Imao je bogatu karijeru, ali jedan trenutak ipak izdvaja: „Najviše mi je ostao u sjećanju“

Nakon naslova iz 2000/01., Roma se više puta opako približila četvrtom naslovu prvaka Italije. Za vratom su stalno puhali Interu Roberta Mancinija, a netko tko je često zadavao glavobolje Milanezima bio je Brazilac – Amantino Mancini. Bivši ofenzivac Selecaa u Romu je došao iz Venezije, a u ‘Vječnom gradu’ zadobio je poklonike zbog svojih dribling-vještina i velike borbenosti. U rubrici gol-karijere stoji mu čudo protiv Lyona, kada je ‘stepoverima’ zavrtio francuskog stopera Anthonyja Revellierea prije transferiranja lopte u gornji kut. Radilo se o utakmici Lige prvaka, što je golu još više dalo na važnosti. No to je samo mišljenje autora ovog članka. Za samog Mancinija, gol-karijere mu je – peta protiv Lazija.

– Najljepši trenuci bili su oni koje sam doživio u utakmicama protiv Lazija. Gol petom koji sam im zabio bio je jedinstven, nezaboravan trenutak. Također, moram istaknuti osvajanje talijanskog Superkupa i Kupa Italije, a i gol koji sam zabio Lyonu u Ligi prvaka. To su bili prekrasni trenuci. To je za mene bilo posebno važno, kako za moju karijeru i život, tako i za mene kao nogometaša i kao osobu. Pomogli su mi da izrastem u čovjeka kakav sam danas, ali i u nogometaša kakav sam postao. Gol karijere? Svakako bih izdvojio gol petom Laziu. Bio je to najljepši i najposebniji gol, onaj koji mi je najviše ostao u sjećanju, a u ujedno je bio i najvažniji u mojoj karijeri, ističe nam Mancini.

Mancinija je nakon Rome trenirao – Mancini – i to u Interu, s kojim je imao uspješnu debitantsku sezonu 2008/09. Tada je upisao ukupno 27 nastupa, okrunivši sve Scudettom.

Slavni dani s Brazilom

– Imam i lijepe uspomene iz Intera. Prva godina bila mi je vrlo važna i lijepa, osvojio sam Scudetto. Igrao sam s velikim i važnim igračima. Samim time što sam igrao za tako veliki klub u talijanskom nogometu kao što je Inter, iskustvo i odgovornost koje nosi jedan takav klub za mene su bili zaista ogromni. To je klub koji iznimno poštujem. Zato mi je bilo veliko zadovoljstvo biti dio Intera, istaknuo je Brazilac, koji je devet puta nosio dres Selecaa, podigavši pehar i Copa Americe 2004. Kao i svakom stanovniku najveće južnoameričke države, igranje za Selecao izaziva posebne emocije.

– San iz djetinjstva, san svakog nogometaša, san jednog Brazilca je oduvijek nositi taj dres, te zelene i žute boje. Jer brazilska reprezentacija ipak predstavlja svjetski nogomet. A onda još igrati zajedno s tako velikim igračima kao što su Ronaldinho, Ronaldo, Cafu i Rivaldo – to je nešto posebno i ostvarenje velikog sna, govori Mancini, zaključivši.

– Jako sam ponosan na svoju karijeru, na sve što sam doživio u Rimu, na ono što sam doživio u Interu, na sve što sam proživio s brazilskom reprezentacijom i općenito na sve što sam doživio u svjetskom nogometu. Zato sam zaista jako, jako ponosan. Ne kajem se ni zbog čega što sam napravio u karijeri. Uvijek moram zahvaliti Bogu za sve što sam ostvario. Bio sam zaista jako sretan i privilegiran što sam imao priliku sve to doživjeti.