Livaković je uvijek znao čitati penale

Marin Zubčić, trener u Nogometnom klubu Zadarnova i Roberto Viduka, trener kadeta HV Posedarje, s Dominikom Livakovićem prošli su velik dio sportskog puta, od samih početaka pa do Dominikova odlaska iz Zadra u Zagreb.

– Dominika poznajem otkada smo sa 7-8 godina počeli trenirati u školi nogometa NK Zadar. Igrali smo zajedno sve do kadetskog uzrasta, nakon čega sam ja prešao u juniore Zadra, a on otišao u NK Zagreb, gdje je ubrzo zaigrao i za prvu momčad – prisjeća se Zubčić.

Različiti putevi

Kakve su uspomene iz tog razdoblja provedenog u Nogometnom klubu Zadar?

– Sjećam se da smo bili prava klapa i do svi smo ostali jako dobri, premda su nas životni putevi odveli na različite strane. U početku je sve to bila dječja igra, ali vrlo brzo se vidjelo da dosta igrača ima velik potencijal da igra ozbiljan nogomet. Dominik je svakako bio među njima, a uz naše momčadske treninge, redovito je išao i na vratarske, prvo kod pokojnog Jakova Pinčića pa kasnije kod Tomislava Rogića. Mislim da je tu napravio ogroman napredak, kojega je nastavio u Zagrebu, odakle je kasnije otišao u Dinamo i došao do svjetskih visina.

Bila je to zaista talentirana generacija zadarskih nogometaša rođenih 1994. i 1995.

– Nekoliko igrača i danas igra prvoligaški pa čak i europski nogomet. Osim Dominika to su Stipe Perica, Šime Gržan, Frane Čirjak i Frane Ikić. Svakako treba spomenuti i da su Anđelo Paleka i Roberto Viduka redovito bili pozivani na reprezentativna okupljanja, a još nekoliko igrača je zaigralo prvu i drugu ligu, ali nažalost, kako to često biva u sportu, neke stvari im se nisu poklopile da naprave još jedan iskorak i dođu možda i do najviše razine.

I ključno pitanje. Kako je pucati penale Dominiku Livakoviću?

– Ha, ha, često sam mu pucao penale i moram priznati da mu nije bilo lako zabiti. Oduvijek ih je znao dobro čitati. Uostalom, vidjeli ste kako su prošli Japanci i Brazilci – zaključio je Zubčić.

Livaković i Ivušić

Viduka je s Livakovićem godinama odlazio na okupljanja mladih reprezentativnih selekcija.

– Skoro pet – šest godina smo zajedno trenirali u Zadru i reprezentaciji. S Dominikom je u selekciji bio i Ivica Ivušić i njih dvojica su za mene naš najbolji vratarski par kojeg smo ikada imali. Znam da je Livakovića u početku košarka privlačila čak i više od nogometa – kaže Viduka, jedan od najtalentiranijih lijevih bekova svoje generacije. Ubilježio je tako 27 nastupa za hrvatske reprezentativne selekcije od 15 do 19 godina, postigavši i tri gola. Nažalost, nekoliko teških ozljeda koljena usporilo je njegov igrački razvoj te se već s 23 godine okrenuo trenerskom pozivu.

– Livakoviću je pomoglo i to što je Zadar uvijek imao odlične trenere vratara. Tomislav Rogić je učio od Jakova Pinčića i Nike Matkovića, od Rogića je znanje stjecao Marin Pedić, također odličan trener vratara… Znao se red. Nažalost, među ostalim trenerima nije uvijek bilo tako i tu se izgubilo dosta igrača. Ipak, za moju situaciju ne krivim nikoga. S nekim odmakom sigurno da bih danas neke stvari napravio drugačije u karijeri.

Iz svoje generacije Viduka se danas najčešće čuje sa Stipom Pericom, napadačem koji je od rujna član belgijskog Standarda.

– Život donese nove okolnosti, a s njima i nova prijateljstva. Perica je jedan od onih s kojih sam često u kontaktu i sigurno da svi ovih dana uživamo u onome što gledamo od Hrvatske na Svjetskom prvenstvu – zaključio je Viduka.