E, moj narode Južnog Sudana

PROVJERENO – PRILOG O  FJAKI
Kada više ne znaš o čemu bi pravio  reportažu, onda počneš raditi gluposti, a  kako se to radi i koji je na kraju rezultat  pokazali su nam u emisiji “Provjereno”  Nove Tv. Ovaj put nismo gledali zanimljive priloge o tome da je neka tuka  stavila pola kile silikona u usne ili da je  neki tukac nabavio novog kućnog ljubimca koji odlično ide uz njegovu proljetnu kolekciju,  nego nešto o tzv. dalmatinskoj fjaci. Otišli su do Splita,  jer je Split u njihovim glavama očigledno simbol  Dalmacije i tamo snimali razne karikat… Pardon,  kreature koje su pričale o fjaci, kako je definiraju, zašto  se i kako razlikuje od lijenosti, kakav je užitak prepustiti  joj se i slične glupe pričice od kojih su pokušali napraviti  cijelu filozofiju. Prikazuju nam te antipatične likove  kako se valjaju po kaučima i lijeno pokušavaju prozboriti  par riječi koje im iz usta izlaze strahovito sporo i kilavo.  To nije nikakvo čudo jer oni jednostavno nemaju što za  reći pa svjedočimo odvratnom i teško probavljivom  prenemaganju vrlo neukusnom i neprimjerenom jednoj  ozbiljnoj televiziji. Jadno i sramotno.
LJETO JE STIGLO – STIŽU I FILMOVI O  MORSKIM PSIMA
Točno sam znao što nas čeka – ista stvar kao i prošle  godine u ovo vrijeme. Čim dođe sezona kupanja u moru,  stignu i filmovi o morskim psima koji obitavaju u tom  istom moru i za objed jedu rumene kupače. U stvari,  većina normalnih morskih pasa su neki dobroćudni koji  se hrane planktonima i sitnim ribicama, ali o takvima se  ne snimaju filmovi. Filmovi se snimaju o nekim  desetmetarskim čudovištima s golemim raljama u  kojima se nalaze još veći oštri, bijeli zubi. Nakon što je  HRT prije dva tjedna otvorio sezonu s filmom “Ralje 2”  koji donekle ima zub, pardon, glavu i rep, tradiciju  nastavlja RTL koji nas je usrećio sa 197. reprizom filma  “Duboko modro more” u kojem su neki znanstvenici  “nezakonitim tehnikama genske manipulacije povećali  mozgove morskih pasa”, tako da sada osim velikih i  proždrljivih imamo i ekstra pametne. Naravno, ne treba  ni napominjati da su jako gladni i tako u četvrtak  navečer možemo uživati u jedinstvenoj gozbi na nakom  potopljenom laboratoriju punom debeljuškastih ljudi  koje treba pojesti. A zašto svako ljeto treba puštati  ovakve gluposti, meni nikako nije jasno.
VELIKA TRAGEDIJA – HRT NIJE OTKUPIO  PRAVA NA UTAKMICE DOMAĆEG  PRVENSTVA
Kao strašnu i jezovitu vijest u trećem dnevniku HRT-a  smo doznali da ove godine državna televizija nije  otkupila prava na prijenose utakmica Hrvatske nogometne lige. Vijest je to koja je zavila u crno sve one  koji su drhtali pred malim ekranima, strepeći kako će  završiti još jedna namještena utakmica u kojoj se igrači  vuku kao štićenici staračkog doma koji idu na šetnju u  sparno, ljetno popodne. Više nećemo moći gledati  prazne tribine (zna se točno koji je sramotno mali  prosjek gledatelja na domaćim igralištima), niti slušati  sablasnu tišinu, tek ponekad prekinutu ponekim udarcem po lopti i pijanim urlikom rijetkih pojedinaca koji  se takvoj atmosferi vesele.
Ono što u cijeloj priči zapanjuje je podatak da HRT  prijenos jedne takve “utakmice” plaća otprilike koliko i  dvadesetak rukometnih utakmica ili 25 vaterpolskih, pri  čemu nikako ne smijemo zaboraviti važan podatak da  smo u spomenuta dva sporta ipak svjetski prvaci, dok je  jedini relevantni uspjeh hrvatskog klupskog nogometa  bio prije dvadesetak godina, kada je tadašnji (napominjem – tadašnji) Hajduk daleko dogurao u Ligi  prvaka i kada se još isplatilo gledati domaći nogomet.
STVARANJE NOVE DRŽAVE
U jutarnjem HRT-ovu dnevniku saznajemo da se u  Africi slavi jer se konačno od (Sjevernog) odcijepio  Južni Sudan. Kamera nam prikazuje vesele ljude koji  plešu po ulicama i sretni su jer su se odvojili od mrskih  sjevernjaka (koji su ih nota bene odmah prvi priznali kao  državu). Vlada euforija, a odcjepljenje je pozdravio i  jedan visoki dužnosnik UN-a ili nečeg sličnog. Malo  čudno da se tako visokopozicionirana osoba veseli  raspadu neke tamo afričke zemlje. Čudno? Ne nije  čudno. Južni Sudan, naime, ima velik broj naftnih izvora  i naravno da će sada doći ljubazni bijelci i žutci koji će  malo porazgovarati s vođama revolucije i odcjepljenja…  Pa privatizacija… Pa prodaja… A ovi nesretnici koji se  raduju po ulicama nisu ni svjesni što ih čeka. Šefovi će  sve rasprodati, uzeti provizije, a oni će raditi na  bušotinama za pola dolara dnevno i biti sretni jer imaju  svoju novu domovinu u kojoj će im biti isto kao u staroj.  Bijeda bili – bijeda i ostali. E moj narode… Južnoga  Sudana.
[email protected]