Izabrali smo igrače koji bolje igraju za reprezentaciju nego za klubove, na popisu su dva Hrvata!

Dobre igre u klubovima igrače ‘kvalificiraju’ za nastup u nacionalnim vrstama, a reprezentativno okruženje nekima posebno odgovara. Nemali broj zvijezda specijalno je motivirano kada obuku dres vlastite reprezentacije, dok jedan dio i najkvalitetnije nastupe ‘čuva’ za velika natjecanja.

U ovom smo izboru naveli one koji igraju bolje za reprezentaciju nego za svoje klubove.

10. Paul Pogba 

Pogbi se često zamjera nedovoljna konzistentnost na klupskom planu, ali u francuskoj reprezentaciji nije imao problema s time. Didier Deschamps mu je pronašao ulogu, a u Kanteu i Matuidiju imao je partnere koji su ‘rovarili za njega’. U Rusiji, kada je Francuska osvojila svoje drugo Svjetsko prvenstvo, Pogba je prezentirao najbolje od sebe, a odličan je bio i na Euru 2016. te na SP-u Brazilu, gdje je bio proglašen za najboljeg mladog igrača.

9. Harry Maguire

Engleski branič bio je omiljena meta kritičara nakon njegovog skupog transfera iz Leicestera u Manchester United, a kardinalne pogreške su mu se znale zalomiti na Old Traffordu. No u engleskoj reprezentaciji toga nije bilo. Maguire je uspješno komandirao obranom Tri Lava na SP-u 2018., Euru 2020. te na SP-u 2022., a unatoč problemima u Manchesteru, uvijek je bio biran od strane Garetha Southgatea. I svaki je put isporučio.

8. Ali Daei

Ubojiti iranski napadač okušao se i u Europi, točnije u Bundesligi, gdje je branio boje Herthe, Arminie i Bayerna. Ipak, nigdje nije bio učinkovit kao u iranskoj reprezentaciji, gdje je zabio nestvarnih 108 pogodaka. Dugo je godina bio najbolji reprezentativni strijelac, ali onda su ga prestigli, a tko drugi, nego Cristiano Ronaldo i Lionel Messi.

7. Xherdan Shaqiri

Shaqiri je od prošle godine u reprezentativnoj mirovini, a posljedice te odluke za Švicarsku će se tek vidjeti. Kada je god zaškripalo Švicarcima, tu je uskakao Shaqiri, koji je redovito zabijao na velikim natjecanjima od SP-a 2014. do Eura 2024. Švicarski izbornici nisu mogli zamisliti prvih 11 bez njega, dok je u klubovima bila druga priča. U Bayernu i Liverpoolu često je bio joker s klupe, u Interu je podbacio, dok je u Stokeu prikazivao najbolje partije.

6. Ivan Perišić

Možda Perišić ne bi trebao biti na ovom popisu, pogotovo kada uzmemo u obzir čitavu njegovu klupsku karijeru, ali kako je samo bio inspiriran na svjetskim i europskim prvenstvima! S 10 golova najbolji je hrvatski strijelac na velikim natjecanjima, s time da su pogoci dolazili u krucijalnim trenucima – protiv Japana, Češke, Škotske, Španjolske i Engleske. Uvijek pouzdan, fizički spreman i strašno efikasan.

5. Guillermo Ochoa

Postoji mnoštvo internetskih memova koji se referiraju na ovog meksičkog vratara, a najčešće u opisu piše: Ochoa se pojavi svake četiri godine i postane najbolji svjetski vratar tijekom četiri tjedna Mundijala. Nije ovo daleko od istine, jer postoji veliki raskorak u nastupima Ochoe za Meksiko te njegovog klupskog opusa. Branio je za Salernitanu, Ajaccio, Standard, Granadu, Malagu, klubove koji nisu u europskom vrhu, no na SP-u je redovito frustrirao zvijezde, poput Lewandowskog, Neymara, Kroosa, Robbena, Huntelaara…

4. Eduardo Vargas

Vargas je veliki dužnik u Napoliju, Valenciji, QPR-u i Hoffenheimu, no u Čileu je druga ‘zvijer’. S 45 pogodaka je drugi najbolji strijelac u povijesti reprezentacije, a u leđa mu gledaju Marcelo Salas i Ivan Zamorano. Bio je ključna figura čileanskih kontinentalnih naslova tijekom 2010-ih, tvorivši sjajan tandem s Alexisom Sanchezom.

3. Aljoša Asanović

Vatreni lakat je učestalo mijenjao sredine, a put ga je vodio od Hajduka prema Cannesu, Montpellieru, Napoliju, Valladolidu, Metzu, Derbyju… Ipak, silne promjene klubova nisu utjecale na njegov status u reprezentaciji, koju je uspješno predstavljao tijekom devedesetih, a na Svjetskom prvenstvu 1998. odigrao je turnir života. Boban i Prosinečki su uživali kombinirati s Aljošom, a Šuker je ‘živio’ od njegovih lopti.

2. Lukas Podolski 

Prva dva mjesta zasluženo pripadaju kolegama iz njemačke reprezentacije, Lukasu Podolskom i Miroslavu Kloseu. Podolski je za Elf zabio 49 pogodaka, a u svom katalogu ima nekoliko ‘eurogolova’. U Bayernu, Arsenalu i Interu nije mogao ispuniti vlastita visoka očekivanja koje je postavio u Njemačkoj, a najbolje se osjećao u svom Kolnu, gdje je bio nezaustavljiv.

1. Miroslav Klose 

Kod Klosea je slična priča, koji je ipak zabio nešto više pogodaka za Die Mannschaft. Točnije, 71 put je gađao mreže u njemačkom dresu, što ga čini najboljim strijelcem u povijesti Elfa. Također, sa 16 pogodaka je najbolji strijelac ikad na svjetskim prvenstvima, ali takve rekorde nije previše rušio za svoje klubove. Kao i Podolski, u Bayernu nije briljirao.