, Kanada, Zadar ima jake predstavnike. Pino Giergia je trener-izbornik, Stojko Vranković i Arijan Komazec  (ne igraju u Zadru, ali su zadarska dica), Alan Gregov kao igrači i fizioterapeut Mladen Babić. Nažalost, Stipe Šarlija, najbolji igrač Zadra i hrvatske lige, ponovo nije imao sreće. Ozljeda skočnog zgloba i na preporuku  liječničke komisije u Toronto ide Davor Pejčinović iz Cibone(?!). Hrvatsku predvode Kukoč, Rađa, Vranković, Komazec, srebrni iz Barcelone.  Do polufinala, Hrvatska je uz veliku podršku navijača (Hrvati u Kanadi)  pobijedila sve protivnike i igrala vrlo dobro. Nažalost, antologijski poraz  od Rusije, 64:66, u polufinalu, iznimno loše prvo poluvrijeme, samo 22  poena. Hrvatska pobjeđuje Grčku 78:60 za svjetsku broncu! Hrvatska je u  svjetskom vrhu! SAD, Rusija, Hrvatska. Iz  Toronta mi se tih dana javio  Pier Luigi Marzoratti, ponajbolji play reprezentacije Italije svih vremena.  Inače, Marzoratti je kao dopredsjednik košarkaškog kluba u Cantuu, jakom košarkaškom središtu u Italiji (kao Zadar), želio cijelu obitelj Perinčić preseliti u Italiju. Budući je moj pok. otac Šime rođen 1924., u Zadru kao talijanski državljanin, nije bilo nikakvih zapreka za dvojno  državljanstvo Ivana i Hrvoja, i poslana je tzv. "nemoralna ponuda". Između te, zaista sjajne ponude i rata u Hrvatskoj, KK Zadra i Hrvatske, mi  biramo, jednoglasno, ovo drugo. Pier nije mogao sebi doći, kada sam mu  se zahvalio na ponudi. Još je dugo i uporno pokušavao, pa i preko dijela  moje obitelji u Italiji, te podebljanjem ponude, promjeniti naše stajalište.  Nije razumio, Ivan je u Hrvatskoj reprezentaciji, Hrvoje ulazi u nju, ja  sam, također, trener u reprezentaciji, u Hrvatskoj je rat, odbijamo najbolju ponudu u životu.
Igrajući za juniorsku reprezentaciju na EP-u u Izraelu, Ivan je osvojio  srebrnu medalju, izgubili su zlato u posljednjih sedam sekundi, iako su  imali jedan razlike i loptu, pogrešno dodavanje iz auta i zlato je otišlo u  Litvu. S juniorskom i kadetskom ekipom (Roko Giergia), bili smo na velikom međunarodnom turniru u belgijskom Mechelenu i odigrali sedam  utakmica protiv američkih momčadi, ostvarili pet pobjeda, jedan neriješen rezultat i jedan poraz od pobjednika, iako bez najboljih juniora,  Ivana Perinčića i Jure Ružića. Dobili smo velike pohvale američkih trenera te više poziva europskih momčadi za turnire. H. Perinčić, M. Ćustić, T.  Mazija i M. Dundović igrali su za selekciju Europe i pobijedili Amerikance, 83:78. Europa zna za juniore Zadra, gdje su već godinama, pitam se.

Sezona '94./'95.
Ivo Učo Pulanić je trener, Rudi Tičina, pomoćnik, prof. Saratlija, kondicijski trener. Učo će imati velikih problema, na nikad usijanijoj klupi  Zadra, jer momčad su napustili Anderson, Kelečević, Šarić, Gregov i  Blažević. Šarlija i poletarci, Bulić, Dundov, Blaslov, Skroče, 19-godišnjaci,  juniori Zrilić, Katić, Radošević (18 g.), te Ivan Perinčić i Jure Ružić (17 g.).  Kao centri, dovedeni su Joško Vukičević iz Zagreba, Ante Ivančić, te Amerikanac Roby Johnson na playu. Učo je zadovoljan, misli da je Bijela liga  osigurana, te će se u njoj boriti za plasman u Europu i razvijati mlade  igrače za budućnost Zadra. Ali, sezona počinje loše, porazom od Slavonske banke, 77:76, u Hrvatskom kupu.
Ni utakmice u Južnoj grupi hrvatske lige, ne zadovoljavaju. Samo 600  gledatelja na startu protiv Dalmacijavina, govori dosta. 4-3 je omjer nakon prvog dijela, i upitna je Bijela liga za prvaka. U pauzi, Skupština kluba. Surać i Košta ostaju čelnici, Pinu je nakon šefa marketinga ponuđeno  mjesto sportskog direktora, koju je odbio, jer želi biti glavni direktor kluba. Krešo je nominiran za kuću slavnih, što je sjajna, fantastična vijest,  ne veselimo se previše jer znamo, Krešo je teško bolestan.

Moj posljednji razgovor s Krešom
U Americi sam, kao pomoćni trener juniorske reprezentacije. Istočna  obala, od Syracusea na sjeveru, pa Bostona i New Yorka, spuštamo se  prema jugu i u Washingtonu smo. Svi želimo kod Kreše, u hrvatsko veleposlanstvo, ali njega tamo više nema, u bolnici je. Dobivam broj, nazivam ga, ne znam u tom  trenutku, ali to će biti moj posljednji razgovor s  njim. Želim ga pozdraviti, zaželit oporavak i ozdravljenje (što je on najavio u svojim intervjuima), biti što kraći, ali Krešo ne dozvoljava, razgovaramo gotovo dva sata. O svemu do najsitnijih detalja, o Zadru, klubu, Kalelargi, rivi najviše. Žao mi je što nije postojala današnja tehnika "pametnih" mobitela, pa da sam mogao taj razgovor snimiti… moram dalje, prema jugu i Floridi, i opraštam se s najvećim. Budući da sam od trenera  najbolje govorio engleski jezik, dao sam jako puno intervjua o ratu i događanjima u Hrvatskoj, što je bilo predmet velikog zanimanja i interesa  na svim Sveučilištima na kojima smo igrali, te ostalih medija.
Drugi dio Južne lige, također neizvjestan. Odlučuje posljednja utakmica, Zadar – Puntamika 125:95, i Zadar je izborio osnovni cilj, Bijelu ligu.  Šarlija 31, Bulić 27, I. Perinčić 23, najbolji su na toj utakmici. Bez najboljeg igrača, Stipe Šarlije (ozljeda), Zadar nije imao šanse, 1-6, u prvom dijelu, 3-11, na kraju, i Zadar je šesti. Razigravanje za Kup Koraća, Jadrankolor je bolji u Rijeci s 94:75, tek devet plusa u Zadru (98:89) i kraj još jedne teške sezone nakon koje je jasno da slijedi "remont". Stipe Šarlija je  bio najbolji, ali igrao je samo 16 utakmica, Marko Bulić, do njega, najbolji je strijelac s 494 koša, Stipe 399, Johnson 328, Vukičević 308, Dundov  234, I. Perinčić 229, Ivančić 211, Ružić 80,… Sa šutom, 32-64 za 3 poena,  što je vrlo visoko, Ivan Perinčić je najavio da bi mogao biti jedan od nositelja u narednim sezonama.
U sljedećem nastavku: Odlazak Kreše, juniori ponovno prvaci, prva  službena s Jugoslavijom