A. Matulić: Kako su me učili proizvoditi od potpuno prirodnih sastojaka

– Slow cosmétique želi naučiti potencijalne sljedbenike i korisnike kako da prepoznaju pravu, prirodnu od masovne kozmetike s „lažnim” deklaracijama. Želi da ljudi ne nasjedaju na marketinške trikove, nego da pročitaju sastav, razmisle i tek potom odluče hoće li kupiti ili ne, kaže Matulić
Slow cosmétique, pokret koji je 2012. nastao na inicijativu belgijskog novinara, publicista, socijalnog radnika i aromaterapeuta Juliena Kaibecka, a potom se proširio u Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Tunisu i Kanadi, stigao je i u Hrvatsku. I to preko otoka Pašmana i Ane Matulić, koja je prije mjesec dana u Parizu pohađala školu francuske aromaterapije zasnovane upravo na pokretu Slow cosmétique.
– Riječ je o kozmetici koja ima više smisla od uobičajene, konvencionalne kozmetike i masovne industrije koja je pokreće. Sljedbenici pokreta žele ljude naučiti ili kako da sami proizvode svoju kozmetiku ili, ako se ne žele upustiti u tu avanturu, kako da je pronađu i kupuju kod ljudi koji je sami kreiraju i proizvode. Naravno, govorimo o ekološkoj kozmetici, koja ne koristi agresivan marketing, koja se proizvodi doma, ručno, od 100 posto prirodnih sastojaka i u malim količinama. Slow cosmétique želi naučiti potencijalne sljedbenike i korisnike kako da prepoznaju pravu, prirodnu od masovne kozmetike s „lažnim” deklaracijama, želi da ljudi ne nasjedaju na marketinške trikove, nego da pročitaju sastav, razmisle i tek potom odluče hoće li kupiti ili ne, objašnjava Ana, koja je široj javnosti najpoznatija po prirodnim kremama i sapunima na bazi maslinova ulja, za koje je osvojila nekoliko nagrada i priznanja te oznaku zaštite izvornosti Hrvatski otočni proizvod.
Pomoglo odlično znanje francuskog jezika
O školi aromaterapije dugo je razmišljala jer je, kaže, osjećala da mora napraviti korak dalje, a Francuska je bila logičan odabir i zbog odličnog poznavanja jezika, budući da je profesorica francuskog i talijanskog jezika i književnosti. Tražila je školu koja će joj dati drugi pogled na kozmetiku i nešto novo da bi se razvijala na tom području.
– U grupi sam bila s još tri učenice, Švicarkom i dvije Francuskinje. Profesorica Marie Bosquet školovala se za aromaterapiju i fitoterapiju u Kanadi, tamo je i radila, a sada već nekoliko godina ima atelje u Parizu u kojemu se provodi stručna obuka, nakon koje svaki polaznik dobije certifikat. Bilo je vrlo zanimljivo i inspirativno. Od drugih pokupiš njihova iskustva i priče o proizvodnji kozmetike. Ispalo je da sam ja najiskusnija među učenicama u proizvodnji kozmetike, ali kolegica iz Marselliea bila je najbolja u prepoznavanju mirisa. Radili smo s najkvalitetnijim biljnim i eteričnim uljima, hidrolatima i maslacima o kojima nisam mogla ni sanjati. Sve su to hladno prešana ulja, vrhunski sastojci i meni nikad ne bi palo napamet da naručim, recimo, neroli (gorka naranča, op. a.) ili jojobino ulje, kada ne znam čemu služe. A sada znam i postupno ću te sastojke uvoditi u svoje nove kozmetičke proizvode, izrađene po načelima pokreta Slow cosmétique. To je kozmetika koja stvara zadovoljstvo, ne samo onima koji je proizvode, nego i korisnicima koji će znati kako da je upotrijebe, kako da njeguju lice, tijelo… U više koraka, a sve polako i postupno, govori Ana, vidno zadivljena onim što je naučila u Parizu, kamo je odnijela svoje dosadašnje proizvode i predstavila ih kao jednostavne kreme na bazi maslinova ulja, na što joj je profesorica rekla kako to i nije baš tako jednostavno, usporedivši ih s vrlo popularnom kremom u Francuskoj, Egyptian magic, koja se prodaje za 40 eura.
Zbog čega su takvi proizvodi skuplji?
– Kada sam pitala zašto krema toliko stoji, budući da njeni sastojci uopće nisu skupi, ona je odgovorila: „Što jednostavnije, to bolje i skuplje!”, prepričava Ana Matulić, koja je prošli tjedan, samo mjesec dana po povratku iz Pariza, na tržište izbacila svoju prvu hidratantnu kremu Immortelle.
– Vjerujem da će se krema svidjeti ljubiteljima ekološke kozmetike i možda budućim sljedbenicima Slow cosmétiquea. Sve što sam naučila u Parizu, primijenila sam u izradi te kreme, a riječ je o dnevnoj, anti- age hidratantnoj kremi od maslinova ulja, ulja koštice marelice, smilja i naranče. Krema je već u prodaji, a sljedeći tjedan ide na analizu, kako bi mogla kandidirati za oznaku Hrvatski otočni proizvod. Male izmjene doživio je i moj stari proizvod Beauty Drops, u koji sam dodala ulja i hidrolate od ružmarina i lavande, a za nekoliko dana na tržištu će biti i šampon za kosu napravljen od ulja avokada, koštice marelice i ricinusa s mirisom citronele i lavande, najavljuje Ana, čiji se proizvodi, osim putem Interneta i u obiteljskoj trgovini u Pašmanu, mogu nabaviti u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Opatiji, Zadru, Šibeniku te na otocima Hvaru, Braču (Postira), Koločepu i Vrgadi.

Skuplje nije nužno i bolje

Dok priča o svemu što je naučila u francuskoj školi aromaterapije, Ana se svako malo vraća na pokret Slow cosmétique, naglašavajući kako je to kozmetika koja promovira pravu ljepotu i ističe prirodno.
– Smatram da bi svaka osoba radi sebe trebala pročitati deklaraciju proizvoda koji kupuje. Možda se čini da je nebitno, ali sve to ulazi u naš organizam. Iako smo bombardirani propagiranjem zdravog života, većina ljudi uopće ne vodi računa o tome što konzumira i koristi. A najmanje što možemo napraviti za sebe je okrenuti kutiju s proizvodom i pročitati što piše, što je najviše zastupljeno te onda na Internetu provjeriti je li to dobro ili nije, budući da se danas mnoge stvari u kozmetičkoj industriji prikrivaju i skrivaju pod nekim drugim imenom, tvrdi. A na našu opasku da su proizvodi s oznakama „eko” i „prirodno” zbog skupoće nedostupni prosječnom stanovniku Hrvatske, Ana navodi da takva kozmetika ne mora biti skuplja od industrijske.
-U dobroj, kvalitetnoj i prirodnoj kremi nema što stajati, primjerice, 300 kuna. I ne znači nužno da je nešto što je skupo dobro. I obrnuto!, dodaje.
Nada se da će pokret Slow cosmétique, poput Slow fooda prije 20-ak godina, zaživjeti u Hrvatskoj, gdje se posljednjih godina osjeća povećana potražnja za prirodnim kozmetičkim proizvodima.
– Nas koji koristimo prave proizvode prirode toliko je malo da zapravo jedni drugima uopće nismo konkurencija. Unatoč tome što se danas sve više ljudi bavi kozmetikom, proizvodimo onako za sebe i svoj krug prijatelja. I to je fantastično! Netko će sam napraviti sapun ili šampon, netko drugi će naručiti. Bitno je da su ljudi svjesni toga što kupuju jer su preparati iz masovne proizvodnje sve dostupniji i nekvalitetniji, zaključuje.