Ekonomski analitičari o programima HDZ-a i SDP-a: ‘I jedni i drugi obećaju dijeliti novac iz proračuna, samo nije jasno odakle im’

Puno su toga u predizbornim programima obećali HDZ i SDP-ova Restart koalicija, a u gospodarskom i fiskalnom dijelu njihovi su programi puno sličniji nego što bi itko od njih htio priznati. Čak je isto i to da nijedni ne nude precizan odgovor na pitanje koliko će ta njihova obećanja koštati i kako će ih država financirati.
Obje strane najavljuju rast plaća poreznim rasterećenjima, što je nastavak politike koja je započela još s Vladom Zorana Milanovića, a nastavila se još snažnije u vrijeme aktualnog premijera Andreja Plenkovića. SDP najavljuje povećanje neoporezivog dijela plaće s četiri na pet tisuća kuna, a HDZ je obećao da će sniziti porezne stope poreza na dohodak s 24 na 20 posto, a onu od 36 na 30 posto.

Plaće i mirovine

Još lani je ministar financija Zdravko Marić rekao da je s prošlogodišnjim izmjenama čak polovina obveznika bila izvan škara poreza na dohodak, što znači da čak polovini građana s najnižim primanjima nijedna ni druga najava neće podići plaće.
SDP-ov prijedlog ipak bi nešto više utjecao na građane koji primaju niže plaće, one oko medijan plaće, odnosno oko pet i pol tisuća kuna, dok bi u slučaju smanjenja stopa, što predlaže HDZ, više rasle plaće koje su veće od desetak tisuća kuna neto, što je bio i cilj posljednjih HDZ-ovih izmjena u porezu na dohodak, uz objašnjenje da se tako u Hrvatskoj žele zadržati stručnjaci, primjerice iz IT sektora i liječnici. Oba tabora najavljuju i povećanje minimalne plaće, podizanje porodiljnih naknada na iznos do pune plaće, odnosno njihovo delimitiranje u drugih šest mjeseci, a HDZ obećava udvostručiti i dječji doplatak koji sada maksimalno iznosi 300 kuna.
I SDP i HDZ povećat će mirovine, SDP taj rast veže uz podizanje prosječne mirovine na 70 posto iznosa prosječne plaće, a HDZ kaže da će mirovine rasti deset posto. Samo na tom povećanju mirovina od deset posto godišnji bi se trošak povećao za oko četiri milijarde kuna, stotine milijuna kuna godišnje bi koštalo snižavanje prihoda od poreza na dohodak, a milijarde bi otišle i na veće porodiljne naknade i dječji doplatak. Uz to najavljuju se i milijarde kuna uložene u poljoprivredu, obnovljive izvore energije, IT sektor, zdravstvenu zaštitu, ali nigdje se ne spominju novi porezi ili neki drugi nameti iz kojih bi država te troškove financirala. Iz oba tabora dolaze čak i obećanja o poreznim rasterećenjima, HDZ bi PDV na svu hranu spustio čak na 13 posto, a SDP najavljuje u ugostiteljstvu i turizmu smanjenje na deset posto, što je povratak na stopu koja je jedno vrijeme imala Milanovićeva Vlada.

Popis želja

Na tu manjkavost da nema izvora financiranja svih tih obećanja, u oba programa upozoravaju i profesor s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Luka Brkić i ekonomski analitičar Damir Novotny. I jedan i drugi ističu da su oba programa popisi dobrih želja, ono što birači žele čuti, nastavak dosadašnje ekonomske politike, održavanje postojeće strukture ekonomije, koja onda ne može značiti nikakve promjene.
– Ni u jednom programu se ne vidi utjecaj postojeće ekonomske krize koju je izazvala korona. I jedni i drugi odlučili su se na politiku davanja novca iz proračuna, ali nije jasno otkud će prikupiti taj novac. Znamo da se u predizborno vrijeme može sve obećati, ali problem je što treba naći i novac da se to provede. No, predizborno vrijeme je vrijeme kad se ide s popisom dobrih želja, oni računaju da birači neće tražiti racionalno pojašnjenje od kuda će se sve to platiti, napominje Brkić.
Dodaje da su oba programa nastavci ekonomske politike koja je zacrtana još sredinom devedesetih u vrijeme stabilizacijskog programa Vlade Nikice Valentića, ali da ono što je bilo dobro za to vrijeme ne mora nužno biti dobro i danas.
– Očekuju se drukčiji rezultati uz iste politike, ja ne vidim nikakve promjene politika. Čak ne vidim ni provedbene mjere u kojima će pojasniti kako i otkud ćete financirati ti povećani izdaci. Recimo, povećanje mirovina za deset posto. Moramo znati da se iz mirovinskih doprinosa prikupi tek polovina potrebnih sredstva za isplatu mirovina. I moramo znati da još uvijek 50 posto umirovljenika prima mirovinu manju od dvije tisuće kuna. I logično je da bi bilo dobro povećati te iznose, ali otkud, iz postojećih doprinosa to nije moguće, znači treba povećati izdvajanja iz poreznih prihoda, koji ne da neće biti veći nego će zbog krize biti i manji, upozorava Brkić. Pozivanje na europska sredstva, što posebice čine u HDZ-u, sigurno neće omogućiti financiranje tih izdataka, niti se ozbiljna država, napominje Brkić, smije osloniti isključivo na njih iako ih treba maksimalno iskoristiti.
Kad su u pitanju velika ulaganja u poljoprivredu koja bi trebala dovesti do toga da ljudi manje iseljavaju, ali i da Hrvatska postiže samodostatnost u proizvodnju Hrane, Brkić podsjeća da je još od ulaska u WTO, a kasnije i u EU Hrvatska otvorila svoja tržišta i da samo dobre želje da domaći poljoprivrednici više proizvode nisu dovoljne.

Ništa novo

Ništa novo, osim dobrih želja, u dva programa najjačih konkurenata za vlast ne vidi ni Novotny koji kaže da od 90-ih proučava takve programa i da oni uvijek padnu na provedbi. Promjene u ekonomskoj politici i gospodarstvu, koje bi osigurale provođenje tih programa on ne vidi, i kaže da su oba programa jamac da Hrvatska nastavlja putem koji je zacrtan još prije 20 godina.
– Vidim samo još više države u svemu, a još manje privatne inicijative. I jedni i drugi bježe od spominjanja privatizacije. Koronakrizu su potpuno ignorirali i govore o sto tisuća novih radnih mjesta. Pa mi ćemo možda zbog ove krize izgubiti 150 tisuća radnih mjesta, a oni spominju stotine tisuća novih. Oba politička kampa odlučila su se za politiku davanja i obećanja, ali tko doista vjeruje da je to moguće provesti bez promjena politike, pa ne vjeruju ni oni koji su te programe pisali, kaže Novotny. Što se tiče najavljenih snažnih ulaganja u poljoprivredu on podsjeća da se hrvatska poljoprivredna politika više ne kroji u Zagrebu nego Bruxellesu, odnosno da je u ingerenciji Europske komisije.
Upravo u članstvu u Uniji on vidi i razloge za optimizam, jer se i ono što je dosad učinjeno, poput konsolidacije javnih financija i smanjenja deficita, dogodilo na poticaj komisije kroz procedure uklanjanja makroekonomskih neravnoteža. Vjeruje da će tako biti i ubuduće, jer se, smatra on Komisija trgnula, vuče dobre poteze ioni će Hrvatskoj zadati okvire i za promijene i za napredak.