Građani opet otkrili stambene štedionice

U prvoj je polovici ove godine stambene štedionice su odobrile dva do tri puta više kredita nego u prvoj polovici 2010. godine
Raiffeisen stambena štedionica u prvoj je polovici ove godine odobrila 220 posto više stambenih kredita nego u istom periodu lani, plasirajući 94,9 milijuna kuna, za 255 posto više nego u prvoj polovici 2010. godine. Prva stambena štedionica Zagrebačke banke odgovara pak kako je i kod njih odobreno čak tri puta više stambenih kredita u odnosu na isti period prošle godine, dok iz Wuestenrota i PBZ-ove stambene štedionice, nažalost, odgovor nismo dobili.
Po svemu sudeći, u situaciji kad tečaj franka divlja, a raste i euro, građani koji kupuju nekretninu utočište ponovno pronalaze u stambenim štedionicama, koje nude fiksnu kamatu i nepromjenjive anuitete.
“Iza dramatične priče o švicarskom franku krije se puno dublja priča o pronalaženju mehanizma stabilnog stambenog financiranja. Krajnje pojednostavljeno – stan nije nešto sa čime biste se trebali zafrkavati. Za veliku većinu obitelji to je najvrjednija imovina koju će ikada imati, ujedno i najveća obveza koju će u životu morati podmiriti. S obzirom da se stan financira vrlo dugoročnim kreditima, rizici i neizvjesnost su golemi, a kad su te stvari u pitanju, tržište nije idealan regulator odnosa”, napominje ekonomist Velimir Šonje. Prednosti stambene štednje su, kaže, višestruke – državni poticaji, kumuliranje štednje koje jamči ulazak obitelji s dijelom vlastitog kapitala u poduhvat kupnje stanja, zatim zakonom ograničena razlika između pasivne kamatne stope koju stambena štedionica plaća na štednju i aktivne koju zaračunava na kredit. Kamatna stopa na kredit je fiksna pa se dužnici ne moraju bojati varijacija zbog promjena uvjeta na financijskim tržištima, a, konačno, sadržaj ugovora i zaštita dužnika strogo su propisani posebnim zakonom.
Stambena je štednja lijepo napredovala do 2005. godine jer je tadašnji poticaj od 1.250 kuna privukao veliki broj štediša, zbog čega je i prije dvije i pol godine oko 600.000 građana bilo uključeno u sustav. Međutim, upravo te godine Vlada je prvo smanjila maksimalni državni poticaj za stambenu štednju sa 1.250 na 750 kuna pa se i priljev stambene štednje znatno usporio. Indikativno je, napominje ekonomist, da se ova proračunska “ušteda” dogodila u vrijeme najveće proračunske rastrošnosti. Otprilike u isto vrijeme, jedna je banka krenula reklamirati stambene kredite u švicarcima po 4,99 posto, što je bilo niže od kamate koja je tada bila ponuđena u stambenim štedionicama pa je i to štedionicama naštetilo.

Dobili ono što smo tražili

– Sada smo, u zemlji financijski nepismenih i spekulaciji izrazito sklonih ljudi, dobili ono što smo tražili. Zbog toga, sve ovo što se događa je s gledišta jednog dijela dužnika tragično, a s aspekta ekonomske politike zapravo tragikomično. Ljudi očekuju da netko umjesto njih vraća dugove, ljudi traže da netko pritisne banke, političari danima sjede s bankarima, ovi iz oporbe ih mole da smanje kamatne stope, svi skupa zaboravljajući da im je cijelo vrijeme pred nosom bio savršen sustav stambenog kreditiranja s minimalnim rizicima za dužnike – zaključuje Šonje.