“Čitav svoj život i stvaralaštvo posvetio sam mom Zadru”

Za Nagradu za životno djelo Grada Zadra predložen je prof.dr.sc. Damir Magaš, dekan nekadašnjeg zadarskog Filozofskog fakulkteta, prvi rektor Sveučilišta u Zadru, utemeljitelj studija geografije u Zadru, autor nebrojene zemljopisne građe za područje zadarske regije, suautor prvog gimnazijskog udžbenika zemljopisa Hrvatske u neovisnoj Hrvatskoj, dugogodišnji član Zadarskog komornog orkestra… Za Zadarski list dr. Magaš se prisjeća najznačajnijih trenutaka karijere, govori kako je to utjecalo na njega osobno, ali i na voljeni mu grad. Na kraju ostavlja i poruku za sve koji ostaju za njim – svojevrsnu formulu uspjeha…

Razgovaramo u povodu javnog priznanja koje Vam Grad Zadar dodjeljuje za životno djelo. Što za Vas predstavlja ovo priznanje i koliko Vam znači?
Nagrada za životno djelo Grada Zadra, jednog od najstarijih gradova Hrvatske, stare jadranske metropole od prvorazrednog regionalnog značenja, grada najstarijeg sveučilišta u Hrvata, uistinu je veliko priznanje. Kada više od četiri desetljeća rada i djelovanja prepoznaju vaši kolege, sugrađani i oni koji su o tome odlučivali, uistinu se osjećate počašćeni i neizmjerno zahvalni. Tim više što sam od malih nogu čitav svoj život i stvaralaštvo, uz puno ljubavi, posvetio mom Zadru, njegovom prostoru i njegovoj ulozi na središnjem hrvatskom priobalju od Kvarnerića i Like, do Pokrčja.

Važne životne odrednice
S obzirom na to da se Vaš prebogati životopis proteže na gotovo četiri stranice, možete li sami izdvojiti nekoliko najvažnijih odrednica koje bi bile nužne za spomenuti?Važna odrednica moga života je povratak obitelji 1956. u Zadar, očev rodni grad, u danima kada je započeo rad Filozofski fakultet (otac me za ruku vodio na rivu u dane otvaranja), u Kovačku ulicu gdje su moj netom preminuli djed i baka stanovali, nasuprot "kažerme", zapravo ruševine nekadašnjeg Dominikanskog samostana s prvim Sveučilištem. Tamo sam u Varošu provodio dane djetinjstva i sretao se s mnoštvom nezaboravnih zadarskih likova i sudbina (o tome bih mogao napisati roman), a moji prostorni dometi su bili razrušeni Poluotok, vrtić u Foši, Kazalište lutaka, kina "Kazalište" i "Pobjeda" i Ljetno kino, zatim Gradska knjižnica, škola Petra Preradovića i Glazbena škola s nezaboravnim učiteljima i nastavnicima. Otac me često vodio u duge šetnje pješice do Dikla, Crnog, Punte Bajlo, Puntamike, Bokanjca, Musapstanske šume, Vidilice i tako sam zavolio čudesnu mikrogeografiju Zadra… Ostaju mi u sjećanju prolazak tankera "Petra Zoranića" pred Gradom, mirisi pekare kruha i slastičarne Babić kod Četiri kantuna, Sveti Šime, Sveti Mihovil, Sveta Marija, Forum i Sveta Stošija, stari most na bačvama, prijelaz barkom na "Barkanju". Ubrzo, preseljenjem na Voštarnicu, moji vidici su se proširili. Oduševljenje izgradnjom mosta, prvog nebodera, asfaltiranjem ulica kojima su još kaskale konjske zaprege…

"Prethodili su i pojedini, doduše rjeđi i teško objašnjivi, rugalački napadi na koncept novog Sveučilišta (pa i na mene osobno), što je samo jačalo našu upornost i strpljivost, a pokazivalo slabost i nedozrelost pojedinaca, pa i svojevrstan govor mržnje"

Damir MAGAŠ
Gimnazijski dani u "Vladimira Nazora" 1967.-71. bili su početak sljedeće etape. Tada sam, 1967. prvi puta prešao Velebit od Medka do Starigrada, 1968. boravio mjesec dana kao petnaestogodišnjak u tadašnjoj Čehoslovačkoj i doživio upad snaga Varšavskog pakta u tu zemlju što mi se duboko urezalo u sjećanje. Odlazak na studij primijenjene geografije u koju sam bio zaljubljen, u Zagreb 1971.-75., odredio je moju buduću karijeru kao i brak. Premda su mi završetkom studija nudili zaposlenje čak na tri zagrebačka fakulteta, bio sam presretan da su me kao geografa-planera od siječnja 1976. primili u tadašnjem zadarskom Zavodu za urbanizam gdje sam 17 godina radio na planovima širih područja (općinski prostorni planovi, planovi otoka, razne studije). Slijedilo je podstanarstvo u četiri nebodera, a zatim i stan na kredit na "bulevaru" (Ričina). Počeo sam pisati i prve znanstvene rasprave u Radovima Akademijina zavoda, što zahvaljujem poticaju tadašnjeg upravitelja Vjekoslava Maštrovića, uskoro sam magistrirao urbanizam i prostorno planiranje, a na brojnim izlascima na teren upoznao otoke (uz nezaboravnu osobnost don Amosa Rube Filipija) i kopno šireg zadarskog područja. Zamijenili smo stan za kućicu u Arbanasima gdje smo od 1988. godine.
Sljedeće razdoblje, dok sam pripremao doktorat, obilježila je velikosrpska agresija na Hrvatsku, radna obveza na popisivanju i elaboraciji razrušenih objekata u Zadarsko-kninskoj županiji, spašavanje granatama oštećenog Zavoda. Uz to i volontiranje u prvom poglavarstvu tek ustanovljene Zadarsko-kninske županije i prelazak na Filozofski fakultet, koji je ostajao bez dijela kadra. Ubrzo sam, uz pomoć tadašnjeg dekana i uprave utemeljio drugi studij geografije/zemljopisa u Hrvatskoj. Tada je nedostajalo 500 nastavnika zemljopisa u hrvatskim školama! Obnovio sam s kolegama i rad Hrvatskog geografskog društva te je uslijedio intenzivan nastavni i znanstveno-istraživački rad posebice na projektu geografskih osnova razvoja malih hrvatskih otoka (od kvarnerskih, te posebice zadarskih do elafitskih), a osobno sam nastojao objavljivati što više zemljopisne građe poglavito s područja Zadra i regije, ali i šire (od Zadra, Vira, Nina, Vinjerca, Kaštela, Skradina, Nadina, Biograda do nedavnih Unešića, Danilskog polja, Ljupča, Posedarja, Novigrada …). Učinili smo sve da se Zavod za urbanizam u naletu brze privatizacije i rasprodaje ne raspe, odnosno da preraste u županijski Zavod za prostorno uređenje, te da se spoznaje dr. Stjepana Krasića o starom zadarskom dominikanskom studiju postupno oživotvore kroz zamisao i aklamaciju o ponovnom osnivanju Sveučilišta u Zadru.

Pojava Sveučilišta u Zadru na zemljovidu europskih i svjetskih sveučilišta

Izgleda da je to bilo turbulentno razdoblje za Sveučilište u Zadru?
Mogu reći da jest s obzirom da je uslijedio veliki izazov jačanja Filozofskog fakulteta i njegova prerastanja s Visokom učiteljskom školom i Studentskim centrom u Sveučilište u Zadru. Unatoč skepticima pa i protivnicima, djelujući u fakultetskoj upravi kao prodekan i poslije kao dekan, uz podršku župana Šime Prtenjače, gradonačelnika Božidara Kalmete, ministra Kraljevića, HAZU-a, Zadarske nadbiskupije, Matice hrvatske, Rektorskog zbora, ustrajao sam s kolegama Antom Uglešićem, Dijanom Vican i drugima na elaboriranju i formaliziranju tog cilja. Sveučilište je osnovao Sabor RH posebnim zakonom 2002., a Vlada me imenovala privremenim rektorom. Početkom 2003. smo registrirali Sveučilište u Zadru, a 25. ožujka sazvao sam njegov prvi Senat, raspisani su izbori za rektora, a početkom svibnja održane su brojne svečanosti početka rada Sveučilišta, otvaranje obnovljene sveučilišne kapele Sv. Dimitrija itd. Već otprije kao turist, ali i kroz znanstvenu, stručnu i poslovnu suradnju, projekte i obveze, upoznao sam brojne zemlje Europe od Islanda do Armenije i Azerbajdžana, Australiju, Čile, Južnu Koreju, Tajland, SAD, Kanarske otoke … Ipak poseban izazov mi je uvijek bilo upoznavanje mikrolokacija zadarskog i cijelog hrvatskog priobalja s otocima kao i zaobalja, a i cijele Hrvatske. Magna Charta Umiversitatum i njezino potpisivanje 2004. u Bologni simboličan je trenutak za Zadar i njegovo Sveučilište od trajne važnosti. U sjećanju ostaje i svaka promocija studenata od preddiplomske do doktorske razine sa stotinama novih kadrova koji svoj život i djelo daruju domovini i čovječanstvu…
Do kraja mog rektorskog mandata 2007. uslijedilo je proširenje djelatnosti Sveučilišta, osnivanje nekoliko novih odjela, odnosno studija, udvostručenje broja zaposlenih i broja studenata, uređenje zgrade sveučilišnih znanstvenih centara, zgrada na obali, posebice potkrovlja i zgrade Rektorata. To je omogućilo i (ponovnu) pojavu Sveučilišta u Zadru na zemljovidu europskih i svjetskih sveučilišta na kojoj je (kao Studium Generale dominikanskog reda i Universitas Iadertina) trajalo od 1396. do 1806., dakle 410 godina, sudjelovanje u rektorskim konferencijama više sveučilišnih asocijacija Europe i svijeta, otvaranje brojnih znanstvenih projekata s domaćim i europskim financiranjem. Označilo je to novu kvalitetu znanstvenog, stručnog, kulturnog i intelektualnog života Zadra, što me činilo osobito sretnim, jer sam se u sve te aktivnosti unosio srcem i dušom, s puno ljubavi prema gradu, njegovoj regiji, sveučilištarcima, Hrvatskoj…

"Uživao sam muzicirati u Zadarskom komornom orkestru"
Možete li izdvojiti one trenutke koji su Vama posebno značili, u čemu ste najviše uživali tijekom karijere? S druge strane, postoji li nešto što Vam je možda ostalo u ružnom sjećanju, što je za Vas bilo najzahtjevnije?
U sjećanju mi je ostala žučna, ali poticajna rasprava oko svojedobnog osnivanja Privredne (sada Gospodarske) komore u Zadru, kada sam jednim malim člankom u "Vjesniku" (u listopadu 1981.) podržao tadašnju ekspozituru u osamostaljivanju, što je izazvalo novinske uvrede prema meni i Zadru kao važnom središtu, a rezultiralo snažnim pozitivnim odgovorom zadarske skupštine te konačno ponovnim osnivanjem Komore. Uživao sam muzicirati u Zadarskom komornom orkestru (1967.-2002.) i pomoći nastojanjima Mihovila Kowalczyka, Šime i Pavla Dešpalja te Petra Vrbančića u njegovu konačnom formalnom osnivanju. Bilo mi je drago da sam s prof. V. Rogićem bio autor prvog gimnazijskog udžbenika zemljopisa Hrvatske, u neovisnoj Hrvatskoj 1993. Koliko god to bilo zahtjevno, izravna verbalna obrana koncepta ponovnog osnivanja Sveučilišta u Zadru, pred Saborskim odborom za obrazovanje, znanost i kulturu, pred najvišim tijelom HAZU-a, na sjednicama rektorskog zbora, ali i pred samim zadarskim sveučilištarcima, bila je poticajni izazov i ispunjavala me radošću. Prigoda da na svečanosti početka rada početkom svibnja 2003. u Kinu "Pobjeda" javno pred punom dvoranom s eminentnim predstavnicima akademskog, političkog i kulturnog života Hrvatske i pojedinih susjednih zemalja, predstavim važnost Zadra i njegova Sveučilišta, bila je svojevrstan vrhunac (Hvala Radio Zadru što je izravno prenosio svečanost kao i tadašnjem Zadarskom listu). Isto tako i otvaranje kapele Sv. Dimitrija, koja se prethodno gotovo šezdeset godina doslovno raspadala. Prethodili su tome i pojedini, doduše rjeđi i teško objašnjivi, rugalački napadi na koncept novog Sveučilišta (pa i na mene osobno), što je samo jačalo našu upornost i strpljivost, a pokazivalo slabost i nedozrelost pojedinaca, pa i svojevrstan govor mržnje (koji se inače u današnjoj svakodnevnici sve više manifestira u mnogim oblastima života). Podjela počasnih doktorata (honoris causa) počevši od Stjepana Krasića i Doris Pack također je bilo nezaboravno iskustvo. Poslije dužnosti rektora, posvetio sam se pisanju Geografije Hrvatske, pa je 2013. (izdanje na engleskom 2015.), nakon više od dva desetljeća samostalne Hrvatske svjetlo dana ugledala i sintetizirana građa o njezinu zemljopisnom prostoru.

Osam knjiga Velike geografije Hrvatske
Što trenutačno radite?
Uz nastavu (na preddiplomskoj, diplomskoj i poslijediplomskoj razini) i ispite, sudjelovanje u radu Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, Matičnog odbora za interdisciplinarno područje, našeg sveučilišnog Senata te nekoliko drugih tijela na Sveučilištu u Zadru, posvetio sam se pisanju i uređivanju osam knjiga Velike geografije Hrvatske (projekt osmišljen do 2023.). Dvije knjige predviđene su za tisak 2020. godine. Naime smatram važnim nacionalnim pothvatom i zadatkom objavljivanje iscrpne građe o prostoru Republike Hrvatske, jednako toliko kao i građe o njezinoj povijesti ili pak našem hrvatskom jeziku. Nedavno sam bio na jednoj operaciji u zadarskoj bolnici, a iskustvo boravka na urološkom odjelu pokazalo mi je s koliko ljubavi, požrtvovnosti, energije i skromnosti rade naši kolege u zdravstvu. Stoga o liječnicima, sestrama i osoblju naše bolnice sve najbolje. Kao što se Zadar može ponositi Sveučilištem uz koje uvijek stojim, tako se može ponositi i našom bolnicom, čija tradicija i kadar sve više potvrđuju potrebu, u praksi i na sveučilišnim studijima, posebice poradi velikog prostora koji joj gravitira, višeg statusa jake regionalne ustanove s kliničkim odjelima.

Imate li, s obzirom na veliko iskustvo, neku poruku koju biste htjeli ostaviti ljudima koji ostaju iza vas, studentima, djelatnicima fakulteta, geografima ili onima koji upravljaju gradom… ?
Moja poruka svima je da s ljubavlju i nesebično rade na svom pozivu, svojoj okolini, na sebi. Izgradnjom neegoistične osobnosti, stvarajući kao kvasac nove vrijednosti, čvrstom vjerom, samopouzdanjem i strpljivošću, može se uistinu osjetiti pravo zadovoljstvo i biti sretan. To bi bila moja poruka, i studentima, i kolegama na sveučilištima i na institutima, i mojim kolegama u struci. Onima koji upravljaju Gradom Zadrom poručujem neka uvijek imaju u vidu koliku važnost Zadar ima u prostoru i vremenu, ne samo za svoju širu geografsku regiju, nego i za Hrvatsku u cjelini i da se s ponosom i ustrajno bore za njegovu dobrobit i dobrobit svih građana, svugdje i u svakoj prilici.