Divljaci iz šume ne razlikuju se previše od nas, dapače…

Dok su kod sjevernoameričkih indijanaca mladići ulazili u svijet odraslih onda kada ubiju i oderu svog prvog bizona, kod južnoameričkih i afričkih plemena tako da deset dana sami prežive u divljini, kod nas se postaje odrastao kada se prvi put naroljaš do povraćanja, kada zapališ prvu cigaretu ili kada roditeljima pijan i drogiran slupaš auto (a i gaženje pješaka nije nešto strano)
Pišući već dulje vrijeme kritike o tv-programu, često sam ga puno morao i gledati, što je u većini slučajeva bilo vrlo traumatično iskustvo, osim ako se radilo o dokumentarcima koje je odabrao Znate Već Tko. Volim gledati dokumentarce jer tako nadoknađujem jedan svoj hendikep. Ne volim, naime, putovati pa to umjesto mene rade ljudi koji idu po svijetu s kamerom i koji to rade jako dobro. I bude tu svega, a osobno sam primjetio da uvijek kada snimaju primitivnije društvene skupine prikazuju i njihove običaje koji su ponekad toliko glupi da gluplji ne mogu biti, a koji su najčešće vezani uz neke primitivne obrede ili inicijaciju. Pa pogledajmo neke primjere.
INICIJACIJE I OBREDI
Inicijacija je jedna od najvećih bedastoća koju su ljudi u svojoj beskrajnoj gluposti izmislili, jer često u svojoj osnovi mora biti opasna i bolna, a sve je gora kako su društva u kojima se odvija primitivnija i gluplja. Teoretski, inicijacija (uvođenje, posvećenje) je sistem obreda, običaja, pravila i normi kojim se tradicionalna društva služe kako bi iz perioda djetinstva dječake uveli u ulogu muškarca, a djevojčice u ulogu žene, što je često praćeno izlaganju teškim iskušenjima. Također, inicijacija znači i izvođenje simboličnih obreda kojima se neka osoba prvi put uvodi u neko društvo, sektu ili organizaciju (Vidanović).
Slično se može reći i za sve vrste obreda i rituala s kojima se označava prijelaz u neku novu životnu fazu, npr. iz mladenaštva u odraslu dob, ili kasnije, ako napreduju na nekoj društvenoj ili duhovnoj ljestvici, ili ako žele postići i obilježiti neku bitnu promjenu u svom postojanju. I dok civiliziran čovjek naprosto maturira, završi školu, zaposli se, osnuje obitelj, dotle, u primitivnim sredinama rade uistinu nevjerojatne gluposti. Ali, ajmo malo na preskok komentirati što smo sve proteklih mjeseci mogli vidjeti na našem malom ekranu.
BUNGEE JUMPING NA PAPUANSKI NAČIN
Eklatantan primjer nepotrebnog rizika i junačenja nam pružaju plemena iz Papue Nove Gvineje koji skaču “Naghol”, tj. onaj svoj “banđiđamping” sa nekakvih tornjeva visokih dvadesetak metara (kao da ne mogu skakati sa običnog stabla) vezani lijanama za gležnjeve. Da ne bi ispalo da nema mjera sigurnosti moram priznati da su one vrlo jake jer se zemlja na koju se trebaju dočekati (ili lupiti o nju) pažljivo izmrvi rukama što je velika utjeha kada trebate tresnuti sa visine od dvadeset metara. Oni na taj način dokazuju hrabrost i muškost kojom prkose smrti. Hrabrost se dokazuje tako da svake godine skačeš sa veće visine. Sad, na stranu to što se takva “hrabrost” sasvim lijepo može nazvati i ludošću jer… Povremene pogibije ili teške ozlijede nužne su za pravovaljanost obreda, a njima se često sruše i ti tornjevi, lome se vratovi… Glupo, da gluplje biti ne može.
PROČIŠĆAVANJE DIŠNIH PUTEVA I UNAKAŽAVANJE
Kada smo već na toj zemljopisnoj širini, ne možemo preskočiti i još jedan lijepi običaj sa tih prostora, koji je povezan sa sličnim stvarima koje ljudi rade u Africi, ali i na svim drugim kontinentima gdje ima maštovitih ljudi. Cilj je mučiti samog sebe i nanijeti sebi što veću bol, što nam samo dokazuje da mazohizam u ljudskom biću tek neznatno manje prisutan od sadizma. U nekim plemenima postoji jako lijep običaj pročišćavanja dišnih puteva. Uzmu neke duge grančice i guraju ih sebi kroz nos što dublje mogu. To mora da je vrlo ugodno, a osobito je zanimljivo vidjeti nadmoćne izraze njihovih glupih lica nakon što ih izvade. Drže se kao da su upravo izumili lijek protiv neke teške bolesti ili spasili sedmero djece iz zapaljene kolibe.
U većini tih plemena vole se unakažavati na razne druge načine. U južnoj Etiopiji, u plemenu slikovitog imena “Karo”, tinejDŽerke trpe unakažavanje koje se izvodi tako da im tetke (sve odreda medicinski visokoobrazovane gospoje) žiletima režu kožu i ostavljaju trajne brazgotine jer to, kako kažu “uljepša djevojku i privuče mužića”.
Jako je lijepo i estetski okuugodno kada netko ima tetovirano lice, naoštrene zube u trokut ili kada mu je u donjoj usni drveni kolut promjera 15-tak cm. Ne smijemo zaboraviti ni fine ušne resice koje probušene vise pola metra prema zemlji, a ni vitke vratove “a la žirafa” napravljene s petnaestak obruča. Ima dakle svega.
OBREZIVANJE
Ljudski rod jako voli bazirati svoje obrede na spolne organe, možda zato što su lako dostupni za razliku od srca, prostate ili bubrega, jer da nam navedeno viri vani tko zna čega bi se neki dovitljivac mogao sjetiti. Obrezivanje (hm, kao da se radi o rezanju breze) dječačkih penisa, jedna je od najrasprostranjenijih zabava diljem zemaljske kugle. Ne znam zašto se svi na to fokusiraju, ali očigledno da ljude to neobično privlači. Kod nekih se plemena to radi vrlo sofisticirano. Diječak od 3-4 godine se polegne na zemljani pod i onda mu se prepucij odreže naoštrenom bambusovom stabljikom. To se radi pri punoj svijesti što je, ako se mene pita i bolje, jer tko zna kakvo bi se sredstvo moglo koristiti za lokalnu ili opću anesteziju (možda toljaga?). Nakon obavljenog posla svi se vesele i skaču kao majmuni, kao da su netom riješili problem gladi u svijetu.
Ali, da ne bi samo kritizirali “obojene”, moramo reći da se to radi i u sredinama koje se smatraju daleko naprednijim, a i kod raznih vjeroispovijesti, čak i onih koji su međusobno tradicionalno u zavadi. To im je ipak zajedničko. Zanimljivo je također da u makedonskoj “Šutki”, najvećem romskom naselju u Europi, za taj posao postoje posebno cijenjeni ljudi tj. homoseksualci koji estetski kreiraju (na koga vas to podsjeća) ambijent u kojem će se veseli događaj odigrati (krevet, zavjese, tepihe i sl.).
KAKO TRČATI GOL KROZ GRMLJE I TRNJE SA PENISOM OD POLA METRA?
A kada već govorimo o muškim spolnim organima, jedna od stvari koja najviše upada u oči, kada su u pitanju dokumentarci iz Nove Gvineje i susjednih im zemalja, čudna je cijev koju oni stavljaju na muški spolni organ. I onda ja nešto razmišljam. Kada stave na “onu stvar” ovu maloprije spomenutu stvar koja se zove “koteku”, a koja im štiti onu stvar i pravi im je daleko većom nego što ona u stvari jeste, kako to da se ne ozlijede. Visoki su metar i po, a ta štapina ima skoro metar. Kako ne zapinju s njom na svaki grm ili stablo? Kako idu u lov, kako trče po šumi kada ih ganja gladni leopard? Mislim da, umjesto da štiti predstavlja još veću opasnost. Inače, što je veća ta navlaka to je veći ugled u selu, a ja mislim da stvar služi i za to da netko tko ima maloga može to sakriti pred ostalima u plemenu. Kao i kod nas u Zadru. Znate ono, kada neki Zadranin ima malu “alatku” pa onda kupi veliki terenac i s njim se ku… Pardon, producira po Poluotoku, ili subotom kada su svatovi pa krene kolona… Kako god okreneš… Vlasnik velikog auta… Hm, hm… Obrnuto proporcionalno… Da.
BIČEVANJE
U istom tom inteligentnom plemenu “Hamara” postoji i lijep običaj da ženske trče po selu i međusobno se udaraju bičevima, jer na taj način pokazuju svoju podređenost muškarcima tj. trpe udarce u čast onoga koji trči preko goveda. Kakve to ima veze jedno s drugim nije mi jasno, ali među takvim budalama nitko ni ne očekuje logiku. One ohrabruju i okolne muškarce da ih tuku, mole ih i nagovaraju. Problem je što je jako vruće i muškardinima se ne da trošiti snagu pa ih one moraju poticati. Toga su dana jako sretne i pjevaju vesele pjesme a i napiju se nekim svojim vinom od meda. One su jako ponosne na taj lijepi običaj i sutradan sve idu okolo golih leđa da se vidi tko ima više ožiljaka jer je taj onda cjenjeniji u selu. Na kraju spiker kaže da su dokazale da su dostojne svoga plemena. To je dobro rečeno jer je pleme očigledno blesavo do daske kada imaju takve običaje, a one nisu ništa pametnije kada u tome uživaju.
Lijepi su i običaji bičevanja, u afričkom plemenu “Fulani” kada se skupi cijelo selo (a dođu i susjedi) da vide koliki je tko junak. To se zove “Godža”. Stanu dva dilbera jedan nasuprot drugog, goli do pojasa i naizmjenično se bičuju. Tip šuti, mrko gleda, trpi i zadaje udarce i on je junak, a što je najbolje, on je sretan i ponosan. Budala ili mazohist. Nema trećeg objašnjenja.
MALTRETIRANJE ŽIVOTINJA ZBOG LJUDSKE GLUPOSTI
Kada ne žele mučiti i sakatiti sebe, ljudi to onda rade životinjama. Imamo ritualno ubijanje svinja, koza, janjaca i ostalih dostupnih životinja. Počnimo s primitivnijim oblicima. Tu imamo ovakvu situaciju. Gomila polugolih stvorenja ukrašenih šarenim perjem, probijenih nozdrva i nakićenih svime što se da progurati kroz ljudsku kožu prvo ritualno ubije neku životinju, a onda, dok se ona uvijena u bananino lišće peče zakopana u zemlji, oni plešu svoje plesove. Kada je sve gotovo onda sjednu jesti, ali se prije žderanja uredno pomole kršćanskom bogu što ih je uspio naučiti jedan misionar prije nego što ga je pojelo susjedno pleme. Ne znam jesu li se i oni pomolili prije tog objeda, ali to sada više nije ni važno.
Važno je sljedeće. To je vrlo slično obredu svinjokolje za koji se naši eurofobi toliko boje da će im biti uskraćena. Da se razumijemo. Ne zastupam ni jednu opciju kada je u pitanju ulazak u EU, ali toliki strah od ukidanja klanja po seoskim dvorištima mi je izrazito zanimljiv. Dakle, primjetio sam da ovi koji se bave “klanjem po kućama”, bar većina njih, u tome potajno i uživa i smatra to dijelom svoje kulture i tradicije. I po čemu se onda razlikuju od ovih svojih kolega sa perjem i kopljima?
UDAJA KAO DIO INICIJACIJE
Cura koja je svijetu dala do znanja da se udaje jako je sretna jer kako kaže, “sada joj više ne mogu zapovijedati, može naći momka i udati se”. Prvi put kada tako “uljepšana” napušta kuću, mora preskočiti svoju baku koja legne preko kućnog praga, a onda u pratnji cjelokupne rodbine stigne u sredinu sela gdje je svi mogu razgledati. Slično imate i kod nas kada netko kupi novi auto pa se onda šepuri po selu da ga svi vide. Ta radost koja je prisutna kod tih djevojaka spremnih za udaju je prosto dirljiva. Kada govorimo o tim običajima, nitko ne može osporiti činjenicu da se i u našem kraju velik dio djevojaka i momaka udaje i ženi samo zato što je to “red” i “običaj”.
PUNO NAM JE STVARI ZAJEDNIČKO
Općenito, nakon čitanja ovog teksta, mogu se naći mnoge poveznice između nas “civiliziranih” i njih “primitivnih”. Recimo inicijacija. Dok su kod sjevernoameričkih indijanaca mladići ulazili u svijet odraslih onda kada ubiju i oderu svog prvog bizona, kod južnoameričkih i afričkih plemena tako da deset dana sami prežive u divljini, kod nas se postaje odrastao kada se prvi put naroljaš do povraćanja, kada zapališ prvu cigaretu ili kada roditeljima pijan i drogiran slupaš auto (a i gaženje pješaka nije nešto strano). Tu su i tučnjave, maltretiranje, klanje i mučenje životinja i da ne nabrajamo kakve se sve odvratne stvari ne rade u “civiliziranim društvima”. Što je sudjelovanje u neredima, tučnjavama i psihičkim i fizičkim sukobima nego sadomazohizam? A rituali? Ima li ljepšeg rituala nego kada se janje zakolje… Pa se nabije na kolac… Pa se krvava koža objesi ispred kuće… Pa se ražanj vrti, vrti… Ima uistinu puno stvari koje su nam zajedničke.
[email protected]

 PRESKAKANJE GOVEDA

Afrika je općenito kontinent iz kojeg stiže najviše bedastoća, pa tako i običaj prekakanja goveda. Istinu govoreći, u odnosu na druge perverzije poput obrezivanja ovo je prava dječja igra. Jedan predstavnik obitelji koji je u najboljoj snazi, skine se potpuno gol i uzme dobar zalet te mora pretrčati preko desetak goveda poređanih jedno uz drugo (ne jedno iza drugoga – to bi ipak bilo prezahtjevno). Dakle, jedna predstava koja neobično podsjeća na modernu zabavu preskakanja poredanih automobila pomoću automobila ili motora. Ako uspije, zavlada velika radost, jer će sljedeća godina biti sretna i berićetna, roditi će se puno djece, a svi živi će i dalje biti živi. Problem nastaje onda ako je naš preskakač malo smotan pa mu se nožurina posklizne i on završi na podu između dva bivola. Tada zavlada velika tuga, jer je taj smotanac osramotio cijelo selo i čeka ih teška godina, slab urod, pomor stoke i stanovništva. Dakle opća nesreća, jad i nevolja, a krivac je obilježen za cijeli život i služi na sramotu i ruglo, rodu, porodu i cijeloj zajednici koja je očigledno na vrlo viokom stupnju razvoja kada vjeruje u ovakve gluposti.

 TETOVIRANJE – ZAJEDNIČKO SVIMA

Tetoviranje je možda i najčešći oblik rituala, inicijacija, ukrašavanja… Ima ga u svim podnebljima i razlikuje se samo po sofisticiranosti izvedbe, iako i oni najprecizniji koji rade s najmodernijim tehničkim pomagalama, a i oni koji to rade pomoću štapa i trna, smatraju da su umjetnici. Neki, poput nekih dama koje stave ružin cvijet ili mačku, to naprave diskretno, s ukusom i mjerom, dok drugi, poput japanskih gangstera Yakuza tetoviraju cijelo tijelo osim lica koje je pošteđeno da ih neprijatelj ne prepozna na ulici.
Već smo rekli da u primitivnim plemenima ratnici prolaze svašta da bi se dokazali. Da se ne bi mislilo da su samo mužjaci privilegirani takvim obredima, postoje slični i za ženke. I opet je svrha sakaćenje i bol, a dobro je da djevojka da bi postala žena i zauvijek promjeni svoj izgled. Postoje tako lijep običaj tetoviranja po cijelom tijelu, a pogotovo po licu jer je cilj da ona na taj način “objavi cijelom selu da je spremna za udaju”. A i taj proces tetoviranja se obavlja jako higijenski i obazrivo. Uzme se neki trn (po mogućnosti limunovog stabla) ili nešto slično i onda se lupka po koži. Ali, što sam primjetio. Djevojka se svemu tome jako veseli, a razlog je u tome što se nakon toga može dati “u promet”. A radi se naravno o udaji.