Električna revolucija u sjeni recesije

U malo dobrog što je ostavilo traga na ovogodišnjoj automobilskoj sceni Hrvatske vjerojatno je ipak najbolja globalna činjenica da je prodor revolucije elektromobila evidentno postao – nezaustavljiv
Nije jednostavno analizirati najbolje i najgore događaje povezane s automobilskim svijetom na samom kraju 2010. godine, razdoblja koje će se u hrvatskim analima dovoditi ne možda u ravan s ratnim godinama, ali ne ni mnogo dalje od njih. Nije jednostavno ponajprije s emocionalne razine. Iz jednostavnog razloga što se svega nekoliko dana prije početka 2011. godine bojimo da bi u najboljem slučaju mogla biti jednako loša kao ova koja prolazi. A to je, blago rečeno, jako loše. I ne samo zato što bismo novih 365 dana mogli svjedočiti svekolikoj depresiji, već i zbog toga što bi se iscrpljenom gospodarstvu mogle početi događati prave lančane reakcije propadanja. Što pojedinih dilerskih mreža, što čitavih sekcija ove specifične grane, pri čemu ponajprije mislimo na tržište dvokotača.
Odmaknemo li se nekako, teškom mukom, od ovog crnila, na jedvite jade ipak pronalazimo nekoliko dobrih procesa od kojih smo uspjeli sastaviti ovogodišnji Top 5.
Zapravo, kad malo bolje razmislimo, pet najboljih ovogodišnjih je toliko dobre da će zapravo u budućim preglednicima predstavljati apsolutno prijelomne točke razvoja automobilskog svijeta. Zašto? Pa iz vrlo banalnog razloga kojem je naziv – električni automobili.
Masovnošću do cijene
Nema ozbiljnijeg proizvođača koji ove godine nije predstavio neki svoj ili potpuno električni ili barem hibridni automobil. Najdalje su u toj priči otišli koncerni koji i inače paze na svoje ekološko ponašanje a i sami smo mogli svjedočiti ponašanju jednog od njih: Citroen C-Zero imali smo prigodu testirati na različitim konfiguracjiama prometnica u švedskom Malmou. Automobil nas je iznenadio svojom dinamikom i uopće ponašanjem u prometu, a koliko god smo to očekivali, tišina rada i snažan ekološki efekt su nas u cijelosti ojačali u razmišljanju da se nepovratno krećemo putem koji definitivno mijenja stoljetne navike i doslovno nas vodi direktno u budućnost. Ono što je mana elektromobila, svakako je njihova cijena, ali za rješenje tog problema najbolji je lijek masovnost koja će direktno djelovati na spuštanje iznosa koje treba izbrojiti prigodom kupovine. Dakako, legitimno je i razmišljanje o  nefleksibilnosti elektromobila, o njihovoj maloj autonomiji koja i o činjenici da se i električna energija danas pretežito proizvodi na “prljavi način” što znači da ekološkoj komponenti elektromobila moramo prilaziti s jednom ipak nemalom rezervom. Svejedno, kada shvatimo da cijena kilometra elektromobila i do sedam puta niža od cijene koju plaćamo prijeđemo li isti put nekim klasičnim, benzinskim automobilom, shvatit ćemo kako je elektrika ipak nemjerljivo ekološkija od danas uobičajenog načina prometovanja.
Ono što je svakako najbitnije, a iz nama sasvim nepoznatih razloga znatno se manje se spominje, jest broj poginulih u hrvatskom prometu. Godina, iako na samom svom kraju, još uvijek nije gotova pa treba pričekati konačne brojke prema kojima se, uz iskrenu sućut obiteljima stradalih, moramo odnositi s punim poštovanjem, štoviše moramo jako pohvaliti sve one koji su im pridonijeli. A još ćemo je daleko više poštovati ako shvatimo kako je broj poginulih u Hrvatskoj na milijun stanovnika pao ispod 40 stradalnika. Istina, kada gledamo na ove statistike, moramo imati na umu kako je riječ isključivo o smrtno stradalim osobama, ali ako se prisjetimo sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća kada je bio grozomornih 1600 poginulih na taj isti milijun sudionika prometa, današnji rezultati su ne samo pozitivni ili dobri, već u svakom slučaju – fascinantni.
U znaku Koreje
Nastavimo li u afirmativnom, odnosno pozitivnom tonu doći ćemo i do činjenice da su se korejski proizvođači do kraja etablirali kao iznimno korektni, kvalitetni, moderni i u svakom slučaju još uvijek povoljniji u odnosu na euro-japansku konkurenciju. Ponajprije je tu Chevrolet koji je sa svojom kompaktnom limuzinom Cruze napravio pravu malu revoluciju. Kupci su upravo zahvaljujući recesiji odbacili dvojbe i priklonili se onom koji daje dokazanu kvalitetu po ipak povoljnijim cijenama. Porast prodaje, a govorimo o jednoj gospodarski maksimalno depresivnoj godini, je bio skoro nevjerojatan. A vrlo su se slično Chevroletovim brojkama pridružili i Hyundai te KIA. Svi su oni zauzeli svoje mjesto među deset najprodavanijih marki u Hrvatskoj i time napravili svojevrsni “povijesni presedan” – tri “korejca” u Top10 a ni jednog – “japanca”! Tu se ujedno po prvi put dodirujemo i negativne ljestvice koja nam govori kao se među najprodavanijama ne nalazi niti jedan, inače vrlo kvalitetan proizvođač iz Zemlje Izlazećeg Sunca što je prijašnjih godina bilo naprosto nezamislivo. Nastavimo li u tom svjetlu, postaje nam jasna još jedna pozitivno-negativna činjenica. Prema mnogim pokazateljima najbitnije države EU, kada su automobili, ali ne i samo oni u pitanju, izlaze iz krize, odnosno recesije. Po njih je to naravno pozitivno dok negativni element pronalazimo u podatku da u Hrvatskoj nije tako, a nismo ni pretjerano sigurni hoće li tome biti drukčije dogodine.
Ugrožena trgovačka mreža
Velika većina hrvatskih trgovaca automobilima godinu koja dolazi dočekuje sa zebnjom, uvjerena kako će se, pogotovo u prvoj polovici nastaviti problemi s prodajom. Jezikom brojki, ovogodišnji pad prodaje od 15-ak posto mogao bi se nastaviti s novih desetak, tako da su njihove prognoze kao ćemo iduću godinu dočekati s maksimalno 35 tisuća prodanih automobila. Prognoza dakako nije ni malo dobra, a osnovni strah koji izaziva odnosi se na vjerojatni novi pad broja zaposlenih u automobilskim salonima te moguće zatvaranje još ponekog. Svjedočimo kako se jedan od najljepših hrvatskih autosalona, riječki Autocommercea, zatvorio nakon samo pet godina poslovanja a što će tek uslijediti s onima manje snažnim i kreditima prezaduženim – bolje je i ne razmišljati. U sličnom crnom tonu nastavljamo i kad se sjetimo tržišta dvokotača. Ono je krahiralo još i mnogo snažnije od automobilskog jer je uostalom bilo i mnogo slabije i u najboljim godinama. Prodaja klasičnih, močnih motocikala je skoro nestala a kod skutera je situacija nešto bolja jer masu omogućavaju superpovoljni “kinezi”. No, kolika je na njihovim cijenama mogućnost zarade, a samim time i kvalitetnijeg nastupa trgovaca i organizacija servisne mreže, nije teško zamisliti.
Stale i ceste
I negdje na samom kraju analize dobrih i loših događanja na atomobilskoj sceni u Hrvatskoj moramo spomenuti i cestogradnju. Hrvatska je u velikom dijelu odlično povezana jako kvalitetnom cestovnom mrežom, ali kad se očekivalo nastavak, odnosno dovršenje smjera prema Dubrovniku te kasnije Crnoj Gori i Albaniji, sve je stalo. Razumljivo jer razvoj mreže u “tvrdoj dalmatinskoj stini” nije ni jednostavan ni jeftin, a stao je i pravac Vrbovec – Bjelovar – Virovitica gdje je zemlja mnogo mekša, ali je financijska situacija jednako “tvrda”. Jedina značajnija aktivnost se uočava na Istarskom ipsilonu koji ipak privodi kraju pravac Pula – slovenska granica. Svakako, što se tiče riječkog područja, s velikim uzdahom olakšanja dočekao bi se nastavak, odnosno dovršenje gradnje pravca prema Žutoj Lokvi. Ne, nismo nerealni jer nam je itekako jasno da se u cijelosti neće izgraditi još godinama, već samo do Križišća i Bribira, što bi uvelike izbrisalo ljetne gužve koje danas nastaju na bakarskom području.
Depresivno? Realno i ne, a kako nas je 2010. u svakom smislu makismalno otrijeznila, i 2011. ćemo već nekako savladati. Sasvim sigurno u njoj nećemo baš uživati, ali velike su šanse da će se paralelno s ekonomskom depresijom događati i velike tehnološke promjene pa će vrijeme biti teško ali – ponosno.

 TOP 5 +

1. Električni automobili
2. Ekološke norme
3. Smanjenje poginulih u HR
4. Korejski automobili
5. Izlazak EU iz krize

 TOP 5 –

1. Recesija u HR
2. Krah dilerske mreže
3. Moto tržište
4. Pad cestogradnje HR
5. Japanski automobili