O ekvadorskoj nogometnoj reprezentaciji sve se češće govori kao o potencijalnom „dark horseu” na Svjetskom prvenstvu 2026., a glavna tvornica tamošnjeg talenta je Independiente del Valle, čiji su izdanici Moisés Caicedo, William Pacho i Piero Hincapié. No Los Negriazules nisu jedina ekvadorska momčad koja je osvojila Copu Libertadores, južnoameričku inačicu Lige prvaka. Taj je uspjeh u „vlasništvu” LDU Quita, koji je 2008. godine podigao najveći trofej u klupskoj povijesti pobjedom nad Fluminenseom. Tadašnji format Cope igrao se na dvije utakmice, a nakon ukupnih 5:5 (4:2 u Quitu za LDU, 3:1 za Fluminense u uzvratu) pobjednik je odlučen jedanaestercima, gdje su precizniji bili Ekvadorci. Branič Jairo Campos odigrao je obje utakmice za LDU te je za naš list istaknuo koliko je taj trofej značio za ekvadorski nogomet.
– Uzvrat je bio zaista napeta utakmica. Puno se o njoj pričalo jer je mnogo toga bilo na kocki. Za nas je to bio prvi put da LDU Quito igra takvo finale, a s obzirom na rezultat iz prve utakmice (4:2), imali smo malu prednost, no znali smo da je moramo braniti do kraja i da će biti vrlo teško. Sav taj rad, razgovori i želja da postanemo prvaci na kraju su nam pomogli da osvojimo naslov. Ova momčad već je imala dobru bazu iz 2007. godine, kada smo osvojili domaće prvenstvo. Imali smo čvrste temelje za uspjeh — nismo nužno razmišljali o osvajanju Cope Libertadores, ali smo bili spremni za konkurentnost u natjecanju 2008. godine – rekao je Campos te nastavio:
– Uz to su došli i novi igrači poput Bielera, Mansa koji je počeo više igrati, potvrda kvalitete Guerróna, “Chuche” i svih ostalih. Sve je to učinilo da LDU 2008. bude snažna momčad koja se mogla nositi s bilo kim. Ključno je bilo i samopouzdanje koje nam je dao trener Edgardo “Patón” Bauza — rekao bih da je to bila tajna uspjeha. I naravno, želja da promijenimo povijest ekvadorskog nogometa i LDU-a, da po prvi put osvojimo Copu Libertadores. Upravo nas je to dovelo do toga da postanemo tako dobra momčad i na kraju osvojimo naslov – istaknuo je naš sugovornik.
Ekvador i Hrvatska mogu daleko
To je LDU dovelo i do dvoboja s Manchester Unitedom krajem 2008. u Japanu, u finalu Svjetskog klupskog prvenstva.
– Ono čega se najviše sjećam i što mi je najljepša uspomena na utakmicu protiv Manchester Uniteda jest upravo ta prilika da igramo takav susret. Igrati finale Svjetskog klupskog prvenstva protiv najbolje momčadi na svijetu u tom trenutku, ili jedne od najboljih, bilo je iznimno motivirajuće. Naći se na tom terenu, u tako dalekoj zemlji, na prekrasnom stadionu, i nasuprot imati tako velikog i poštovanog protivnika — to je ono što najviše pamtim. Također, vrlo emotivan govor “Patóna” Bauze prije utakmice ostao mi je u posebnom sjećanju – rekao je Campos.
Na kraju, Campos ističe da i Ekvador i Hrvatska s pravom mogu očekivati velike stvari na idućem Mundijalu.
– Hrvatska i Ekvador uoči natjecanja dolaze s vrlo snažnim argumentima. Hrvatska reprezentacija već godinama potvrđuje svoju kvalitetu, s igračima svjetske klase koji nastupaju za najveće europske klubove. Njihovi uspjesi na posljednjim svjetskim prvenstvima pokazali su da je riječ o izuzetno konkurentnoj momčadi, sposobnoj ravnopravno se nositi s bilo kojim protivnikom. S druge strane, Ekvador prolazi kroz jedno od najboljih razdoblja u svojoj nogometnoj povijesti. Velik broj igrača nastupa u najjačim svjetskim ligama, što dodatno potvrđuje kvalitetu i napredak reprezentacije. Takav kadar omogućuje Ekvadoru da se ravnopravno suprotstavi svakoj reprezentaciji na svjetskoj sceni. U takvim okolnostima, i Hrvatska i Ekvador imaju sve preduvjete za uspješan nastup na nadolazećem Svjetskom prvenstvu, oslanjajući se na spoj iskustva, talenta i odlične forme – zaključuje.
