ČUDO! "Vrške ćakule" oduševile, više tisuća ljudi pohrlilo u Vrsi, ni igla nije mogla stati...

U subotu navečer u Ulici svetog Mihovila ni igla ne bi stala. Od 21 sat pa sve do kasnih noćnih sati kroz staru jezgru Vrsi gotovo se nije moglo proći. Više tisuća ljudi slilo se na devete Vrške ćakule, a nepregledna masa ispunila je svaki metar ulice. Domaći, gosti i turisti pristigli sa svih strana zajedno su stvorili prizor koji se može opisati samo jednom riječju – čudo. Pravo vrško čudo.

Oživjelo staro selo

Više tisuća ljudi “natiskalo” se na devetim Vrškim ćakulama, manifestaciji koja je počela kao čuvanje uspomene na život naših starih, a izrasla u pravo vrško čudo. Spektakl je riječ koja se danas olako troši, no za ono što se u subotu događalo u Vrsima čak se i ona činila premalom.

Cijelo mjesto stalo je u jednu ulicu, a u toj ulici bilo je svega – domaće spize i pića, starih predmeta i zanata, pjesme, smijeha, magaraca, dječjih igara, potezanja konopa, žena s drvenim kablima na glavi i, dakako, vrških štriga Marte, Maite, Ane, Ive i Paule.

Štrige su imale pune ruke posla. Oko njih se neprestano stvarao red znatiželjnika koji su željeli doznati što ih čeka u ljubavi, zdravlju i životu. Neki su prilazili hrabro, drugi s oprezom, ali rijetki su otišli, a da nisu barem nešto upitali.

– Svi kažu da ne viruju u štrige, a onda bi sve tili znati. Najviše se prave hrabri muški, a na kraju prvi sidnu i pitaju što ih čeka. Mi im kažemo ono što vidimo, ali ne smimo baš sve otkriti. Neka nešto ostane i za dogodine, smije se Marta.

Štrige – Marta, Ana i Maita

Maita je nakon još jednog “pogleda u budućnost” imala dobru vijest za cijelo mjesto.

– Ako je suditi po ovoj večeri, Vrsima se piše jako dobro. Vidimo puno veselja, još više ljudi i jednu veliku feštu dogodine. A što bi drugo moglo biti kad nam stiže okruglo izdanje? Samo neka se svi pripreme jer će tada i štrige biti još jače, poručila je Maita.

Štrige su “mutile”, magarci strpljivo pozirali za fotografije, a turisti mobitelima bilježili gotovo svaki detalj. Nisu znali što bi prije fotografirali – stare predmete, spizu, igre, životinje…

Mnogi od njih nisu skrivali iznenađenje prizorom koji se rijetko može doživjeti u turističkim mjestima. Umjesto uobičajene pozornice i pomodarstva, pred njima je oživjelo cijelo selo iz nekih prošlih vremena.

Stari zanati

U doba kada fotografija s ljetovanja u istom trenutku završi na drugom kraju svijeta, Vršani su gostima vratili i pomalo zaboravljeni običaj slanja razglednica.

Posjetitelji su mogli odabrati razglednicu s Vrških ćakula, rukom ispisati nekoliko riječi i poslati je obitelji ili prijateljima bilo gdje u svijetu. Bila je to mala stvar koja je izazvala veliko oduševljenje, osobito među turistima. Pisalo se na raznim jezicima, tražile su se adrese, birale riječi i ostavljali pozdravi iz Vrsi koji će tek nakon nekoliko dana, mjeseci, a možda i godina stići do svojih primatelja.

I baš je u tome bila čar cijele večeri – ništa nije bilo napravljeno samo za gledanje, već za sudjelovanje, pravo iskustvo i doživljaj. Jedna od najvećih zanimljivosti skrivala se iza vrata kultne obućarske radnje Nikole Batovića. Radnja je odavno zatvorena, ali njezina se vrata otvaraju jednom godišnje, upravo za Vrške ćakule.

Unutra kao da je vrijeme stalo. Stari postolarski alat, kalupi i brojni drugi predmeti iznenadili su mlađe posjetitelje, dok su stariji zastajali, razgledavali i prisjećali se vremena kada se obuća nije bacala nakon prvog oštećenja, nego se nosila na popravak.

– Mlađi ovo nikad nisu vidili, a stariji čim uđu počnu pričati svoje uspomene. Neko se siti cipela koje je donija na popravak, a neko ljudi koji su tu ćakulali, govori Ive, sin posljednjeg vrškog obućara Nikole Batovića.

Mirisi domaće spize širili su se na sve strane. Pijati su se praznili gotovo istom brzinom kojom su se punili, a domaćini nisu uspijevali predahnuti. Turisti su redom ispitivali što se nalazi pred njima, fotografirali hranu, kušali i vraćali se po još.

Jedni su uživali u spizi, drugi obilazili izložene predmete, a treći zauzimali najbolja mjesta uz prostor na kojem su se održavale stare igre. Najmlađi su nosili jaje u žlici koju su držali u ustima i gurali četrun, a navijanje je bilo takvo kao da se odlučuje najmanje o olimpijskom zlatu.

Žene su pokazale spretnost noseći drveni kabao na glavi, a najuspješnija je bila Jelena Magaš, rođena Velčić – i to upravo u Ulici svetog Mihovila, u kojoj se natjecanje održavalo.

Oduševljeni gosti

– Ja sam rođena baš u ovoj ulici, pa bi bila velika sramota da mi “kaba” padne pred svim susjedima. Ovo se valjda ne uči, nego dođe s adresom rođenja. Sad još samo čekam da mi netko kaže da tako sutra odem po vodu na naš bunarić. A s obzirom na stanje s vodom, i mogla bi, našalila se pobjednica.

Muškarci su snagu odmjerili u potezanju konopa. Konop se zatezao, noge su proklizavale, publika vikala, a poraženi su, kako to već biva na pravoj fešti, odmah pronalazili opravdanja i tražili uzvrat.

Najviše snage, izdržljivosti i zajedništva pokazala je ekipa Vrški ćiketari, koja je zasluženo odnijela pobjedu, ali i nagradu zbog koje se konop nije puštao ni pod koju cijenu – pečeno prase.

– Taktika je bila jednostavna – primi konop i ne puštaj! Kad smo čuli da pobjednici dobivaju pečeno prase, više nije bilo ni umora ni klizanja. Za takvu nagradu povukli bismo i trajekt, poručili su kroz smijeh Vrški ćiketari, nakon čega je osvojeno prase, dakako, trebalo i zajednički proslaviti.

Nije nedostajalo ni dječjeg potezanja konopa, smijeha i padova, ali ni glasnih savjeta iz publike. U Vrsima je svatko bio natjecatelj, sudac ili barem izbornik.

Rafaela Maraš

Direktorica Turističke zajednice Općine Vrsi Rafaela Maraš istaknula je kako su Vrške ćakule postale jedan od najprepoznatljivijih događaja Vrškog lita, ali i najbolja promocija mjesta i njegove baštine.

– Turisti danas ne traže samo sunce nego doživljaj koji će pamtiti. Ovdje su u jednoj večeri mogli kušati domaću spizu i upoznati način življenja nekad. To se ne može kupiti ni kopirati. To su Vrsi, naši ljudi i naša tradicija, a oduševljenje gostiju najbolje pokazuje koliko je ovakva manifestacija vrijedna, kazala je Maraš.

Ljestvica visoko

Organizator i idejni začetnik Šime Stojak nije skrivao zadovoljstvo odazivom. Iako Vrške ćakule iz godine u godinu privlače sve više ljudi, prizor potpuno ispunjene Ulice svetog Mihovila iznenadio je čak i one koji su sudjelovali u pripremi manifestacije.

Šime Stojak

– Prije devet godina nismo mogli ni sanjati da će Vrške ćakule izrasti u ovako veliku manifestaciju. Došli su nam ljudi sa svih strana, ali najvažnije je što su zajedno bili djeca, mladi i stariji. Jedni su pokazivali kako se nekada živjelo, a drugi su to prvi put vidjeli. To je smisao svega što radimo, rekao je Stojak, dodavši kako manifestacija iduće godine slavi svoj jubilej.

– Dogodine nas čeka deseto izdanje i ljestvica je sada postavljena jako visoko. Morat ćemo otvoriti još više vrata, pronaći još starih priča i pripremiti nešto posebno. Ako je ovo bilo, kako ste rekli, vrško čudo, za jubilarno izdanje morat ćemo napraviti čudo nad čudima, najavio je Stojak.

Kada je službeni dio programa završio, nikome se nije išlo kući. Pjesma, ples i druženje nastavili su se do ranih jutarnjih sati, potvrđujući da devete Vrške ćakule nisu bile samo još jedna ljetna manifestacija. A dogodine? Ako je vjerovati štrigama, bit će još veće. Ako je vjerovati prizorima iz Ulice svetog Mihovila, za deseto izdanje morat će se tražiti još koja ulica.