Utorak, 16. srpnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

25 C°

Osvrt

Hrvatski rukometaši nižu razočarenja na EP-u, a neke stvari izazivaju spontane upite

Autor: Igor Duvnjak

22.01.2024. 12:33
Hrvatski rukometaši nižu razočarenja na EP-u, a neke stvari izazivaju spontane upite

Foto: Tin Lučin, Zvonimir Srna i Veron Načinović/Foto PIXSELL

Izbornik Perkovac je konstatirao da je ekipa s Mađarima bila kao ispuhani balon, spontano je izazvao upite o tome tko ga je trebao napuhati



RIJEKA   Hrvatski rukometaši su poraženi od Mađarske, to je bolna činjenica za vojsku vjernih im navijačica i navijača, kako onih koji ih bodre na licu mjesta, na Europskom prvenstvu u Njemačkoj, kao i onih što uz TV ekrane u domovini prate nastupe momčadi izbornika Gorana Perkovca. Dočekali su vikend mnogi od njih oslobođeni radnih obaveza, uz šetnje, odmor i ćakule s najbližima htjeli su se zabaviti uz nastup svojih miljenika, a ovi su igrom i rezultatom i sebi i »tifoseriji« pokvarili vikend, subotnji odlazak na spavanje i nedjeljno buđenje, čekanje ručka uz saznanje da nakon poraza u Kölnu ulazak u polufinale vodi kroz labirint raznoraznih teoretskih mogućnosti. Koliko su ostvarive drugo je pitanje, sve će se znati za nekoliko dana, najkasnije u srijedu kada će Hrvatska u posljednjoj utakmici skupine I EP-a istrčati nasuprot domaćinu Njemačkoj.


Darovi


Ono što se zna već sada i što ne treba čekati je konstatacija da reprezentacija podbacuje igrom, samim time ne zna ili ne može doprijeti do željenih rezultata dok prilike jedna za drugom odlaze u nepovrat. Ova mađarska je tek posljednja karika u tom lancu s kojega se Perkovčev sastav nikako ne može otrgnuti, a naravno da kvalitetni i ambiciozni suparnici objeručke prihvaćaju dobrodošle hrvatske darove i na koncu se vesele dok hrvatskim reprezentativcima preostaje samo da pokunjeni napuste veliku scenu odlazeći u svlačionicu pitajući se koji je to »antiseptik« koji bi iskorijenio učestale propuste, ponavljanja grešaka koja više ne mogu biti plod slučaja ili trenutačne dekoncentracije.


Tako je to nakon onog blistavog otvaranja EP-a protiv Španjolske, koji je naizgled bio najava trijiumfalnog hrvatskog pohoda Mannheimom pa onda Kölnom, a vrlo brzo je već u prvim idućim utakmicama ispao obična duda varalica. I sami su igrači poslije te pobjede u kojoj su, vidi slučaja, suparnički golmani imali jednu jedinu obranu, istaknuli da se posljednjih dana prije prvenstva pričalo samo o Španjolskoj, a pritom je iskusni kapetan Domagoj Duvnjak znakovito poručio kako se treba koncentrirati na iduće utakmice.




Ispada da njegov apel nije naišao na pravi odjek sjetimo li se samo utakmice s Austrijancima. Poveli su za čas 5:1 i jednostavno prestali igrati. Odjednom, kao da je nastao nered u hrvatskoj igri, nesklad u napadu s jedne i amnezije u obrani s druge strane, pridonijeli su po nas nepoželjnoj dramatičnoj utakmici. Iako su i s takvom igrom Duvnjakovi suigrači mogli do dragocjene pobjede, primajući brzo i olako golove i nesmotreno trošeći lopte u napadu, dokazali su da im i tri gola prednosti pet minuta do kraja nisu dovoljna garancija za pun pogodak.


Čovjek se zapita zbog čega baš iskusni Duvnjak nije dirigirao igrom u završnici kada je trebalo čuvati loptu kao oko u glavi i strelovito se vraćati u zonu, u razdoblju kada je Hrvatskoj nužni motio trebao biti »cilj teme je da prođe vrijeme«.


Dva izdanja


S obzirom na prva dva totalno oprečna izdanja, već smo se tada zapitali koje je pravo lice hrvatske reprezentacije a ona je u nastavku EP-a nažalost stalno bila bliža onom s Austrijancima, miljama daleko od nastupa na svojoj premijeri. Zaredale su se utakmice u kojima je zaredom hrvatski napad »bez nota svirao po sluhu«, umjesto uigranih akcija i brzih »širenja« lopte na krila i slično, nagledali smo se individualnih rješenja u stilu »sam protiv svih«. Naravno da je takav napad, opterećen i tehničkim greškama i izgubljenim loptama, tim neredom u igri išao na ruku suparnicima, hrvatski igrači su u ovakvoj igri na trenutke, čak i s igračem više, asocirali na glumce koji se na pozornici ne mogu sjetiti teksta. U obrani su se pak ciklički otvarale rupe za laka suparnička poentiranja, koliko god Kuzmanović bio naš heroj s Francuzima, a Mandić i inače dobro branio, njihova je mreža redom bila prorešetana.


Izbornik Perkovac je konstatirao da je ekipa s Mađarima bila kao ispuhani balon, spontano je izazvao upite o tome tko ga je trebao napuhati poslije još jedne priredbe s uobičajenim hrvatskim oscilacijama. Sve u svemu, u Njemačkoj i dalje traju ova kriva parkiranja hrvatske reprezentacije. Tražeći dozvoljeno mjesto, parkira na ono nedozvoljeno, a kazne zaredom stižu na naplatu.


Dvoršekov autogol

»Dovedite nam te Mađare«, kao da je neizrečena poruka u najavi ove utakmice Hrvatske dok je Boris Dvoršek pred mikrofonom RTL-a oslikavao suparničke igrače. Naslušali smo se tolikih nedostataka u mađarskoj reprezentaciji te je nakon nastupa pomoćnog trenera u hrvatskom stručnom stožeru od strane ljudi koji baš ne prate pomno rukomet bilo komentara u stilu »pa kakvi su ovi, dobit ćemo ih deset razlike«.


Malo morgen, prepotencija se razbila o glavu, cinici su nakon svega mogli poručiti »kakvi smo tek mi kad smo izgubili od tako loših suparnika«. Nakon nastupa koji nije baš bio u stilu jedne poruke iz jedne pjesme, one »nekome je duševna hrana naći drugom tisuću mana«, ali nije zvučalo ugodno, bolje se nadalje ravnati porukom legendarnog radijskog komentatora Ive Tomića da »suparnika ne treba ni podcijeniti ni precijeniti, valja ga pobijediti«.