Prije 30 godina juniori Zadra su u Jazinama osvojili prvi od šest ukupnih naslova prvaka Hrvatske

Košarkaški klub Zadar će posljednjeg vikenda svibnja ugostiti sve završnice turnira za prvaka Hrvatske u mlađim uzrasnim kategorijama, pa će tako priliku za obranom naslova države imati i juniori, koji će ako uspiju u tom naumu postati tek drugom generacijom u povijesti kluba kojoj je pošlo za rukom ponoviti titulu. To postignuće, ali u hat-trick obliku, ostvareno je sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća kada je rat lomio Donatov grad i tako se odrazio i na stanje u košarkaškom klubu pa je seniorska momčad bila daleko od zvjezdanih trenutaka koje je proživljavala proteklih desetljeća. Ipak, i u takvim potpuno nesportskim uvjetima, prije točno 30 godina počela je rasti jedna od najboljih mladih generacija u povijesti Zadra koja je već u kadetskim danima nagovijestila svoju snagu. Znalo se dobro u košarkaškim krugovima da u njoj leži velik potencijal i da rat nije uspio uništiti zadarsku košarkašku školu. Pod vodstvom Ive Uče Pulanića i Čedomira Ćire Perinčića Zadar je te 1994. započeo dominaciju juniorskom košarkaškom scenom u Hrvata, okrunivši se trima naslovima u nizu, što je i dandanas ostao neponovljiv doseg, štoviše tim trima titulama 1994., 1995., i 1996., u narednih 27 godina uspjelo se pridružiti još samo tri naslova. Četvrti je stigao 2001., da bi nakon toga nastupilo dva duga desetljeća vakuuma sve do uspješnih berbi 2021. i 2023. godine.

Prvi pobjednički ples

A pogled koji seže tri desetljeća unatrag evocirat će mnogim danas već malo starijim navijačima uspomene na prvu završnicu juniorskog prvenstva Hrvatske organiziranu u Jazinama na čijim se tribinama našlo preko dvije tisuće gledatelja koji su mogli uživo svjedočiti pisanju zadarske košarkaške povijesti. Kako to obično biva, prva titula je bila i daleko najteža za osvojiti jer su mladi Zadrani tada bili u ulozi potpunih autsajdera naspram vršnjaka iz Cibone koja je u svojim redovima imala kompletnu prvu postavu juniorske reprezentacije i koja nije okusila poraz čak dvije godine, no Učini i Ćirini puleni nošeni šestim igračem s tribina hrama zadarske košarke pomrsili su račun velikom favoritu i zaplesali šampionski ples, naravno ni blizu posljednji jer su potom uslijedile još dvije titule generacije koja je vjerovali ili ne, u nadolazećim godinama dala čak jedanaest članova seniorske momčadi Zadra. To su bili: Ticiano Mazija, Marin Pestić, Jurica Žuža, Ivan Perinčić, Hrvoje Perinčić, Milijan Ćustić, Branimir Longin, Jure Ružić, Mario Dundović, Živorad Opačić i Marko Žorž. Mala je vjerojatnost da je u povijesti Košarkaškog kluba Zadar jedna juniorska generacija dala toliko igrača za prvu momčad. A kako je izgledao put prema najvišem postolju te zlatne generacije zadarskih juniora iz prve ruke je, u svojoj knjizi 40 godina Jazina, prenio Ćiro Perinčić, tadašnji prvi pomoćnik stratega Uče Pulanića.

– Polufinale juniorskog prvenstva održano je u Zadru. Prva utakmica, Zadar – Dalvin. Trener Pulanić preferirao je visoku postavu, igraju Enzo Perović, Ivan Perinčić, Jure Ružić, Marin Morović, Ivan Katić. “Ovo je izvanredna postava za fotografiju, juniorska dvometraška postava, ali mislim da neće funkcionirati, nema playa”, upozoravam. Gubimo utakmicu. Zadar – Rijeka, ponovo upozoravam Uču na Baždarića, Mancea i Štimca koje poznajem iz juniorske reprezentacije. Na poluvremenu minus 18! Izgubimo li nećemo vidjeti Final four. “Što bi ti napravio?” pita me Učo i dozvoljava mi da se malo upletem u taktiku igre. “Zrilić na “playa”, Perović na beku, Perinčić i Ružić na krilima, centar niži, brži, borbeniji, Mario Dundović. Zonski presing 1-2-2 na cijelom terenu koji smo kao kadeti igrali tri godine, usmjeravanje i udvajanje Baždarića i Mancea u “kantunima”, odgovaram. Učo prihvaća i počinje šou, velika podrška Tornada, dobro poznata atmosfera u Jazinama, dobivamo utakmicu! Plus 23, u drugom. Pa najveća prepreka, Croatia osiguranje iz Splita s pet juniorskih reprezentativaca, za odlazak na završnicu. Dobivamo u produžetku, Ivan Perinčić uzima zadnju loptu i rješava utakmicu te je najbolji igrač polufinala. Na završnom turniru pobijedili smo Šibenik i Karlovac, pa smo za prvo mjesto igrali protiv Cibone. Oni imaju postavu juniorske reprezentacije: Krešimir Novosel, Gordan Giriček, Dubravko Zemljić, Marin Prskalo i Mate Miliša, nisu izgubili posljednje dvije godine i favoriti su. Ali, u izvanrednoj predstavi priredili smo veliko iznenađenje i pobijedili favoriziranu Cibonu s 87:86, poslije produžetka (77:77), i postajemo prvaci Hrvatske! “Melem na dušu” navijačima, nakon iznimno loše sezone prvog tima.

Moćna Cibona

Učo Pulanić je za nagradu promoviran u trenera seniorske momčadi, a za igrača prvenstva proglašen je Jure Ružić koji se iako su mu neki detalji ostali u magli, rado prisjetio tih dana ponosa i slave u Jazinama kada se na pleća položila nepobjediva Cibona, poput 1986. godine i posljednjeg naslova prvaka bivše države, nakon kojeg je i ova zlatna juniorska generacija krenula sa svojim prvim satima Škole košarke. Osam godina kasnije iz za današnje prilike nezamislive brojke od 700 upisane djece izrasli su šampioni koje nažalost u gradu košarke još nije nitko uspio nadmašiti.

– Prva sjećanja za tu još uvijek ratnu 1994. godinu vezana su za muku koju smo prolazili kroz polufinalni turnir koji je održan također u Jazinama. Nismo u tim trenucima ni u peti imali da ćemo se na koncu naći na pobjedničkom postolju, jer smo izgubili od Šibenke, poslije i od Dalvina, dok smo se protiv Riječana čupali, a svjesni smo bili da ćemo morati pobijediti izrazito moćni Split s reprezentativcima Vujčićem, Poljakom, Henjakom, Miličićem kako bi se uopće plasirali na završni turnir. Mi smo u svojim redovima imali tek jednog člana reprezentacije, Ivana Perinčića, koja je te godine bila srebrna u Europi, no uspjeli smo ih izbaciti nakon produžetka. Na Final fouru smo se našli mi, Šibenka, Karlovac i Cibona, stigli smo do finalne utakmice u kojoj nam je s druge strane terena stajala strašna Cibona s izbornikom Srećkom Medvedecom te Zemljićem, Giričekom i Novoselom na parketu. Odigrali smo svi u momčadi fantastičnu utakmicu i apsolutno zasluženo pobijedili. Naravno, najviše se sjećam svega onoga što je uslijedilo nakon završetka finalne utakmice, navijača koji su uletjeli na parket i slavili s nama. Uistinu, bio je to jedan od mojih najdražih trenutaka u dugoj košarkaškoj karijeri – prisjetio se najbolji junior Hrvatske za sezonu 1993./94. događaja koji je zapravo bio početak niske trofeja jer su i naredne dvije sezone Zadar uspeo na tron, a zanimljivo juniorske titule 1995. i 1996. godine su također osvajane u krcatim Jazinama.

Najbolji pojedinci juniorske završnice 1996. – Marin Pestić, Hrvoje Perinčić, Josip Sesar, Jurica Žuža, Stjepan Marinović

Nove dvije titule

Krajem travnja 1995. u obranu naslova Zadar je krenuo predvođen Ćirom Perinčićem kao glavnim trenerom te Darko Frakinom u svojstvu pomoćnika. Prvi favorit i daleko najjači protivnik bio je Split koji je u svojim redovima imao iznimno talentiranu generaciju dvometraša predvođenu Nikolom Vujčićem, Joškom Poljakom i Hrvojem Henjakom, no u domaćim redovima najveća snaga su bili tadašnji, maloljetni prvotimci seniorske momčadi Zadra, Jure Ružić i Ivan Perinčić. Nakon uvodne pobjede nad Zrinjevcom (124:115), Perinčićeva momčad sredila je i goropadnu splitsku momčad sa 77:71, a za kraj je kao i lani na meniju bila Cibona. U tom finalnom okršaju u junaka se prometnuo Hrvoje Perinčić koji je u najtežim trenucima doprinio s deset vezanih ubačaja i tako popločao put k obrani naslova i novoj velikoj fešti u Jazinama. Ivan Perinčić je proglašen najboljim igračem, a s 93 poena u tri utakmice bio je i najbolji strijelac prvenstva. Cijela postava: T. Mazija, M. Žorž, I. Perinčić, J. Ružić i M. Dundović, potpisali su profesionalne ugovore sa Zadrom. Igrali su: I. Perinčić 93, J. Ružić 56, M. Dundović 41, T. Mazija 36, H. Perinčić 30, M. Pestić 18, M. Žorž 14, M. Morović 8, Ž. Opačić, te mlađi igrači B. Longin, M. Ćustić i J. Žuža. A treći uzastopni naslov 1996. godine iznijela je praktički nova garnitura juniora u kojoj su nositeljske uloge iz ruku sad već seniora Jure Ružića i Ivana Perinčića preuzeli Hrvoje Perinčić, Branimir Longin, Jurica Žuža, Tomislav Ružić, Marin Pestić… Prvi je u paklenoj atmosferi Jazina pred tri tisuće navijača ceh platio Zagreb s Josipom Sesarom (102:78), pa Jedinstvo (90:53) i favorizirani Splićani (91:76), a budući da su Riječani pobijedili Splićane, odlučujuća utakmica je Zadar – Rijeka koja je pripala Ćirinim štićenicima rezultatom 72:66, čime je posljednja utakmica s Cibonom postala nevažna. Najbolji igrač prvenstva je Hrvoje Perinčić, najbolji strijelac je Josip Sesar, a Jurica Žuža najbolji skakač. Igrali su: J. Gobin, M. Pestić, L. Budija, I. Čulina, H. Perinčić, M. Ćustić, B. Longin, J. Žuža, I. Perković, A. Mišlov, T. Ružić i D. Vidaković. Cijela prva postava: Pestić, Longin, Ćustić, H. Perinčić i Žuža, potpisala je potom profesionalne ugovore sa Zadrom, a kolika je bila vrijednost te šampionske generacije sa sredine devedesetih za seniorsku momčad potvrdit će nadolazeće godine, prije svega 1998. kada je Zadar osvojio prvi trofej u povijesti Hrvatske, Krešin kup koji je u svojstvu kapetana pred krcatim Jazinama podigao Jure Ružić, te 2003. godina kada se popeo na regionalni pijedestal u Ljubljani, a u tom jedinom međunarodnom trofeju kluba itekako su svoje prste imali perjanice treće osvojene juniorske titule, Hrvoje Perinčić i Branimir Longin.

– Seniorska momčad Zadra je imala velike koristi od te generacije juniora koja je potpisala prve najveće uspjehe kluba u budućim sezonama, među njima svakako su Krešini kupovi 1998.2000., 2003., te osvajanje Goodyear lige koje je došla kao kruna svega. Usporedbe s današnjim vremenom su nezahvalne, ipak su to bila drugačija vremena kada su praktički sva djeca u Zadru jedino htjela trenirati košarku, a i sreća za nas iz pomlatka je bila što klub nije imao previše novaca i bio je prisiljen osloniti se na svoje mlade igrače. Zato je i bilo toliko seniorskih prvotimaca, ne samo u KK Zadar, već su i mnogi drugi igrači iz te generacije ostvarili solidne karijere u drugim košarkaškim sredinama – zaključio je Ružić.