Boduli i vlaji i njihovi običaji

Bogatstvo našeg kraja čuva se i u bogatstvu jezika i govora bodula i vlaja. Povodom manifestacije Dani kruha došli smo na ideju da bismo mogli uprizoriti nešto što bi moglo povezati vlaški i bodulski govor u interpretaciju vezanu za način života od razgovora i poslova do hrane i pića onoga vremena, rekla je profesorica Punoš Kostović
Gradska knjižnica Zadar mjesto je susreta. Posjećuju je građani, boduli i vlaji. Večeras će Gradska knjižnica biti poprište susreta između bodula i vlaja, njihovih razgovora, svađa i simpatija, ovim riječima uveo je okupljene ravnatelj Gradske knjižnice Zadar Ivan Pehar u igrokaz koji je u četvrtak navečer odigran u predvorju knjižnice. Zajednički ga je osmislila skupina profesora i učenika Ekonomsko-birotehničke i trgovačke škole Zadar prema noveli “Kosir” književnika Slavka Govorčina. Nakon što je profesorica hrvatskog jezika Barbara Punoš Kostović novelu slučajno pronašla na otoku Ižu nekolicini profesora te škole sinula je ideja kako bi je mogli preraditi kao predstavu koju će odigrati za Dane kruha. Ideja je ubrzo realizirana, a nakon tri tjedna proba i učenja teksta igrokaz je zaživio.
– Bogatstvo našeg kraja čuva se i u bogatstvu jezika i govora bodula i vlaja. Povodom manifestacije Dani kruha došli smo na ideju da bismo mogli uprizoriti nešto što bi moglo povezati vlaški i bodulski govor u interpretaciju vezanu za način života od razgovora i poslova do hrane i pića onoga vremena, rekla je profesorica Punoš Kostović.
Ipak iza svakog dobrog igrokaza stoje i dobri glumci. Glavni lik, djevojku Lucu, uprizorila je učenica škole Lucija Matković koja je pokazala izuzetan talent i glumačku nadarenost od pokreta do oponašanja govora. Uz nju u igrokazu su glumili profesori Ilko Despot i Uroš Prostran te profesorica Barbara Punoš Kostović. Prije samog igrokaza dvije učenice odrecitirale su kratki humoristični tekst “Roža i doža” te tako uvele publiku u specifičan humor kakav su imali priliku doživjeti u igrokazu.
Da su se svoga zadatka prihvatili s ozbiljnošću pravih scenskih znalaca pokazuje i bogata originalna scenografija i kostimografija. Nije trebalo tražiti dalje od baštine našega kraja. Bogata scena sastojala se od različitih predmeta koji danas spadaju u našu baštinu. Većina njih stara je od pola stoljeća ili čak čitavo stoljeće a na korištenje je stigla iz jedne konobe u Poličniku. Kako bi se uklopili u vrijeme koje su nastojali prikazati glumci i drugi učenici koji su sudjelovali u priredbi nosili su nošnje iz različitih krajeva Zadarske županije. Bilo je tu nošnji iz Poličnika, Pridrage te dvije originalne paške nošnje.
U publici je u prvom redu sjedio i sam autor novele, po kojoj je igrokaz napravljen, Slavko Govorčin. O uspjehu najbolje govori osmijeh i zadovoljstvo na njegovom licu, ali i čestitke glumcima pri samom kraju priredbe.