Barba Rezak, »dobri duh« autobusnog kolodvora

Odlazak jednog našeg sugrađanina prije točno godinu dana nezasluženo je medijski prešućen jer se radi o čovjeku kojega su brojni Zadrani poznavali, cijenili, a mnogima je nesebično pomogao i prema svakome se odnosio prijateljski i s poštovanjem. Rezak Beqiri, ili barba Rezak kako su ga od milja zvali mnogi naši sugrađani, umro je u Zadru 9. veljače 2019. godine, dakle prije točno godinu dana. U Zadar je doselio iz rodne Makedonije još davne 1972. i ostao živjeti i raditi u ovome gradu punih 47 godina, sve do svoje smrti.
Koliko je bio omiljen i prihvaćen među Zadranima slikovit je primjer njegov lanjski ispraćaj na Gradskom groblju kada su ga, uz obred koji je predvodio zadarski imam Ćamil ef. Bašić, posljednji put pozdravili brojni prijatelji, štovatelji i znanci, ne samo iz albanske zajednice kojoj je pripadao nego i žitelji grada i županije. Među njima je bilo od poznatih i uglednih Zadrana iz raznih područja društvenog života do onih manje poznatih i anonimnih ljudi koji su se došli pokloniti ovome čovjeku, građaninu koji je ostavio vidljiv trag u životu i razvoju našega grada.
Rezak Beqiri rođen je 22. srpnja 1939. u mjestu Dobri Dol u Makedoniji. Poživio je 80 godina, od čega više od pola života u Zadru – punih 47 godina. Bio je jedan od najstarijih zadarskih obrtnika koji se bavio ugostiteljstvom, a stariji Zadrani će se sjetiti njegovog lokala iz 80-ih godina u uličici na Poluotoku koja vodi od Suda prema crkvi. Sv. Marije gdje su se u vrhunski uređenom, prestižnom ambijentu jeli najbolji ćevapi u gradu. Teško je bilo naći slobodno mjesto u tom Rezakovu lokalu koji je u ono doba bio avangardni kutak za gurmane.
Otvaranjem zadarskog autobusnog kolodvora, ovaj je dugogodišnji zadarski obrtnik otvorio svoja dva lokala uz perone koji pod imenom »Diana« rade sve do danas. Tu je barba Rezak dočekivao i ispraćao na tisuće svojih prijatelja i znalaca, časteći ih nesebično u svome lokalu uz toplu ljudsku ćakulu i poneki savjet čovjeka koji je iskusio život.
Na početku Domovinskog rata, barba Rezak je kao obrtnik i kao zadarski Albanac, aktivno pomagao hrvatsku obranu financijski, materijalno i organizacijski, istaknuvši se poglavito u akcijama izvlačenja vojnika albanske nacionalnosti koji su se na početku oružane agresije protiv Hrvatske zatekli kao redovni vojnici u vojarnama bivše JNA.
Nikada nije javno govorio o onome što je dao, a dao je mnogo svome Zadru i njegovim ljudima.
Rezak Beqiri pokopan je u svome rodnom mjestu Dobri Dol, a brojni Zadrani će ga dugo pamtiti kao prijatelja, sugrađanina i dugogodišnjeg »dobrog duha« zadarskog autobusnog kolodvora.