"Hvala Azinama, pokazali su da vide našu djecu i da ih žele među sobom"

Jedni igraju nogomet, drugi boće. Pravila igre su potpuno drugačija, ali priča koja je ovog ljeta spojila Malonogometni klub Azine iz Ninskih Stanova i Boccia kluba Zadar zapravo je vrlo jednostavna – sportaši su odlučili pomoći sportašima. Naime, na tradicionalnom malonogometnom turniru u Ninskim Stanovima, održanom u kolovozu organizirana je tombola, a cjelokupan prihod od 2.375 eura namijenjen je upravo Boccia klubu Zadar. Članovi kluba toga su dana bili ondje sa svojim štandovima, družili se s posjetiteljima i ujedno iskoristili priliku da predstave sport koji je mnogima možda još uvijek nedovoljno poznat.

Za dopredsjednicu kluba Ivu Tokić upravo je taj dio gotovo jednako važan kao i sam prikupljeni novac.

– Oni već, mislim, šest godina tradicionalno imaju taj svoj malonogometni turnir. Prošle godine su skupljali za Zaratiniće, a ove godine odlučili su tombolu napraviti za naš klub. Došli smo tamo sa svojom ekipom, imali smo svoj štand, bili s njima cijelu večer i sudjelovali koliko smo mogli. Oni su organizirali tombolu, bile su stvarno vrijedne nagrade i sav iznos od tombole išao je našem klubu – priča Tokić dodajući kako je na kraju prikupljeno 2.375 eura.

Mladi kolektiv

No iza tog iznosa ne stoji samo nekoliko budućih računa koje će klub uspjeti podmiriti. Za obitelji djece i mladih s tjelesnim invaliditetom svaki odlazak na natjecanje nosi organizaciju koja je često puno zahtjevnija nego što se izvana vidi. Klub zato od početka nastoji napraviti ono što smatra jednim od najvažnijih zadataka, a to je osigurati da roditelji zbog sporta nemaju dodatni financijski teret.

– Nam je najbitnije da djeci koja idu na natjecanja sve bude plaćeno. Oni idu po cijeloj Hrvatskoj i tu imate prijevoz, smještaj, hranu i sve ostalo što ide uz takav put. Cilj je da roditelj nema nikakav trošak. To su ipak djeca koja već imaju neke druge dodatne troškove, rehabilitacije i svega ostaloga, i važno nam je da sport ne bude još nešto što roditelj mora dodatno financirati. Zato smo odmah rekli da će se taj novac usmjeriti upravo na natjecanja i sve ono što uz njih ide – objašnjava Tokić.

Boccia klub Zadar vrlo je mladi kolektiv. Osnovan je u kolovozu prošle godine, ali je u relativno kratkom vremenu počeo graditi sportsku priču koja u Dalmaciji još nema dugu tradiciju.

– Slični klubovi postoje u Splitu i Kninu, a naš zadarski je treći takav na dalmatinskom području. Tek smo osnovani prošle godine i još učimo taj sport, učimo kako sve funkcionira, ali krenuli smo ozbiljno. Trenutačno imamo četrnaest članova, uglavnom djece i mladih. Velika većina naših članova kreće se uz pomoć kolica, riječ je o djeci i mladima s tjelesnim invaliditetom i motoričkim teškoćama. Imamo treninge dva puta tjedno, do sada smo trenirali u Katoličkoj osnovnoj školi Ivo Mašina i od listopada tamo nastavljamo dalje. Djeca dolaze, treniraju, idu na natjecanja i želimo da sve to stvarno izgleda kao ozbiljan sportski klub, a ne kao nešto što se radi usput.

Upravo tu dolazi i do jedne od najčešćih zabuna. Čim se u Dalmaciji spomene boccia, mnogima su prva asocijacija boće. I sam cilj na prvi pogled zvuči slično jer lopticu treba dovesti što bliže ciljnoj. No boccia nije verzija tradicionalnog boćanja, nego zaseban paraolimpijski sport sa svojim pravilima, kategorijama, opremom i natjecanjima.

– Ljudi često čim kažemo boccia pomisle na naše klasične boće. Ima neke sličnosti u tome da želiš svoju lopticu približiti ciljnoj, ali to je zapravo potpuno zaseban sport. Boccia je paraolimpijski sport namijenjen osobama koje imaju motoričke teškoće. Igra se u dvorani i koriste se drukčije lopte, mekše su. Ovisno o tome kakve mogućnosti sportaš ima, može igrati rukom, nogom ili preko posebne rampe. Recimo, dijete koje ne može rukom izbaciti loptu može igrati preko rampe. Postoje kategorije i svatko se natječe prema svojim funkcionalnim mogućnostima.

Pozitivne reakcije

Sport, osobito kada se počne ozbiljnije natjecati, vrlo brzo donosi i troškove. Zadarske boćaše do kraja godine očekuju nastupi u više hrvatskih gradova, među ostalim u Slavonskom Brodu, Rijeci, Poreču i Požegi. Upravo će donacije poput ove iz Ninskih Stanova omogućiti da pitanje odlaska na natjecanje ne ovisi o tome može li pojedina obitelj financijski izdržati put.

– Do kraja godine imamo još nekoliko natjecanja. Djeca putuju po Hrvatskoj i nama taj novac stvarno ide direktno na takve stvari. Možda nekome 2.375 eura zvuči kao jedan iznos koji se prikupi na tomboli, ali nama to znači konkretno prijevoz, smještaj i mogućnost da dijete ode na natjecanje. A nama je stvarno cilj da roditelju ne kažemo: »Morate platiti toliko i toliko«. Ako dijete trenira i spremno je za natjecanje, želimo da ide. To je cijela poanta.

Zbog toga klub od osnutka velik dio svoje priče gradi upravo zahvaljujući ljudima i organizacijama koji su prepoznali što pokušavaju napraviti. Donacijama je osigurana i oprema za članove.

– Uspjeli smo u tome da svako dijete ima svoju opremu. To nismo mogli sami. Sve je došlo zahvaljujući raznim ljudima, organizacijama i donacijama. Nama kao mladom klubu svaka takva pomoć puno znači, jer kad krenete od nule, morate nabaviti sve. A ovdje nije samo stvar da kupite nekakvu loptu i gotovo. Imate specifičnu opremu, rampe za djecu koja ih koriste, putovanja, natjecanja… Sve to košta.

Ninski Stanovi nisu jedino mjesto iz kojega je ove godine stigla podrška. Sredstva za klub prikupljala su se i kroz sportsko događanje u Kožinu. Tokić kaže kako joj je upravo povezivanje s drugim sportskim kolektivima posebno važno.

– To je jako lijepo jer vidiš da ljudi reagiraju. A meni je posebno važno kad to ide kroz sport. Ovdje su mladi iz malog nogometa rekli: »Ove godine mi ćemo napraviti nešto za njih«. To nije da je netko samo uplatio novac i gotovo. Oni su nas pozvali, mi smo došli tamo, naši članovi su bili dio događaja, ljudi su ih upoznali. To je po meni puno veće od same donacije.

Jednake mogućnosti

Upravo je vidljivost osoba s invaliditetom nešto što se često spominje kada se govori o inkluziji. No ta riječ može vrlo lako ostati prazna ako iza nje nema stvarnih situacija u kojima su osobe s invaliditetom jednostavno dio zajednice. U Ninskim Stanovima dogodilo se upravo to. Nogometni turnir nije postao događanje »za djecu s teškoćama«, a članovi kluba nisu bili izdvojeni sa strane – bili su dio iste sportske večeri.

– Stalno govorimo o inkluziji, ali za mene je inkluzija upravo ovo. Kad naši članovi dođu na sportski događaj i nisu tamo kao neki posebni gosti koje svi gledaju zato što su drukčiji. Oni su tamo kao dio sportske zajednice. Mladi koji su organizirali turnir dali su im priliku da budu vidljivi, uključeni i prihvaćeni. Nama je to stvarno jako vrijedno.

Klub pritom ne želi ostati samo na entuzijazmu nekoliko ljudi. Uz razvoj članova, paralelno pokušavaju graditi i vlastiti stručni kadar. Šime Orlović, koji trenutačno volonterski vodi treninge, krenut će na školovanje za trenera boccie.

– Želimo da djeca imaju ljude koji znaju ovaj sport, koji ih mogu kvalitetno trenirati i voditi dalje.

Na edukaciju za suca kreće i Mario Purgar, koji bi trebao postati prvi licencirani sudac boccie u Dalmaciji.

– Želimo rast kluba u svim segmentima. Imati članove je jedna stvar, ali morate imati i trenera, suce, opremu, morate moći odvesti ljude na natjecanje. Sve je to povezano. Želja nam je da naši sportaši, bez obzira na to što smo mali i novi klub, imaju jednake mogućnosti kao netko iz puno većeg kluba.

I tu se priča ponovno vraća na Ninske Stanove i na mlade ljude koji su mogli prihod usmjeriti bilo kamo, ali su ga odlučili dati klubu koji postoji tek nešto više od godine dana.

– Veliko hvala MNK-u Azine, tim mladim ljudima, stanovnicima Ninskih Stanova, svima koji su pomogli, kupili tombolu, volontirali, bili tamo… Pomogli su nam financirati ono što nam sada slijedi, ali mislim da su našim članovima dali i nešto drugo. Pokazali su im da ih vide. Da su dio sporta. Da ih žele među sobom. Meni je to možda i najljepši dio cijele priče – zaključuje Tokić.

Ozbiljan natjecateljski sport

U boccii se sportaši razvrstavaju u kategorije BC1, BC2, BC3, BC4 i BC5. Razlike među njima ovise o vrsti i stupnju motoričkog oštećenja te načinu na koji sportaš izvodi igru. I upravo ta prilagodljivost omogućuje ljudima koji su u brojnim drugim sportovima zbog svojih motoričkih ograničenja teško mogli pronaći mjesto da ovdje budu punopravni natjecatelji. Tokić pritom naglašava jednu stvar koju u klubu smatraju posebno važnom.

– Važno nam je da ljudi shvate da to nije nekakva terapija ili samo rekreacija za djecu s teškoćama. To je ozbiljan natjecateljski sport. Tu ima taktike, preciznosti, koncentracije, treninga. Djeca se natječu, postoje kategorije, postoje pravila, suci, službena natjecanja. Oni treniraju da bi bili bolji i da bi na natjecanju napravili rezultat. Naravno da kroz sport dobiju jako puno i u drugim stvarima, od druženja do samopouzdanja, ali prije svega govorimo o sportašima – kaže Tokić.