Poriluk je najbolji zimski luk! Lako se uzgaja i uvijek ga ima

Poriluk (Allium porrum L.) jedno je od najzdravijih vrsta povrća, a za uzgoj je vrlo jednostavan. Može narasti do 80 cm, a debljina zrelog povrća je 5 – 7 cm. Postoje rane i kasne sorte, pa se u njemu može uživati tijekom cijele godine. Francuska kuhinja se ne može zamisliti bez poriluka, u makrobiotičkoj kuhinji je vrlo cijenjen, a istarska maneštra je s njim uvijek najbolja.

Može se posijati u zatvorenom prostoru u siječnju, pa će se brati u lipnju, a posijemo li ga u veljači dospjet će u kolovozu.

Ako ga sijemo kasnije, u ožujku ili travnju, imat ćemo ga dovoljno sve do studenog. Može se sijati i kasnije. Najčešće sorte koje kod nas sijemo su columbus, lancia, lancelot i golijat, ali dawn giant ili kasna sorta giant winter su veće.

Sjeme poriluka polagano niče, nakon 2-3 tjedna, a dovoljno velike presadnice ćemo imati tek za oko dva mjeseca. Sijemo li ga sukcesivno, moći ćemo ga stalno brati. Presadnicama treba skrati korijen i vrhove listova prije no što ih posadimo na dubinu od 10 – 12 cm te kasnije nagrnemo zemlju. Tijekom rasta zemlju je potrebno nekoliko puta nagrnuti oko biljke, da bi se dobio što dulji bijeli dio biljke. Bolje zadebljanje donjeg bijelog dijela postiže se prikraćivanjem zelenih listova.

Izravna sjetva moguća je samo na izuzetno kvalitetnom i dobro pripremljenom tlu za kasnu jesensku berbu, no na taj način nećemo dobiti jednako kvalitetan prinos kao kada sadimo presadnice. Sije li se na otvoreno, tlo treba biti minimalno osam stupnjeva Celzijevih. Osim sjemenom i presadnicama, poriluk možemo dobiti i iz ostataka poriluka koji smo pojeli.

Možemo ga uzgojiti i u vodi, tako što vrh korijena stavimo u staklenku s vodom na osunčano mjesto i na nekoliko dana, pa mu mijenjamo vodu. Primijetit ćemo da će zeleni dio biljke nastaviti rasti. Slobodno ga možemo koristiti za kuhanje. Kad iz korijena potopljenog u vodu izrastu korjenčići, možemo ga i posaditi u posudu i ponovno će narasti do pune veličine, no posuda treba biti duboka i dovoljno široka.

Uzgoj poriluka u blizini biljaka koje tjeraju štetnike i bolesti

Poriluk spada u »gladne » biljke, pa ga treba prihranjivati svaka tri-četiri tjedna nekim od tekućih gnojiva. Inače, ova povrtnica dobro uspijeva gotovo na svim vrstama tla, no najviše voli pjeskovita ilovasta tla. Ne voli kisela tla, a optimalna temperatura za njegov rast je 19 – 23 °C. Tijekom sušnih razdoblja treba ga zalijevati. Kako bi bijeli dio bio što deblji, zeleni listovi se skraćuju.

Dobro uspijeva na tlima na kojima se uzgajao kupus, grašak, rajčica, kelj, krumpir, proljetna salata, proljetna brokula i mahunarke. Kao »susjede« voli celer, krastavce, jagode i mrkvu.

Bolesti i štetnici

Najčešća bolest poriluka je plamenjača, a zatim hrđa i lukova muha. Prve dvije su gljivične bolesti i suzbijaju se fungicidima, a lukova muha se može prevenirati dobrim plodoredom i izbjegavanjem drugih vrsta luka u blizini poriluka. Dobro je da su u blizini mrkva, menta, kamilica ili celer koji svojim mirisima tjeraju lukovu muhu.