VELIKI INTERVJU S ROKOM MIŠLOVOM: 'Željko Živković bio je ključan u razvoju nas mladih nogometaša'

Na muci se poznaju junaci, stara je hrvatska poslovica kojom se ističu oni koji su se istinski morali potruditi kako bi uspjeli u svojem (životnom) naumu. Jedan od tih istinskih zadarskih nogometnih junaka svakako je Roko Mišlov. Pomalo zaboravljeni, prvo zadnji vezni Zadra, a potom dugogodišnja stoperska stijena u tri najjača ranga austrijske lige, još je jedan primjer da na zadarskom području ima »ono nešto«, što donosi igračima da traju toliki niz godina.

– Evo 17 godina sam već »u pogonu«, a za mjesec dana će u 36 biti »na leđima«… – započeo je Mišlov dodajući kako se i dalje osjeća k’o mladić.

– Fizički se stvarno jako dobro osjećam. Više puta nakon toliko vremena u nogometu zna biti problem glava, odnosno motiv, ali i toga još imam. Hvala Bogu prošao sam kroz karijeru praktički bez ozljeda i vidjet ćemo. Možda još jednu-dvije godine ću igrati, a onda ćemo vidjeti dalje.

Veliki potencijal

Nakon odrađivanja mladenačkog »staža« na Stanovima i Šubićevcu, silom prilika Mišlov je 2013. otišao u Austriju i to ispostavilo se kao životna prekretnica. Nakon pet godina u Hartbergu, zatim jedne u St. Pöltenu, kratkog »izleta« u Poljsku te povratka u Austriju u Horn na pola godine, Mišlov je sreću pronašao u Welsu, gradu u Gornjoj Austriji.

– Wels je miran, normalan grad za život. Ima jako puno Hrvata, mislim čak najviše u Austriji, ako ne računamo Beč. Grad je ekonomski vrlo jak, blizu je i Linz koji je jedan od »najjačih« gradova u državi – istaknuo je Mišlov reflektirajući se kako je došao u ovu sredinu.

– Za to se trebamo vratiti u vrijeme korone. Bio sam u Hornu i apsolutno ništa nije bilo sigurno. Razmišljao sam s obitelji o povratku u Zadar, no tada su mi pristupili ljudi iz Welsa i jasno naznačili da imaju ambicije za profesionalni nogomet. Radi se o klubu koji je standardni član trećeg ranga austrijskog nogometa, no s jakim ambicijama za ući u Drugu ligu, koja se smatra profesionalnom. I to je bio i moj cilj, idemo probati osvojiti. Sve ove sezone uvijek smo pri vrhu, dobro krenemo u sezonu, no sredinom posustanemo. Nažalost, to je i ove slučaj. Ozljedu nisam osjetio praktički posljednjih deset godina, ali zadnje tri utakmice nisam igrao zbog problema s mišićem. Liga je takva da Voitsberg, koji će vjerojatno biti prvak, nema gdje prosuti bodove, stoga gledamo prema idućoj sezoni.

S obzirom na to da je grad ekonomski jak, nameće se jasno pitanje kako to da je klub »tek« u trećem rangu.

– Upravo zbog grada klub ima profesionalne ambicije. Svi vole nogomet pa su tako i velika ulaganja u ovaj sport, međutim trenutačno postoji jedan drugi »problem«. Treća liga se smatra amaterskom i jake tvrtke nemaju volje ulagati kada klub nije među profesionalcima. Postoji jaki potencijal kada se uđe u Drugu ligu – objasnio je Mišlov.

Spavali s loptom

Kao i većina tadašnjih generacija koje su, kako se kaže »odrastale u nekom zdravijem vremenu«, Mišlov se budio i išao spavati s loptom uz sebe.

– Od šeste godine sam krenuo na treninge na Višnjiku. Najveće bogatstvo od svega je to što se s prijateljima koje sam tada dobio još i danas čujem i vidim. Nama je nogomet tada bio strast, živjelo se s loptom u nogama. Bilo je to poslijeratno razdoblje u kojem uvjeti nisu bili baš dobri. Željko Živković je i iz mene i iz svih tadašnjih generacija napravio prvo mlade ljude, a onda nogometaše. Trenirao me je sedam-osam godina i praktički odgojio. Činjenica da je 10-15 momaka iz moje i meni bliskih generacija kasnije napravilo profesionalne nogometne karijere, govori jako puno. Nakon tih početaka došli su kadeti i juniori u kojima, iz današnje perspektive, shvaćam da nije bio baš najbolji razvoj, no bilo je kako je bilo – prisjetio se Mišlov dodajući kako je, nažalost, bespotrebno završila njegova priča u Zadru.

– Dvojica nas smo dobili ugovore sa seniorskom momčadi u razdoblju kada se počeo mijenjati smjer. Zadar je prije bio usmjeren na starije igrače, no s vremenom krenuli su davati prilike mladima. Meni je bilo jako dobro, svi su bili zadovoljni, no onda su iz ne nogometnih razloga odlučili da nisam potreban.

Tražio se Mišlov po lokalnim klubovima, a onda je 2012. uslijedio ozbiljniji korak – onaj u Šibenik.

– Igrao sam u Velebitu, Primorcu i Raštanama. Bilo je u redu, ali kad idete iz Prve u Treću ligu ogromna je razlika, u pristupu igranju i treniranju. U Trećoj ligi je pristup sve samo ne profesionalan i kada ste mlad igrač i opustite se, odnosno počnete razmišljati da možete kroz »laganiji« pristup uspjeti, često puno toga padne u vodu.

Odlazak pun upitnika

Kroz neizvjestan period u karijeri, Mišlov nije stajao i čekao da se nešto dogodi, nego je završio petogodišnji studij menadžmenta u Zadru kako bi, ako ne uspije u nogometu, imao siguran »back-up«.

– Bio sam u Šibeniku u razdoblju velike krize, kada je s financijama bilo ogromnih problema svugdje. Odlučio sam završiti fakultet pa vidjeti što s nogometom jer sam bio svjestan da tadašnji put nema nekog prevelikog smisla. Ako želim se baviti nogometom, moram početi imati normalna primanja. Tu je onda veliku ulogu odradio Joško Rokov koji mi je dogovorio probu u Hartbergu, gradu blizu Graza. Otišao sam, svidio sam im se i ostao pet godina. Prošli smo od Treće lige do Prve lige, koju onda nisam igrao s njima jer sam otišao dalje – ispričao je Mišlov dodavši kako to da je nakon jednog od najvećih uspjeha u povijesti kluba promijenio dres.

– Svi su se čudili i meni bliski ljudi i meni ne bliski ljudi. Otegnuli su se pregovori, ja sam htio ostati, no sve se »razvodnilo« u jednom trenu te sam morao prelomiti. Otišao sam u St. Pölten i na kraju s njima odradio jednu od najboljih sezona u njihovoj povijesti.

Nakon šest dugih godina u Austriji Mišlov je odlučio napraviti novi korak i otići u Poljsku, u Miedz Legnicu. Poslije svega sedam mjeseci vratio se na mjesto sreće.

– Tada sam imao 31. godinu i u suštini bilo je to da ja nisam htio do kolovoza ne imati klub. Imao sam neke opcije i za bolje nogometne zemlje, no na kraju sam otišao u Poljsku. Bilo je dobro, ali čudno. Trener i ja nismo kliknuli, a ja sam tip osobe kojoj ako ne paše, odem. Tako sam otišao, odnosno vratio se u Austriju. Bilo je avanturistički, ali nije ispalo najbolje – sumirao je Mišlov.

Kraj karijere je blizu…

– Vidim se na trenerskoj poziciji u budućnosti. To mi je velika strast i za to se već dugo vremena lagano pripremam i radim na licencama. Trebam ih još dovesti do kraja. Što se tiče toga gdje ću živjeti, to je ipak odluka koju moram donijeti s obitelji. Više je opcija, kroz sve ove godine dobro sam se asimilirao u Austriji i mogu reći da me cijene. Ljudi su korektni, a država je izrazito uređena po praktički svakom pitanju. Ali Zadar, je Zadar… – zaključio je Mišlov.