Subotički kifameno ogolio Modrićevu ljetnu selekciju

U samo tri dana razmaka košarkaši Zadra uspjeli su prikazati najbolju i najgoru abaligašku izvedbu u dosadašnjem dijelu sezone. Nakon odličnih 35 minuta na parketu moćnog euroligaša Dubaija činilo se da su igrači Stipe Modrića napravili idealnu podlogu za megdan sa Spartakom u Dudovoj šumi, međutim dogodilo se potpuno obrnuto, štoviše predstava u Subotici umalo je otišla prema negativnom rekordu u klupskoj povijesti po broju postignutih poena u jednoj abaligaškoj utakmici.

Srećom po njih, taj scenarij je na koncu izbjegnut tricama Nike Šare i Andre Mirčete kojima se prebacilo marginu od 50 koševa, i time nadmašilo najgorih ikad 47 poena zabijenih protiv Budućnosti u Morači daleke 2015. godine. Izuzev tog detalja za sportske almanahe sve ostalo bilo je sramotno, tragično i katastrofalno u igri Modrićeve momčadi koja će se morati ozbiljno zamisliti nad svojom prezentacijom na sjeveru Vojvodine uoči dolaska Partizana i Mege na Višnjik i odlaska u Cluj u naredna tri kola.

Igra velika enigma

Čak ni objektivne okolnosti sedmodnevnog putovanja od Zadra preko Dubrovnika i Sarajeva do Dubaija pa povratka preko Beograda do Subotice, kao i izostanak najubojitije napadačke igle Vlade Mihailovića, ne mogu poslužiti kao neko suvislo opravdanje, jer se Spartak itekako nudio gotovo tri četvrtine, i to kao na pladnju, da ga se po prvi put u povijesti porazi na njegovom parketu, kao što su se nudili i Dubai u prethodnom kolu, te Vienna i Mega u prijašnjim susretima.

Ako bi se povukla paralela s prošlosezonskim Zadrom, Danijel Jusup takvu privilegiju nije imao ni na jednom gostovanju, dapače redovito bi Zadrani naletjeli na šuterski nadahnute domaćine, a ove sezone gotovo svaki njihov domaćin imao je itekakvih muka sa šutom, ali i sa skokom i izgubljenim loptama, no na kraju ništa od toga nije iskorišteno. Zašto, pitanje je koje postavljaju svi navijači Zadra u posljednje vrijeme, posebno poslije subotičkog kifamena koji je ogolio sve probleme s igrom i selekcijom igrača u ljetnim mjesecima.

Sinjski strateg stigao je na klupu Zadra s egidom osobe koja će krenuti nekim novim smjerovima nakon četverogodišnjeg Jusupovog mandata. Umjesto spore, predvidljive, dosadne i ružne košarke koja je pak donosila rezultat, okrenulo se modernoj, brzoj, tranzicijskoj košarci s puno koševa, i sve su to izgleda dobili navijači Zadra s 51 ubačajem u 40 minuta u Subotici ili pak sa 63 poena u 40 minuta u Beču. Velika je enigma, iako je nova sezona već dobrano zagazila prema svom središnjem zimskom dijelu, što to Modrić traži od svojih igrača, kakve su postavke na terenu i izvlači li se maksimum iz rostera koji je složen kako je složen ovog ljeta.

Promašena pojačanja

Krenimo redom, na poziciji razigravača dovelo se najzvučnije ime, s Eurokup pedigreom, u liku Rossa Williamsa, no iz kola u kolo sve je izvjesnije da se radi o tipičnom američkom košarkaškom »indijancu« koji igra više na neki svoj osjećaj nego se stavlja u službu momčadi. Šutersko divljanje omalenog Amerikanca moglo se gledati i u Subotici, iako je bio donekle i precizan s tricom 2-7, dvicom 4-8, i zabijenih 15 koševa, no jasno je kao dan da mu je razigravanje suigrača tek nužno zlo i s takvim »playmakerom« ne može se graditi neka iole ozbiljna abaligaška priča.

Drugi problem je kockanje s Vladom Mihailovićem koji je zagazio u 37. godinu života i kao takav je nosio ogroman upitnik hoće li uspjeti izdržati sezonu bez ozljeda, a nažalost se jako brzo potvrdilo da neće. U njegove cipele koliko god to željeli navijači Zadra, hrvatska košarkaška javnost i trenerska struka, preko noći uskočiti ne može mladi Niko Šare koji je očekivano sklon oscilacijama pa se dogodi da u tri dana razmaka pruži fenomenalnu izvedbu u Dubaiju, a onda pokaže da boluje od svih mogućih dječje bolesti u Subotici.

Izuzev promašenog Williamsa, loše procjene zdravstvenog stanja Mihailovića i prevelikih očekivanja od Šare, problem su kad je u pitanju sve teža i moćnija regionalna konkurencija mogućnosti jednog Ivana Vučića kojem je ovo prvi doticaj s takvim okruženjem te Lovre Buljevića koji je lani bio na vrlo tankom ledu kod Jusupa. Njih dvojica jesu back-up opcije, ali i kao takve moraju biti spremni svojim ulaskom na parket donijeti nekakvu promjenu na bolje i natjerati protivnika na adaptaciju. Izuzev nekoliko bljeskova u utakmicama protiv Studentskog centra i Ilirije, Vučić i Buljević nisu pokazali da su kadra to učiniti i samim time postavili još jedan veliki upitnik iznad Modrićevog sastavljanja rostera u kojem zasad ni kapetan Marko Ramljak, ni Dario Drežnjak, a ni američki krilni centar Mark Ogden nisu blizu prave forme.

Začuđeni svatovi

Kada se sve to uzme u obzir onda je i lako objasniti jedva prebačenih 50 poena u Dudovoj šumi koje je Modrić prokomentirao poput začuđenih svatova, kao da je i sam bio iznenađen produktom igre u kojoj se uglavnom sve svodi na Williamsovo pumpanje lopte i šutiranje preko ruke s osam metara ili pak na Vranešovo guranje pod košem. Tek se tu i tamo dogodi da se pozove neka suvisla akcija, čak i koji pick’n’roll prođe ako se uspije odigrati, dok balansa unutarnje i vanjske igre kao što je to recimo bilo kod Jusupa nema niti u ideji, a kamoli u praksi.

Takva košarka u kojoj se izgleda sve prepušta igračima na terenu, tj. da improvizacijom traže rješenja, jasno je valjda i vrapcima na granama oko Višnjika da neće donijeti rezultat, a ostaje se nadati da je svega toga itekako svjestan Modrić koji će pak morati, i to vrlo, brzo pronaći neko novo rješenje, bilo to u postavkama same igre ili pak doselekcijom rostera. Jer ovako kao što je to izgledalo u Subotici se ne može igrati košarka, pogotovo u gradu koji se voli dičiti da ju je pred 97 godina iz Italije prvi uvezao na hrvatsko tlo.