Ivan Vrbnjak: Otišao sam jer želim napredovati

Ivan Vrbnjak, Marin Jovančević i Roko Jurišić, tri najjača aduta Vaterpolskog kluba Zadar 1952 prošlih sezona, ubuduće će igrati pod kapicom riječkog Primorja.
– Još treniramo u Zadru, a u Rijeku selimo 10. kolovoza. Potpisali smo na dvije godine, s mogućnošću produženja na još jednu sezonu. Klub nam je pronašao smještaj tako da ćemo živjeti zajedno – kaže Vrbnjak koji je vaterpolo, baš poput dvojice svojih suigrača počeo trenirati 2009. kada je završena izgradnja bazena na ŠC Višnjik.
– Prije toga sam trenirao košarku, a potom jedno razdoblje istovremeno košarku i vaterpolo. Onda je mama rekla, ili jedno ili drugo. Kako sam u vaterpolu imao odlično društvo odlučio sam prekinuti s košarkom.
I tako već 11 godina. Svakodnevni treninzi, nastupi za brojne mlađe uzraste, kako u klubu tako i u reprezentaciji u kojoj je od 14. godine te kao kruna svega odlične igre u A-2 regionalnoj ligi u koju se Zadar uključio 2016. godine.
– Jako puno nam je pomoglo igranje u regionalnoj ligi. Mislim da smo kao igrači dosta sazreli, premda je posljednja sezona završila lošije od očekivanog.
Primorje danas nije u kategoriji Juga i Mladosti, ali…
– Rijeka je vrlo jaka vaterpolska sredina, s odličnim trenerima i uvjetima za rad. Tražili su baš nas trojicu i kada su se klubovi dogovorili više nije bilo zapreka za odlazak. Nije bilo lako odlučiti se na odlazak iz Zadra, ali nažalost tu sam dosegnuo određene limite i vjerujem da je za moj vaterpolski razvoj prijelaz u jači klub najbolje rješenje
Riječani pod vodstvom Igora Hinića slažu mladu momčad koja će se ipak teško boriti za trofeje.
– Očekujem da će Primorje imati sastav minimalno za polufinale prvenstva Hrvatske. Svakako, željan sam rada i napredovanja i očekujem da ću ja i moj novi klub od ove suradnje imati koristi.
Zadarski trojac »na privremenom radu« na Kvarneru ostat će i akademski povezan s rodnim gradom.
– U ljeto 2018. upisali smo studij menadžmenta u Zadru koji ćemo i nastaviti. Dogovorili smo i način na koji ćemo dalje studirati tako da ni s te strane neće biti problema.
Gubitak trojice igrača iz prve postave ozbiljno je uzdrmao seniorske ambicije Zadra.
– Jako je važno da se klub nastavi natjecati u regionalnoj ligi budući da je to najbolji način za razvoj novih mladih igrača koji sve više dolaze. Zadar ima široku igračku bazu i ne bojim se za budućnost kluba. Stručan rad je neupitan, potrebno je samo malo više podržati klub kako bi ostao konkurentan i s prvom momčadi jer u mlađim kategorijama smo već dugo ravnopravni najboljima.
 

Razlaz generacije 1999.

Ljeto 2020. ostat će upamćeno kao konačan razlaz sjajne generacije igrača 1999. godišta.
– Možda smo u seniorskom dijelu mogli dati više. Međutim, najprije nas je napustio Jerko Jurlina, otišao je i Toni Grozdanić, a dio igrača je prekinuo s vaterpolom. Mislim da smo u mlađim uzrastima pružili jako puno i svatko od nas trudio se podignuti zadarski vaterpolo na razinu na kojoj je danas.
 

Jovančević i Radetić

Svih 11 godina Vrbnjak, koji je nakon odlaska Marina Stipića, bio i kapetan momčadi, na Višnjiku je radio s dvojicom trenera, Goranom Jovančevićem i Ivom Radetićem.
– Njima dvojici sam i najviše zahvalan za sve što sam ostvario u vaterpolu. Naravno, tu je i podrška obitelji, ali u sportskom dijelu Jovančević i Radetić su s nama dali maksimum.