Važno mi je skupljati iskustvo, gol je mukotrpnog kruna rada

Kroz guste oblake poput sunca na svijetlo javnosti probija se mladi 19-godišnji Škabrnjanac igra sve zapaženiju ulogu u dresu NK Bravo u najjačoj slovenskoj ligi, a prije nekoliko dana stigao je i seniorski prvijenac sjajnim slobodnjakom s 20-ak metara.

– Osjećaj je fenomenalan. Osim što je prvi gol, još na takav način, neopisivo stvarno. Pamtit ću to cijelu svoju karijeru. Najvažnije je da sam dao doprinos svojoj momčadi da pobijedimo i upišemo tri boda – započeo je Gurlica koji u slovenski Bravo došao ovog ljeta.

– Zadovoljan sam svojim nastupima, najvažnije mi je da ispunjavam svoj cilj, a to je skupljati što više minuta. Igrač sam Dinama na posudbi u Bravu u Ljubljani. Posudba traje godinu dana, a nakon toga ne znam što će biti. Trenutačno sam u Bravu i glava i fokus su mi na Bravu, odnosno na što boljim nastupima u tom dresu. Na ljeto ću vidjeti što će biti. Ako me Dinamo povuče nazad k sebi, sigurno ću pokazati svoj maksimum – rekao je Gurlica.

Dječja zaigranost

Kao i većina djece, Gurlica je svoju nogometnu »iskru« upalio kada je još bio jako mlad.

– Od kad znam za sebe nabijao sam loptu kod kuće, po vani i tako dalje. Upisao me otac tada u nogomet i krenuo sam se razvijati, usmjeravati prema nečemu. Svaki roditelj ponajprije gleda upisati svoje dijete na neki sport kako bi se ono rekreiralo, steklo navike i tako dalje, ali i nada se da će njegovoj dijete uspjeti. I onda s 12 godina moje roditelje je kontaktirao Dinamo i tu im je postalo jasno da »tu može biti nešto«. Oni su odlučili otići u Zagreb, bilo je to na način kao idemo probati pa ćemo vidjeti. Za sada se pokazuje kao dobra odluka – objasnio je Gurlica svoj nogometni put dodajući što je najpotrebnije da se nastavi razvijati.

– Od onog prvog šutanja lopte u meni postoji dječja ljubav prema nogometu. Ona istinska ljubav, neiskvarena i to je ono što me pogoni svaki dan. Da i dan danas ne postoji upravo te dječje ljubavi u meni, ne bih imao što raditi u ovom svijetu.

Dalmatinac u Sloveniji – talijanski protiv njemačkog mentaliteta, no kako sam Gurlica kaže »nema problema s tim«.

– Već dugo sam u Dinamu, a Zagreb i Ljubljana su na kontinentu tako da nema prevelike razlike u mentalitetu. S druge strane znam koje su moje obaveze – trening, stan, trening, utakmica. Ponekad znam otići u grad na piće, ali to nije često jer posložio sam si u glavi što moram kako bih uspio, a želim uspjeti. Baš iz dugogodišnjeg boravka u Zagrebu navikao sam na mentalitet ljudi ovdje u Sloveniji tako da u tom kontekstu nije bilo problema. Jedino za čime žalim u odnosu na doma je vrijeme, ovdje zna biti stvarno hladno – rekao je Gurlica.

Iznenađenje prvenstva

Gurlica i Bravo trenutačno su peti u ligi, samo jedan bod ispod trećeplasiranog Kopra, ujedno i mjesta koje na kraju sezone donosi kvalifikacije za Konferencijsku ligu.

– Nismo očekivali da će se ovako razvijati situacija. Nije nam na početku sezone cilj bio izboriti Europu, međutim vidimo da možemo i počeli smo svi zajedno vjerovati da je to dohvatljivo. Imamo dobre rezultate i vidjet ćemo što će proljeće donijeti. Ostalo nam je još jedno kolo prije zimske stanke, protiv Celja za nekoliko dana. Oni su trenutačno prvi s velikom bodovnom prednosti, međutim mi igramo kod kuće i dat ćemo sve od sebe da ih probamo pobijediti – kazao je Gurlica dodajući na kojoj je razini slovenska u odnosu na hrvatsku ligu.

– Nisam baš najbolja osoba za usporedbu jer nisam igrao seniorsku HNL, međutim mislim da je slovenska liga nešto između prve i druge lige u Hrvatskoj. Uživam stvarno, napravio sam iskorak iz juniorskog u seniorski nogomet, što mi je veliki plus. Uvjeti su korektni, prilično slični kao i u Hrvatskoj. Ima stadiona s boljim terenima i uvjetima, ima s lošijim, sve je u istom rangu kao u Hrvatskoj.

Tijekom priprema za sezonu na površinu je »isplivala« utakmica Brava protiv moćnog Lazija. Gurlica je tako kao stoper imao priliku čuvati Cira Immobilea.

– Velika čast je bila igrati protiv Lazija. Momčad koja igra Ligu prvaka i ima puno velikih imena, no u potpunosti sam se fokusirao da se što bolje pokažem i dokažem sebi. Parirali smo im u polukontrama i kontrama, međutim njihova klasa je neosporna. Bilo je to veliko i dobro iskustvo i iskreno nisam se toliko fokusirao da ja pazim Immobilea, čast je bila, ali opet fokus je na našoj igri i morao sam odraditi svoj posao najbolje što mogu za momčad – zaključio je Gurlica.

Reprezentacija?

Svojim sve boljim nastupima Gurlica se indirektno počeo nametati kao novi eventualni zadarski »Vatreni«.

– Da se ne lažemo, svima je san igrati za reprezentaciju, međutim apsolutno se ne zamaram time. Ako poziv dođe bit ću presretan. Meni je cilj igrati i razvijati se pa ćemo vidjeti što budućnost donosi.

Bez smicalica u obrani

Iskusni braniči često koriste male smicalice kako bi si olakšali posao. Među njima se znaju naći štipanja, razno zafrkavanje, pa čak i puštanje vjetrova.

– Ne radim ništa od toga, ali pretpostavljam da to stariji rade. Iskreno ne razmišljam o tome. Definitivno da ima utjecaja i može biti koristno, no ja sam još mlad i prilično pristojan što se toga tiče – rekao je Gurlica dodajući kako nema stoperskog uzora.

– Stvarno nemam nikoga u koga se ugledam, što se tiče nogometaša. Oduvijek volim Real Madrid pa mi je Sergio Ramos nekako primjer kapetana na terenu i pravog braniča, no nije uzor.