I ujesen je moguće imati vrt pun povrća pa savjetujemo kako uzgojiti ono lisnato

I ujesen je moguće imati vrt pun povrća, najbolje lisnatog, jer njemu najviše prijaju jesenski uvjeti. Vrste su to koje podnose niže temperature i manje svjetla, a moći ćemo ih brati već u kasnu jesen i početkom zime. To se najviše odnosi na razne vrste salate, endivije, radiča i špinata.

U našim krajevima moguće je uzgajati salatu tijekom cijele godine, osim baš u vruća godišnja doba, kada bi to bilo jako teško.

Salata naraste za uporabu već 40 do 60 dana nakon sjetve, ako joj uvjeti odgovaraju. Primjerice, ako se ujesen vani posije 15. listopada, moći ćemo je brati već 15. studenoga, i to bez ikakve zaštite. Ako salatu štitimo agrotekstilom i posijemo je 15. studenoga, moći ćemo je brati 15. prosinca.

Jesensko-zimska sjetva salate inače započinje sjetvom od sredine rujna do sredine listopada i tada će za branje stići od druge polovine prosinca do sredine siječnja, i to bez ikakvih zaštitnih mjera ili grijanja. Ako bi u tom periodu temperature bile od 12 do 20 °C, kao što su bile prošlog listopada, salata bi stigla razviti dojmljive glavice.

Za klijanje salate potrebna je temperatura od najmanje 2 do 5 °C, iako bi sjemenu mnogo više odgovarala ona od 15 do 20 °C, kada salata niče za 3 do 5 dana. Presadnice se presađuju kada imaju 4 do 5 listova i visoke su do 10 cm.

Nakon što nikne i malo se razvije, salata može podnijeti temperature do -5 °C. Kako se bliži vrijeme berbe, tako je osjetljivija na niske temperature, no to joj i pomaže da formira veće i čvršće glavice.

Foto: iStock

Endivija se sije od početka kolovoza do sredine rujna, a bere se od sredine prosinca pa sve do sredine travnja. I presadnica endivije najbolja je kada ima 5 listova, što je obično nakon 4 do 5 tjedana. Najbolja temperatura za rast endivije je između 15 i 18 °C, a minimalna je 7 °C. Međutim, ako zatopli na 24 °C, rast endivije staje. I endivija je osjetljivija na zimu kada se bliži vrijeme berbe, pa je već i temperatura od -3 °C može jako oštetiti.

Radič najbolje uspijeva pri temperaturi od 15 do 18 °C, a ona niža od 6 °C mu ne prija. Ipak, nakratko može podnijeti niske temperature od -3 do -5 °C, ovisno o tipu i kultivaru. Lisnati radič za jesenski uzgoj sije se u lipnju ili srpnju, a bere od rujna do studenoga ili kasnije, ako ga zaštitimo od jakih mrazeva agrotekstilom.

Špinat se za jesensku potrošnju sije od početka rujna do sredine listopada, a ako ga zaštitimo od smrzavanja, može se sijati sve do sredine studenoga i brati tijekom zime. Ozimom špinatu je do berbe potrebno između 150 i 180 dana. Dobro ga je posijati na mjesto na kojem su prije rasle mahunarke, jer one za sobom u tlu ostavljaju puno dušika, koji pospješuje rast špinata. No, ne treba ga sijati nakon gnojidbe gredice organskim gnojivima, zbog mogućnosti prevelikog nakupljanja nitrata. Za špinat je najbolja gnojidba kalijem, u obliku kalijevog klorida, jer se na taj način smanjuje nakupljanje nitrata u lišću.

Zeleno lisnato povrće inače je posebno cijenjeno u dalekoistočnim kuhinjama, gdje se smatra da uz svaki obrok treba poslužiti ovlaš prokuhane listove, jer najbolje štite organizam od raka i respiratornih bolesti, osiguravajući potrebne vitamine, minerale, vlakna i druge ključne hranjive tvari.