Zadarski bodybuilder i osobni trener: "Sve dokad je percepcija da je zdrava hrana skupa - bit ćemo debeli narod"

Fizička sprema mladih, ponajviše muškaraca, još je od drevnih vremena grčkih polisa i moćnog Rima imala vrlo velik društveni značaj. Odlazak u vojsku tada je za prosječnog mladića značio gotovo nadnaravnu čast te su tada mahom vojnici, nerijetko i gladijatori, svojim stamenitim ramenima upakiranim s veoma dobro razvijenim torzom plijenili poglede obaju spolova. Ničice pred njih padali su i muškarci i žene, a, ako je za vjerovati mitovima, naglasak je bio na muškarcima koji su tako, može se slobodno kazati bez homoerotskih iluzija, bivali ljubomornima na svoje istospolne sugrađane. Koliko je funkcija fizičkog izgleda i sklonost prema tjelovježbi već tada za stare Grke i Rimljane, koji su po prirodi bili istinski hedonisti i uživali darovitost ponajprije Majke prirode, procvjetala najbolje je opisano u Juvenalovoj Satiri rečenicom koja je nadživjela generacije i civilizacije: »Mens sana in corpore sano!«.

Psihička izazovnost

U zdravom tijelu je zdrav duh isticao je Juvenal drevnih dana napominjući na istinsku potrebu za uravnoteženjem fizičkog i duhovnog mira. Iako je od tada prošlo mnogo vremena, u današnjem se užurbanom svijetu često zna čuti kako briga o vlastitom tijelu i umu mora svakoj jedinci biti prioritet. Trendovi i mode se mijenjaju, ali ćud, odnosno fama kojoj nas je Juvenal podučio, ostaje ista. Nikada lakše u povijesti, nego današnjem čovjeku, nije bilo udebljati se i smršaviti, a isto tako nikada ljudi nisu imali veće probleme s tim pojavama. Hrvatsko je društvo pred 15-ak godina istinski usvojilo teretane koje su ušle na mala vrata i postala svojevrsni društveni normativ. Gotovo da se došlo u fazu u kojoj je općeprihvaćeno pitanje na ulici kada se sretne dvoje poznanika, uz klasični »kako si, što ima?«, postalo i »koliko možeš dignut’ u benču?«. A na benču sigurno jako puno može podići Filip Katavić, osobni trener i bodybuilder. On je tijekom listopada odradio svoja prva dva bodybuilding natjecanja na kojima je osvojio četvrto i drugo mjesto.

– Ima nekoliko segmenata koji se ocjenjuju, od veličine mišića, poziranja, tena… Primjerice, na natjecanju u Poreču stavili smo malo previše umjetnog tena i to me koštalo prvog mjesta. Baš glupost. Naravno, drugo mjesto za drugo natjecanje je »prva liga«. Turnir u Jagodini je puno jači od onog u Poreču i zadovoljniji sam četvrtim mjestom tamo, nego drugim ovdje. Tamo su baš bili profesionalci, svjetski prvaci… Baš sam sretan s tim »probijanjem leda«. Za sada je to gotovo, dva natjecanja za početak je dovoljno. Iskusniji kolege idu na više natjecanja dok su u formi, a ona se ne može dugo držati jer je baš zahtjevno. Sada je oporavak mjesec-dva, dizanje hrane i nabijanje kila, riješiti neke svoje slabe točke, vježbat na poziranju. Ljudi misle da je to glupost, samo se stiskati na bini, a zapravo mislite na 100 stvari – započinje 30-godišnji Katavić koji je na svoj bodybuilderski put krenuo sa 17 godina, no to je u početku loše završilo.

Izbjegavati masnu hranu je glupost

Gro je kako medijskih napisa, tako i razgovora u društvu kako se mast i masna hrana moraju izbjegavati. Katavić ne misli tako.

– Masna hrana nije nikakav problem. Govori se da se ne smije, ma to su gluposti. Ja prvi dva puta tjedno pojedem nešto takvo. Cura je napravila burek s mesom, ja sam »skinuo« tri četvrtine posude. Još mi je trener rekao da zalijem jogurtom jer se »mora znati neki red«. Ali, ja ću do petka-subote paziti što jedem i trenirati. Sad u subotu pravimo sarmu doma i to će opet biti »pokolj«. To isto kažem i svojim klijentima, mogu si dozvoliti takve stvari. Zašto bi si ukinuo nešto što voliš. Neš ti burgera ili pizze, samo treba paziti. Ne kužim kako netko može svaki dan to jesti, svako jutro bureke i kroasane… Ljudi ne kuže koliko ih takva hrana guši i koliko malo energije imaju radi toga. Loša hrana vas baca u letargiju, to je znanstveno dokazano. Ali ljudima je to postalo navika, naučeni su tako, misle da im je dobro.

– Na fakultetu sam trenirao, otišao neko vrijeme u inozemstvo, gdje sam se skroz pripremao za natjecanje, međutim »pukao sam«. Bio sam sam, bez prijatelja, društva, podrške, u jakom režimu, što vježbanja, što prehrane… Tu sam odustao i pet godina nisam vidio ni trening ni teretanu, osjećao sam se loše. Dobio sam sina prije pet godina, ja sam se generalno nekako smirio, teretana me natrag zvala i vukla, vratio se i sada istinski uživam. Izgledao sam katastrofalno tih pet godina. Jako je teško bilo vratiti se. Jak si u teretani, dobro izgledaš i onda se zapustiš. Izgledaš loše, sjećam se da sam u povratničkim počecima primio šipku i bila mi je jako teška. Malo po malo i dođe nekako. Uvijek sam govorio da bih htio sve ovo, iako sam znao da pati i socijalni život i financije, a jedino što mi se vraća je zadovoljstvo. Tek sad nakon priprema i prvih natjecanja sam shvatio da ovaj sport nije toliko fizički izazovan, koliko psihički.

Jako teški počeci

Općepoznato je kako se kuća ne gradi od krova, nego od temelja. A čvrsto, kvalitetno, da ne kažemo armirano, temelje ove »kuće« je prehrana. I sam Filip se u fazi priprema za natjecanje najviše »sukobljavao« sam sa sobom u kontekstu unošenja kalorija u organizam.

– Izvan sezone možeš sebi priuštiti malo fast fooda, dva puta tjedno recimo. Za prosječnog čovjeka je i to poseban režim, za nas koji smo u tome nije ništa posebno. Pripreme su mi krenule 1. lipnja i kako vrijeme ide se trening sve više i više diže, kako se bliži natjecanje imaš sve manje i manje hrane u sebi. Meni je mjesec do natjecanja bilo lagodno, ali zadnja dva tjedna sam brojao svaku minutu u danu i to je baš teško. Ovaj režim priprema mogao bih usporediti s budističkim svećenicima na Tibetu. Organizirana je apsolutna svaka minuta u danu, ali na kraju imaš mir u glavi. Oko pet ujutro je kardio od sat vremena, najedete se, odete na posao, popodne trening s utezima. Tu slijedi odmor, gdje bi super bilo odspavati, ali ja nisam mogao jer sam većinu vremena bio gladan. Kasnije opet posao, navečer odraditi s klijentima i nakon svega još na traku. Kasno navečer dođete doma, pripremite hranu za drugi dan i tako u krug. Najviše se jedu jaja, meso, povrće, koje kako se bliži nastup izbacujem. Sve se mjeri u gram, meni je trener mjerio koliko kalija i natrija unosim u tijelo – objašnjava bodybuilder dodajući kako je to najvažniji, a ujedno i najteži segment u cjelokupnom procesu.

Udarna dva tjedna

U periodu pred ljeto, ali i nakon blagdana nema tko ne dolazi u teretanu kako bi se “vratio u formu”.
– Kroz jesen, zimu i poslije Nove godine je teretana dupkom puna. U siječnju je to od 15. do 1. veljače. Promatrao sam početkom godine, tada većinom ljudi odu na traku, budu 10-15 minuta, gledaju nakon toga po teretani i odu van. Kužim ih jer ne znaju kako trenirati, odakle početi i što raditi, s kojom kilažom raditi. Sasvim mi je jasno da nakon toga ljudi odustanu. Zašto toliko jedemo za Božić i ostale dane, ne znam. Možda ljudi samo traže razlog da se najedu i napiju.

To je individualno za svakoga i može se gledati kao znanost. Tek sada pripreme za natjecanja su mi pokazala koliko je to sve duboko, ja kao trener s rekreativcima ne radim u detalje takve stvari jer nema potrebe. Kad nabijam masu jedem svaka dva-dva i pol sata neki dobar obrok. Manje više svaki se sastoji od 200-300 grama mesa, 100-150 grama riže u prosjeku, od pet do sedam obroka u danu. Bili smo u nedjelju u Benkovcu na sajmu, moje društvo komada janjetinu i pije vino, ja čekam sjesti u auto i pojesti zobene iz plastične posudice. Nisam htio pred njima to jest tamo da me ne bi netko udavio, ha ha ha.

Filip je primjer osobe koja ima tu sreću u životu da je uspjela spojiti ugodno s korisnim. Ljubav prema vježbanju pretočio je na svoje klijente u jednoj zadarskoj teretani, gdje radi kao osobni trener. S mnogobrojnim problemima Zadrani dolaze u teretane pa tako trener nije samo trener, nego puno više toga.

– Ima svega i svačega. Većina ljudi dolazi jer voli vježbat, neki dolaze da bi pričali, družili se… Najgora mi je stvar kad čujem da dosta cura ne želi doći trenirati jer misle da ih svi gledaju i odmjeravaju. Imao sam slučajeva u kojima klijentice nisu htjele raditi neku vježbu zbog nekog položaja jer bi ju mogao netko gledati, a zapravo ovdje nitko nikoga ne gleda. Svi su u treningu i svi misle da baš njih drugi gledaju i da nešto krivo rade. Razumijem da je ljudima teško u počecima, jer i meni je nelagodno otići u neku teretanu u kojoj nikad nisam bio – kaže Katavić dodajući kako nažalost pogrešna percepcija »običnih« ljudi prema onima koji se »ozbiljnije« bave teretanama.

– Na lošem je glasu bodybuilding zbog pojedinaca koji to zloupotrebljavaju. Ima nekoliko egomanijaka i dobije se jako pogrešna slika svega ovoga. Svi koji su uspješni bodybuilderi su suprotnost. Teško je to objasniti, jednostavno volite raditi to. Ne radim ovo zbog samopromocije, nego jer guštam u ovome.

Kriva percepcija hrane

Hrvati kao, povijesno gledano, pobjednički narod ipak moraju potpisati kapitulaciju pred mirisnim kroasanima i ostalim pekarskim proizvodima, kao i lancima brze hrane.

– Po statistici drugi smo najdeblji u Europi, ako se ne varam. To se jako lagano rješava, samo što ljudi sami sebe zakopavaju od početka. Date nekome prehranu, taj netko nije na tome bio niti tjedan dana i žali se i ne prati to. Znam složiti prehranu nekome, četiri do pet obroka u danu, s hranom koja je nutritivno bogata, jede se cijeli dan… ne, svi se čude koliko je to hrane. Puno ljudi prije nego krene vježbat sebi govori da to ne mogu i misle da će biti na listu salate cijeli dan. Isto tako, imate razne servise za dostavu hrane, dođe fino, poprženo za 15-ak minuta i ne trebamo se čuditi zašto smo toliko debela nacija – ističe ovaj fitness trener dodajući kako Hrvati, tj. Zadrani jako krivo tumače skupoću zdrave prehrane.

– Imate po trgovačkim lancima kilu piletine po četiri eura, kila riže pet eura i to su fini, bogati ručkovi za tjedan dana. Svi misle da je zdrava hrana skupa jer vide po nekim maloprodajama »bio proizvode« koje koštaju po 10-15 eura. Pola kilograma zobenih je 70 centi. A kada naručite nešto, nećete proći ispod 15 eura. Ima jeftinih stvari, samo je lakše nazvati dostavu. Ljudi misle da su zdrava hrana raznorazne sjemenke za koje nisam nikad čuo u životu, a zapravo je prilično drugačije. Nije nikakav problem baciti dva-tri jaja na tavu s malo ulja i povrća za doručak, za ručak meso s nekim prilogom, napravite umak od rajčice… Sve to može super biti, ako je u normalnim količinama, a ne da se pojedu tri tanjura. Isto problem se stvara jer ljudi ne mogu ili ne žele promijeniti neke navike. Kad krenu zdravstveni problemi znam more ljudi koji su nastavili stavljati deci i pol suncokretovog ulja za popržiti dva jaja. Pa ne možeš to raditi, ali eto…

Za kraj, Katavić je ustanovio kako među klijentelom dolasku u teretanu ipak prednjači izgled, a ne zdravlje.

– Čini mi se da ljudi više dolaze zbog izgleda, nego zdravlja, ali nitko ne voli sebe kako izgleda. Gledao sam slike prije koji dan iz Poreča i sjećam se kako sam si tada govorio da koliki mi je to trbuh, koliki mi je to struk, bla bla bla… Onda vidim sada sebe kad sam se »unormalio« i nije mi jasno što sam to tada mislio. Čovjek nikada neće biti skroz zadovoljan sa sobom. Znaju mi doći i žene i muškarci u teretanu, govoriti da loše izgledaju, a zapravo su »bombe« – zaključio je 30-godišnji fitness trener i bodybuilder.

Dobri i loši influenceri

Nova vremena na scenu su dovela i neke nove junake i junakinje pa su tako influenceri sve češće postali svojevrsni kontrolori javnog mišljenja. Mnogo od njih »bacilo« se u teretanske vode.

Po meni dobro utječu i utjecaj je jak. Svi smo na društvenim mrežama, možda i prečesto u danu. Promoviraju se zdravi načini života i većina educira ljude i dijele savjete besplatno. Svašta se može naučiti, ali opet s druge strane ima i loših primjera s lošim savjetima, pa sad ti vidi koga slušat, a koga ne. Recimo loš utjecaj više vidim od stranih »instagramuša« s nerealnim, fotošopiranim tijelima. Mlade cure tako žele neke nerealne ciljeve, primjerice struk od 10 cm i guzicu od metra. Bili smo se dotakli prehrane tu svatko dijeli što jede, kako sprema i slično i takve stvari su super.