Brza i autocesta naškodile štanderima

Više nisi pametan. Zbog izgradnje suvremenih cesta gotovo sav promet jednostavno projuri pokraj nas ovdje u Zemuniku, ali i u Smilčiću, Pridragi… I mojim supatnicima na štandovima kod Murvice, Poličnika i Zelenog hrasta također ne cvjetaju ruže. Kako je na Jadranskoj magistrali u turističkim selima pokraj mora ili u Briševu, Žeravi, Poljicima i drugdje nije mi poznato, govori komunikativni dida Ante
Puni štandovi svježeg, zrelog i raznobojnog voća i povrća svojim izgledom i ponudom mame kupce. Bilo da je riječ o tržnicama ili pak o štandovima izravne prodaje uz prometnice.
Pravo šarenilo štandova uz županijske i državne ceste na zadarskom području i dalje privlači domaće i inozemne turiste na proputovanju, koji uz njih zastanu tražeći osvježenje i okrjepu za nastavak putovanja. Tu se uvijek može naći sezonskog voća i povrća, ali i drugih domaćih i inih proizvoda.
Uz bogati štand uz Jadransku magistralu upoznajemo baku Mandu, koja se poljoprivredom i prodajom svog voća bavi kako bi malo “popravila” nisku mirovinu. Nije joj lako stajati cijeli dan i to još kad “upeče” zvizdan, ali ipak voli ono što radi.
Otvaranjem autoceste Dalmatina i brze ceste Kalmetina, svjedoči baka, promet je sasvim opao. A i stranci koji zastaju bi što jeftinije, po nekoliko puta nižoj cijeni od one u njihovim gradovima. Domaćim ljudima su, kako kaže baka Manda, za kilogram lubenice i tri kuna puno.
– Ništa bolja nije niti situacija i s pomidorima. Cijena života je porasla, jada se vitalna baka Manda koja prodaje i domaće crno vino, prošek te rakiju.
Budući da su svi ti štandovi građeni bez odgovarajućih dozvola, uglavnom na javnom dobru uz iznimno prometnu Jadransku magistralu te državne i županijske ceste, pojedine lokalne uprave u suradnji s Hrvatskim cestama nastoje naći rješenje kojim bi se u prvom redu zadovoljili propisi iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ali i domaći poljoprivrednici, koji tu prodaju više od 30-40 godina.
– Nije lako poljoprivredniku cijelu godinu gledati u nebesa. Teško je i orati, prskati, čistiti… Dvije godine je bila suša. Nije lako stajati ni ovdje, uz štand. Uglavnom moram stajati od jutra do navečer ako mislim nešto prodati. Zbog izgradnje autoceste, a osobite brze ceste, nekada stojim i po tri sata, a da nitko ne stane. Nikad se ne zna kad će tko što kupiti. Ovdje uz državnu cestu prodajem naše voće za dvije-tri kune više nego što bih dobio na otkupu, kaže dida Ante kupeći neprodano sa štanda.
– Više nisi pametan. Zbog izgradnje suvremenih cesta gotovo sav promet jednostavno projuri pokraj nas ovdje u Zemuniku, ali i u Smilčiću, Pridragi… I mojim supatnicima na štandovima kod Murvice, Poličnika i Zelenog hrasta također ne cvjetaju ruže. Kako je na Jadranskoj magistrali u turističkim selima pokraj mora ili u Briševu, Žeravi, Poljicima i drugdje nije mi poznato, govori komunikativni dida Ante, ističući da se na štandovima uz cestu od davnina ljeti prodavalo te su sklapala prijateljstva.
Razvoj, eto, donosi mnoge porednosti, ali s njim neminovno nestaju neki lijepi običaji.