Razgovarali smo s genijem koji vuče korijene iz Pridrage! 'Na kraju mi je bilo drago...'

Pripremajući se za razgovor s urugvajskim vratarom Fabianom Carinijem, veliki dio vremena ‘otišao’ mi je na uzvratni susret play-offa za Svjetsko prvenstvo 2006. između La Celestea i australskih Socceroosa. Napetost se te sidnejske večeri mogla rezati nožem, a najintenzivnije minute došle su nakon posljednjeg sučeva zvižduka, kada se pristupilo izvođenju kaznenih udaraca (ranije je urugvajsku prednost iz prve utakmice ‘opozvao’ Mark Bresciano). Penali su bili infarktni, Australci su pogodili četiri od svojih pet, Urugvajci samo dva, a budući da je matematika egzaktna znanost, rezultat 4-2 stavio je ime Australija u ‘ždrijeb-bubanj’.

Za domaćina je promašio samo Mark Viduka, legendarni napadač hrvatskih korijena, no 20 godina poslije utakmice koja je vratila Australiju na Mundijal, ostao je isključivo – ponos.

– To je bila ogromna utakmica za nas, pogotovo jer smo četiri godine ranije izgubili u play-offu baš od Urugvaja, dok smo 1997. ispali od Irana u tom stadiju. Australija je na Mundijal čekala od 1974., kao klinac sam gledao sve pokušaje Socceroosa u kvalifikacijama, sjećam se poraza 1993. protiv Argentine kada je Maradona igrao. Prva utakmica u Urugvaju bila je jako teška, uvjeti su bili nezgodni. Tjedan dana smo bili u kampu u Buenos Airesu, a tadašnji izbornik Guus Hiddink htio je da samo jedan dan provedemo u Urugvaju, jer je znao da će biti vatrena atmosfera. U Montevideu je bilo 70 000 ljudi, oni su pobijedili 1-0, a povratni let u Australiju trajao je skoro 15 sati. No nakon što smo prošli na Svjetsko prvenstvo pobjedom u uzvratu, u Australiji je zavladala euforija, no kao igrač to malo drugačije doživljavaš, govori Viduka za naš list.

Mark Viduka u dresu Croatia na Stanovima (Foto: Zvonko Kucelin)

Emotivno u Njemačkoj

Igra sudbine poigrala se tako da je Australija na Svjetskom prvenstvu 2006. završila u skupini s Hrvatskom, a Viduka je jednom priznao da se jednako osjećao kada su svirale obje himne. Za obje momčadi nije bilo mjesta u nokaut fazi, jer je Australija osvojila drugo mjesto iza Brazila, dok je Hrvatska s dva boda morala ranije put zračne luke.

– Na kraju mi je bilo drago da su se Australija i Hrvatska zajedno našli u grupi. Poznavao sam sve ‘Vatrene’, Cico Kranjčar je bio moj prvi trener u Dinamu. Nisam htio da Vatreni budu eliminirani odmah, ali tako se dogodilo, kaže Viduka, tadašnji kapetan australske reprezentacije koji je sa svojim suigračima održao malu školicu organiziranog nogometa Talijanima u osmini finala, no budući svjetski prvaci provukli su se u četvrtfinale kasnim penalom Francesca Tottija.

– Hiddink nas je odlično pripremio. Godinu dana ranije nastupili smo na Kupu Konfederacija i tamo smo primili 10 golova u tri utakmice, što je govorilo da imamo problema u obrani. Kada je Hiddink došao, napredovalo se žestoko, svatko je znao reagirati u trenu, doveo je obranu do savršenstva. Za mene je on najbolji trener s kojim sam radio u karijeri. Bili smo kompaktni, teško nam je bilo zabiti, a u napadu smo uvijek bili opasni, ističe Viduka.

Korijeni iz Pridrage

O Vidukinim uspjesima u Melbourne Knightsima, zagrebačkom Dinamu, Celticu, Leeds Unitedu i Newcastleu zna se sve, no nas je zaintrigirala sezona uoči njemačkog Mundijala, kada je ovaj napadač branio boje Middlesbrougha, s kojim se našao i u finalu Kupa UEFA-e. Njegov ‘Boro’ je povezao dva nevjerojatna preokreta protiv Basela i Steaue, no u finalu je Sevilla bila dimenzija više.

– U takvim utakmicama moraš imati i malo sreće, no inače smo igrali dosta dobro u Europi. Uspjeli smo balansirati Kup UEFA i domaće obveze, došli smo do finala, no Sevilla je ipak bila puno bolja od nas, govori Viduka, koji danas živi u Zagrebu, gdje se bavi ugostiteljstvom.

Njegova obitelj ima snažne korijene sa zadarskim zaleđem, jer je njegov otac iz – Pridrage.

– Moj otac je iz Pridrage u Australiju otišao 1964., a ja sam prvi put posjetio njegovo rodno mjesto 1990. Rodbina nam je tamo, stric, bratići…, rekao je slavni napadač.