»Bio bih spreman loviti poskoke za Imunološki«

Kako prenose nacionalni mediji, proizvodnja zmijskog protuotrova sljedeće će se godine ponovno pokrenuti na farmi Imunološkog zavoda u Brezju u Svetoj Nedelji, mjestu dvadesetak kilometara udaljenom od Zagreba.
Naime, intenzivno se obavljaju pripreme kako bi se u rekonstruiranom dijelu postojećih prostora ponovno počeo proizvoditi protuotrov koji je desetljećima spašavao živote diljem Europe, a koji se posljednjih osam godina, podsjetimo, nije smio proizvoditi jer je Imunološki 2013. godine izgubio sve proizvodne dozvole.
Ova vijest odmah nas je potaknula na kratki izlet na Bokanjac, kultni zmijarski kvart.
Romeo Pestić, podrijetlom Bokanjanin, ispričao nam je kako je započeo lov na poskoke, kako je sve to vezano za poskoke i protuotrov bilo prije, ali i komentirao ponovnu mogućnost hvatanja poskoka za Imunološki zavod.

Prvu zmiju uhvatio s 13 godina
Osim toga, Pestić je nadaleko poznat kao čovjek koji spašava ako vam se u kuću zavuče zmija, pozivom na 112 dobivate hrabrog i humanog čovjeka spremnog pomoći u bilo koje doba dana i/ili noći. Ispričao nam je i neke od svojih najzanimljivijih spasilačkih pothvata.
– Naši stari su se bavili zmijama, naši didovi, naši očevi, pa onda i mi, započinje Pestić, koju je prvu zmiju uhvatio s 13 godina, pričati o tradiciji koja se prenosi s koljena na koljeno.
Pestić dodaje da se nisu svi bavili tim, ali bilo je 10-15 Bokanjana koji jesu. Potom se vraća u prošlost i prisjeća tzv. zadruge koja se bavila zmijama.
– Postojala je zadruga koja je otkupljivala zmije. Gdje su sve to distribuirali, ne znam, bio sam mlad. To je bilo takvo vrijeme, a najviše smo lovili poskoke, priča Pestić i otkriva da se najviše lovilo na Bokanjačkom blatu.
Razumije se, nameće se pitanje je li ga bilo strah, kao i postoji li opravdanost straha pri susretu sa zmijom.
– Svi se nečega bojimo, netko psa, netko zmije… Ja se ničega ne bojim, možda malo konja kad se približi i naćuli uši, malo mi bude nelagodno, ali volim konje. Poskoka se ne treba bojati, ali treba biti oprezan, objašnjava Pestić i naglašava da poskok ugrize slučajno, ako se naslonite, ugazite ga i slično.
Za lov na poskoke dobro je obući dulje hlače, jače cipele kako vas ne bi ugrizao kada dođete na njihov teren.
– Poželjno je imati i kliješta sa žicom i kao štipalicom ih uzeti i staviti u vrećicu. Možemo i rukom, ali je nezgodno, pogotovo ako ih je više. A moguće je da ih ne vidite jer se stapaju s prirodom, podučava nas Pestić koji ne broji uhvaćene postotke, ali bi okvirna brojka bila stotinjak.

Za poskoka vreća brašna
Nakon kratkih uputa, raspitali smo za nekadašnju cijenu poskoka.
– Nije čovjek mogao živjeti od toga, nije to neki iznos. Ali kad se sjetim što su meni stariji ljudi pričali, nije to bilo loše. Pričao mi je pokojni stric da je uhvatio jednu zmiju i prodao je i kupio čitavu vreću brašna. A znate što je vreća brašna značila prije 70-ak godina, priča nam Pestić.
Kako nastavlja, nije poskok nikad imao veliku cijenu, ali znalo se lijepo zaraditi kada bi se skupilo više lovaca koji bi uhvatili oko 60-ak poskoka pa bi zaradili po komadu.
Čitao je Pestić o pokretanju Imunološkog i to ga je, kazuje, zaintrigiralo jer mu je žao da uvozimo protuotrov izvana kad bismo već mogli imati svoje.
– Da me zovu, prihvatio bih rado poziv, zašto ne? Bio bih spreman loviti poskoke za Imunološki. Ja to znam, znam gdje su i volio bih da mi u državi imamo svoj protuotrov. Za taj posao bilo bi nas nekolicina, koji se ne boje i koji su navikli na to, znaju svoj posao. Ima nas 7, 8 Bokanjana, kazuje Pestić i otkiva nam gdje su zmije.
– Ima ih na Viru, više vrsta, najviše poskoka. Zatim, na čitavom benkovačkom području, onda oko Ninskog Dračevca. U spomenutom Bokanjačkom blatu, uglavnom je riječ o kamenjaru. A prije, dok se zemlja obrađivala, bilo ih je svugde. Sad, grad se izgradio, nije to više kao prije, komentira Pestić i zaključuje da bi Zadar imao potencijala kada bi Imunološki ponovno bio aktivan.
Jasno, ovisi koliko bi im trebalo, nastavlja Pestić, ali postoje ljudi koji bi se rado odazvali.
– Pod uvjetom da svi budu zadovoljni, ništa posebno, samo da čovjek zna za što radi. Svatko ima svog posla danas, dodaje Pestić, čuvar stoljetne bokanjačke tradicije koja je, odkad je zabranjeno loviti, na pauzi.
Realnu cijenu, dodaje Pestić, sad je teško odrediti budući da ovisi o brojnim čimbenicima, a valja imati na umu kako ih je sada znatno manje nego što je to bilo prije.

Kako je poskok pod krevetom »gledao« ženu
Njegovo humano razmišljanje očituje se i u intervencijama kad zmija uđe u stambeni prostor ili slično.
Naime, igrom slučaja stanuje u istoj zgradi gdje je i središte službe 112 i županijskog ureda Državne uprave za zaštitu i spašavanje, DUZS-a.
– Tako smo u razgovoru došli do toga da bih mogao uskočiti u slučajevima kad treba odstraniti zmiju iz neke kuće i automobila. Međutim, situacija je postala pomalo materijalno neodrživa. Još je nekako podnošljivo kad se treba intervenirati na području grada, ali problem nastaje kad treba otići na otoke ili npr. u Benkovac. Već sam obavio razgovore s nadležnima u službi 112., a oni su mi rekli da o mom statusu treba odlučivati Grad i Županija. Čak su mi predlagali da osnujem udrugu jer u Zadru ima još osoba koje bi to mogle raditi, doznajemo od Pestića.
Donijela mu je ta aktivnost mnoštvo zanimljivih dogodovština. Kako nam otkriva, zna se često dogoditi da zmije uopće nema.
– Zvala me žena iz Nina da joj je poskok pod krevetom i da je gleda. Ništa, došao sam usred noći. Taj se navodni poskok nije micao što nije čudno jer je to ipak bio remen torbe, a glava poskoka kopča, kroz smijeh prepričava Pestić i nastavlja da su prilikom te »operacije« pronašli 1000 kuna zavučenih među madracima te je to odmah dao uplašenoj gospođi, a čitava je priča završila smijehom i druženjem.
Obično ne naplaćuje svoje usluge, osim kada ide nekamo daleko pa ima troškove prijevoza.

Možda Imunološki angažira zadarske zmijolovce
– Ja ću volontirati, nema problema, samo neka mi podmire troškove prevoza, dodaje.
Vraćamo se na početak priče i Imunološki zavod i tad Pestić spomene Mladena Panića koji je, kako nam otkriva, prvi put išao u zmijolov baš s njim. Kontaktirali smo i s Panićem radi komentara o najavljenim mogućnostima u okviru pokretanja Imunološkog.
– Lov na poskoke je davno prošlo vrijeme. Zna se da je lov izumro otkad su zmije zaštićene, a i otkad je Imunološki zavod zatvoren. Postoji mogućnost da se ponovno pokrene proizvodnja u Imunološkom zavodu, a koliko sam upoznat, već imaju neku malu količinu poskoka. Međutim, ako krene ponovno proizvodnja, možda nas angažiraju, nas nekoliko preostalih zmijolovaca, a sve u skladu s odobrenjem Ministarstva. Cijeli navodni lov do sada svodio se na pojedinačne intervencije po dojavi preplašenih ljudi koji su bili u bliskom dodiru sa zmijama u svojim kućama i dvorištima, na poziv drugih službi, završava Panić.