I zadarskim tinejdžerima prijeti začarani glib ovisnosti o klađenju!

Ovih dana bilo je govora o restrikcijama za kladionice i kockarnice te bi one prema novim odredbama, od škola i vjerskih objekata trebale biti udaljene najmanje 500 metara. Nažalost, to sada nije slučaj te mnoga djeca na putu do škole prolaze pored brojnih kladionica. Prema nekim podacima u Hrvatskoj preko 20 posto srednjoškolaca gotovo svaki dan uplati listić u kladionici, a poneki se čak i odriču novca od marende kako bi mogli uplatiti »tiket«. Osim toga, mladima su dostupne i brojne online kladionice tako da broj mladih koji su ovisni o kocki stalno raste.

Zajedničko klađenje očeva i sinova
O ovom rastućem problemu razgovarali smo s Polonom Bencun Gumzej, psihoterapeutkinjom i doktoricom medicine, specijalisticom školske i sveučilišne medicine koja ima dugogodišnje iskustvo u radu s djecom i mladima.
– Ova vrsta ovisnosti je u zadnjim desetljećima u porastu među svim dobnim skupinama. Mladi su naravno najranjiviji za razvijanje ovisnosti. U svom radu s tinejdžerima se prilično često susrećem (osobito među muškom populacijom) s temom klađenja. Po mom iskustvu većina tinejdžera (neki počinu već sa 10-11 godina) klađenje doživljava kao normalnu vrstu zabave, često i kao izvrsnu priliku za zaradu. Živimo u svijetu koji se vrti oko novca, a zarada na kladionici se dečkima od 13, 14, 15 godina čini kao fantastična prilika. O gubljenju oni ne pričaju jedni drugima, to se češće prešućuje. Ali se zato na sva zvona prepričava kada netko ima dobitnu kombinaciju i »digne lovu«, počela nam je pričati o iskustvu s klađenjem dr. Bencun Gumzej. Istaknula je kako djecu i mlade vrlo često u svijet klađenja uvode očevi, starija braća ili prijatelji.

"Taj užitak je toliki da većina njih kada im na početku terapije postavim pitanje što bi napravili kada bi imali čarobni štapić i riješili se dugova i loših osjećaja krivnje, odgovaraju da bi se otišli kladiti"
Polona BENCUN GUMZEJ

– U mojoj psihoterapijskoj praksi s tinejdžerima klađenje bude usputni nalaz, rijetko se roditelji zabrinu ili misle da imaju problem ako se njihovo dijete kladi. Puno češće ih dovode na terapiju kad popuste u školi ili kad njihovo ponašanje izmakne kontroli roditelja (kad primijete da djeca puše, konzumiraju alkohol ili marihuanu). Pronalazak listića iz kladionice ili viška novca roditeljima nije poziv na uzbunu. Međutim, ova ponašanja idu u paketu, kada muški adolescenti počnu s rizičnim i delinkventnim ponašanjima kockanje je često jedno od njih, pojasnila je dr. Polona Bencun Gumzej.
Na pitanje zašto se mladi upuštaju u kockanje objasnila je kako to oni čine iz dosade, na nagovor vršnjaka, iz znatiželje, ali i preslikavajući ponašanje svojih roditelja. Istaknula je kako mnogi očevi grade odnos sa sinovima kroz zajedničko klađenje.

Kockanje se smatra najtežom ovisnošću
– Zamka je i u online klađenju, dostupnim mobilnim aplikacijama, ali i u samim kladionicama, u kojima ne samo djelatnik nego i ostali ne reagiraju na maloljetničko klađenje. Vrlo često nešto stariji prijatelji koji su netom punoljetni daju legitimitet mlađima i otvaraju račune u njihovo ime. Kockanje se smatra najtežom ovisnošću, procjenjuje se da broj kockara višestruko premašuje broj ovisnika o ilegalnim drogama. Ovisnost o psihoaktivnim supstancama se razvija tako da sredstvo koje se konzumira zamjenjuje naše prirodne psihostimulatore. U slučaju ovisnosti o klađenju nema vanjske supstance, mozak producira svoje vlastite supstance za euforiju, osjećaj nagrade, uspjeha i
vrijednosti. Naravno, jako dobro pamti što je dovelo do tih osjećaja. Mozak u razvoju je vrlo specifičan, zato što centri za nagradu, osjećaje i nagonske impulse sazrijevaju godinama prije od centara za samokontrolu i razumijevanje uzroka i posljedice. Dakle, tinejdžeri imaju mozak koji puno jače osjeća (od odraslih) i bude preplavljen euforijom kad imaju dobitni listić, a istovremeno ne mogu razumsko – logički predvidjeti posljedice i kontrolirati svoje nagone, pojasnila je dr. Bencun Gumzej kako i zašto dolazi do ovisnosti o klađenju i zašto je ovo iznimno opasno i zabrinjavajuće. Nadalje, kako dodaje, muški mozak puni razvoj doseže tek u dobi od 25 godina, tako da i pojašnjava zašto je muški spol u većoj opasnosti.
Kazala je kako je razvoj od rekreativnog kockanja prema problematičnom i posljedično ovisničkom kockanju puno brži kod adolescenata nego kod odraslih. Upravo zato je, dodaje, postotak problematičnih kockara dva do četiri puta veći u adolescentnoj dobi nego u drugim dobnim skupinama.
– Klađenje kod mladih ostavlja posljedice na svim aspektima njihovog života, od uspjeha u školi do mentalnog i fizičkog zdravlja. Nerijetko zbog dugova, kaže, zapadaju u probleme koje pokušavaju riješiti drugim nezakonitim ponašanjima čime samo dublje tonu u začarani glib ovisnosti, upozorava dr. Bencun Gumzej te ističe kako su posebno izloženi opasnosti mladi koji imaju roditelje koji kockaju, jer taj način života vrlo lako postaje obrazac ponašanja. Mladi koji su u velikoj mjeri izloženi klađenju postaju zatvoreni u sebe, često mijenjaju raspoloženje, imaju lošu sliku o sebi, a nerijetko su i vrlo depresivni.

Pogubne posljedice
– Ovisnost o klađenju ima pogubno djelovanje na više nivoa: na nivou osobe kao pojedinca, na nivou obitelji koja neminovno bude uvučena (a ponekad i uništena) dugovima i pokušajima spašavanja ovisnika i na nivou društva koje gubi produktivnog člana na samom početku radne sposobnosti. Ako želimo uspješno rješavati problem ovisnosti o klađenju treba djelovati na sve tri razine, ističe dr. Bencun Gumzej navodeći kao prvo preventivni rad s mladima na edukaciji jer treba im osvijestiti način na koji njihov mozak radi, pružiti im mogućnosti za druge oblike dokazivanja, postizanja uspjeha, zarađivanja, druge načine na koji će se osjećati važni, euforični, uspješni, cijenjeni i »cool«
Na drugoj razini, treba osvijestiti roditelje o mogućim opasnostima i educirati ih za prepoznavanje simptoma, kao i za važnost razgovora i uspostave odnosa s mladima, jer jedini lijek za ovisnost su zdravi odnosi. Većina roditelja ne zna kako uspostaviti odnos povjerenja s svojim tinejdžerima. Često roditelji (posebno očevi) jednostavno ne vide ništa loše u tom načinu zabave i to im treba osvijestiti.
Na trećoj razini je podizanje svjesnosti javnosti o štetnosti i posljedicama klađenja, te bolja zakonska regulativa i njezino provođenje.
– Dakle, potrebni su dobro osmišljeni programi prevencije, tretmana, ali i sustavni rad na redukciji ponude. Ako sve prepustimo tržištu stavljamo naše mlade u poziciju da teško mogu odoljeti iskušenju. I to sve mora biti kontinuirano i dugotrajno, promišljeno i dobro osmišljeno, zaključila je dr. Bencun Gumzej.

Češće se klade učenici strukovnih škola
– Istraživanja na tu temu postoje u Hrvatskoj, a nedavno je provedeno jedno na uzorku 2.700 hrvatskih učenika, i pokazalo je kako 2/3 njih ima iskustvo klađenja (najčešće sportskog i igranja lutrijskih igara), čak 30% ih je u opasnosti od ozbiljnih problema vezanih uz kockanje, a 20% jednom ili više puta tjedno igraju kombinacije na kladionicama ili putem mobilnih aplikacija. Od ukupnog broja, 13% već ima ovisničke probleme s kockanjem. Točne statistike za Zadar ne znam, iako znam da su i ta istraživanja provođena. Češće se klade učenici strukovnih škola u odnosu na gimnazijalce. Sva istraživanja potvrđuju činjenicu da mladići uglavnom češće kockaju od djevojaka i to uglavnom one vrste igara koje su opasnije za razvoj ozbiljnijih problema s kockanjem, tako da muški spol definitivno predstavlja rizičan čimbenik za razvoj problematičnog kockanja, istaknula je dr. Polona Bencun Gumzej. Pojasnila je kako s obzirom na činjenicu kako je u današnjem svijetu novac izuzetno važan, ovaj problem treba promatrati i kroz prizmu ekonomije koja procjenjuje da se u kladionicama godišnje obrne 3 milijarde kuna, a ono što osobe koje se klade ne žele znati jest da samo mali postotak tog novca bude isplaćen korisnicima i onima koji se klade. Na klađenju uvijek zarađuje onaj koji ga organizira i održava.
– Mi imamo relativno liberalnu zakonsku regulativu što značajno utječe na porast dostupnosti igara na sreću, posebno sportskog klađenja i igara na automatima. Devedesetih je u Hrvatskoj bilo oko 350 registriranih prodajnih mjesta da bi 2009. godine ta brojka porasla na više od 1.600. Broj ovih mjesta i dalje raste, a ne smijemo zaboraviti enormnu proširenost internetskog klađenja, te tzv. kladomata koji su najčešće smješteni u kafićima. Sve to govori da je dostupnost igara na sreću mladima puno veća nego što mislimo, upozorila je naša sugovornica.

Znakovi za uzbunu
– Iako većina ljudi kocka iz zabave, za neke ljude kockanje postaje ovisnost. Znakovi koje nikako ne smijemo zanemariti, posebno ako se radi o mladoj osobi su: preokupiranost kockanjem, npr. cjelodnevno praćenje sportskih rezultata, opsesivno razmišljanje o klađenju, povećavanje uloga s ciljem da se dosegne željeno uzbuđenje, neuspješni napori da se prestane s kockanjem, nemir i nervoza kada se pokuša prestati ili smanjiti, vraćanje kockanju kako bi se nadoknadili gubici, laganje obitelji i prijateljima, posuđivanje novca za kocku, nabavljanje novca na ilegalan način, gubitak posla, popuštanje u školi ili napuštanje škole.
Bilo koji od ovih znakova je razlog za alarm! S obzirom na to da tinejdžeri nemaju veliku sposobnost introspekcije i razumijevanja što im se događa, vrlo je važno da osobe u okolini (odrasli, obitelj i prijatelji) imaju dovoljno blizak odnos s mladom osobom i prepoznaju da se nešto događa! I naravno poduzmu neophodne korake i zatraže pomoć.

Iščekivanje dobitka i euforije
Na pitanje kako pomoći ovisnicima rekla nam je kako je proces liječenja ove ovisnosti dugotrajan i ovisi o jako puno faktora. Ono što je u terapijskom radu potrebno, ističe, jest dostići osobni rast i razvoj kroz puno osvješćivanja i razumijevanja sebe i dinamike obiteljskih i osobnih procesa.
– Neophodno je korak po korak izgrađivati odnose, osobne uspjehe i pozitivna iskustva koja počinju raditi ravnotežu porivima za užitkom klađenja. Taj užitak je toliki da većina njih kada im na početku terapije postavim pitanje što bi napravili kada bi imali čarobni štapić i riješili se dugova i loših osjećaja krivnje, odgovaraju da bi se otišli kladiti. Oni se vrte u začaranom krugu ovisničkog kockanja (iščekivanja dobitka i euforije ako dobiju) i depresivno anksioznog potonuća kada se suoče s gubitkom i realnim posljedicama svoje aktivnosti. Vrlo često je potrebno u terapiju uključiti i obitelj koja svojim pokušajima pomaganja nesvjesno sudjeluju u igri koju svi ovisnici igraju: žrtva, spasitelj i progonitelj. Nerijetko je, zbog podležeće depresije potrebno uključiti i lijekove. Ono što svakako želim naglasiti jest da je moguće izaći iz ovog začaranog kruga i živjeti kvalitetan život! Nije lako, ali je moguće, zaključila je dr. Bencun Gumzej.