Koncert traje dva sata, a pripreme i više od godinu dana! Čovjek iz sjene otkriva što publika nikada ne vidi

Dok publika uživa u koncertu, iza pozornice odvija se sasvim drugačija priča. Deseci ljudi brinu o tome da sve funkcionira kako treba, od zvuka i rasvjete do najsitnijih tehničkih detalja, a iza nastupa koji traje svega sat ili dva ponekad stoji i više od godinu dana priprema. Dovoljan je pritom jedan previd, poput pogrešno procijenjenih dimenzija pozornice, da se organizatori nađu pred ozbiljnim problemom. Koliko je taj posao zahtjevan, najbolje zna Filip Pacak, tonski tehničar i stage manager koji je iskustvo stjecao u zagrebačkoj Močvari i Pogonu Jedinstvo, a danas je dio produkcijskog tima INmusic festivala.

Tijekom godina radio je na brojnim koncertima, susretao se sa zahtjevnim izvođačima, nepredviđenim situacijama i produkcijskim izazovima, ali i doživio trenutke koji se ne zaboravljaju, poput druženja s frontmenom Idlesa ili gledanja nogometne utakmice s članovima Gorillaza. Svoje iskustvo uskoro će podijeliti i sa Zadranima, i to na besplatnoj dvodnevnoj radionici tehničkog planiranja, koja će se 16. i 17. studenoga održati u Kneževoj palači, u sklopu programa Kulturvator Koncertnog ureda Zadar, u suradnji s udrugom KONTEJNER.

Uoči dolaska u Zadar razgovarali smo s njim o onome što publika na koncertima ne vidi, neobičnim situacijama iza pozornice, izazovima domaće koncertne industrije i svemu što je potrebno da bi se dobra ideja pretvorila u uspješan događaj.

Mjeseci rada za jedan nastup

Što sve može poći po zlu tijekom pripreme ili održavanja koncerta? Možete li izdvojiti neku situaciju iz vlastitog iskustva u kojoj ste morali brzo reagirati i pronaći rješenje?

– Uf, nemate vi toliko stranica u listu koliko ja mogu nabrojiti problema. (smijeh) Dokle god je ljudski faktor dio nekog procesa, problema je beskonačno mnogo. Najbitnije je jako dobro pročitati tehnički i hospitality rider benda, odnosno dokumente koji definiraju sve tehničke potrebe i ugostiteljske obveze koje morate ispuniti. Recimo, previdite minimalne dimenzije pozornice potrebne izvođaču jer mislite da se uvijek može postići neki kompromis na licu mjesta, da se svi malo »stisnu na stageu«. A onda shvatite da problem nije u tome što se oni ne mogu stisnuti, nego što LED ekran koji nose sa sobom jednostavno ne stane na manju pozornicu. Taj je ekran važan dio njihova nastupa i time ste i publici i bendu uskratili bitan segment doživljaja. Imali smo jedan vrlo sličan slučaj, no uspjeli smo na vrijeme uočiti pogrešku i u zadnji čas osigurati odgovarajući prostor za koncert, tako da je na kraju sve dobro završilo.

Publika na koncertu vidi izvođače, rasvjetu i pozornicu, ali rijetko razmišlja o svemu što prethodi samom nastupu. Koliko se zapravo posla krije iza jednog koncerta koji traje svega sat ili dva?

– Organiziranje koncerta, bilo manjeg ili većeg obujma, započinje kontaktom između agencije koja predstavlja bend, odnosno booking agenta, i organizatora, odnosno promotora. Te dvije strane trebaju usuglasiti niz uvjeta kako bi se koncert održao, od financijske strukture i tehničke izvedivosti do PR strategije i ugostiteljstva. Stavke oko kojih se moraju dogovoriti uključuju honorar benda, datum, lokaciju događanja, troškove produkcije, tehničku pripremu, PR strategiju, hospitality… I, naravno, svaka od tih stavki ima još svoje podstavke. A tu govorimo isključivo o komunikaciji i dogovaranju samog koncerta. Tek nakon toga kreće proces koji zovemo »advancing«, u kojem se sve te kockice polako počinju slagati u neku cjelinu. Tijekom advancinga zapravo dogovaramo kako će se sve ono što je dogovoreno na papiru realizirati u praksi. U međuvremenu je koncert već najavljen, ulaznice se prodaju, a vaš dio posla nije ni napola gotov. Cijeli taj proces može započeti i više od godinu dana prije održavanja koncerta. Što smo bliže danu koncerta, to smo bliže i najstresnijem dijelu posla, a to je realizacija svega dogovorenog. Publika uživa u nečemu što ste vi gradili dugo vremena, a vama sve prođe u treptaju oka. Oni odlaze kući sretni, a vi se pakirate i nastavljate s postprodukcijskim poslovima jer vaš posao, naravno, još uvijek nije gotov. I onda dođe idući koncert i tako ukrug.

Sprint, maraton i ego

Mnogi organizaciju koncerata i festivala zamišljaju kao uzbudljiv posao ispunjen glazbom i druženjem s izvođačima. Koliko se takva predodžba razlikuje od stvarnosti?

– Ne mogu reći da nisam imao sjajnih iskustava i prilika biti dijelom velikih događanja te upoznati prekrasne ljude. Doduše, moj kontakt s izvođačima prilično je minimalan. Komunikacija mi se uglavnom svodi na produkcijski menadžment i ljude iz svijeta tehnike. Na INmusicu headlineri gotovo nikad nemaju tonsku probu. Sve je već toliko uigrano, a tehnologija toliko napredna da oni zapravo ne moraju ni biti tamo. Rade to godinama, s vrhunskom opremom i vrhunskom ekipom koja im iz dana u dan sve priprema. Kao kad radite u kafiću pa već znate tko pije kakvu kavu. Bilo je tu prekrasnih situacija, od toga da sam uspio popiti cugu s frontmenom Idlesa i fotografirati se s Keanuom Reevesom do toga da su Gorillaz na mom televizoru gledali utakmicu Engleske i Gane… Nakupi se tih priča, nije da ih nema, ali da je to neki glamurozan posao ispunjen samo najljepšim trenucima, apsolutno nije. Ne bih ga nikad mijenjao ni za što drugo i sve bih opet ponovio, ali ima taj posao i svoju mračnu stranu. (smijeh)

Postoji li nešto što publika na koncertima gotovo nikada ne primjećuje, a vama kao čovjeku iz struke odmah upada u oči?

– Ne bih htio podcijeniti publiku! (smijeh) Mislim da samo obraćamo pozornost na različite stvari tijekom koncerta. Možda bih izdvojio nešto što se ne primjećuje toliko, ili na što se jednostavno ne obraća pažnja, a to je broj ljudi oko pozornice koji su ondje kako bi bendu osigurali sve potrebne tehničke uvjete za vrhunski nastup. U većim produkcijama, dok bend svira, oko njega je barem 10 do 15 ljudi koji nadziru sve važne tehničke detalje kako bi izvođači mogli neometano raditi ono što rade najbolje. Iza svakog vrhunskog izvođača stoji tim ljudi koji su mu pripremili teren najbolje što znaju.

Tijekom karijere stekli ste iskustvo radom u Močvari, Pogonu Jedinstvo, a danas ste i dio produkcijskog tima INmusic festivala. Koliko se razlikuje organizacija klupskog koncerta od velikog festivala i što je, unatoč razlici u veličini, jednako zahtjevno?

– Klupski koncerti su sprint, a festival je maraton. Festival obuhvaća tri ili više dana nastupa i nekoliko headlinera. Pričamo o velikom broju bendova čijim zahtjevima treba udovoljiti, kako tehničkim tako i ugostiteljskim. To bi zapravo bila najveća razlika jer oba oblika događanja imaju svoje izazove, ali nema pretjerane razlike u samim koracima koje morate poduzeti da bi se koncert održao. I dalje morate proći kroz sve ranije spomenute procese, samo što je razina odgovornosti puno veća kada radite na festivalu s 20.000 posjetitelja nego u klupskom prostoru koji prima 500 ljudi. Pritom ne mislim da bi razina odgovornosti na manjim događanjima trebala biti proporcionalno manja. Naprotiv, svakom poslu treba pristupiti maksimalno profesionalno. Ono što im je najviše zajedničko, kada govorimo o izazovima, jest to što ste u kontaktu s ljudima koji misle da su veći od života. Taj će ego biti jednako velik i pred 500 i pred 50.000 ljudi.

Između ambicija i mogućnosti

Koliko su izvođači zahtjevni kada je riječ o tehničkim uvjetima nastupa? Jeste li se tijekom karijere susreli s neobičnim ili posebno zahtjevnim tehničkim riderima?

– Kako godine prolaze, tako viđamo sve veće i zahtjevnije produkcije, pogotovo kod manjih izvođača. Oprema je jednostavno dostupnija i jeftinija, a mnogo je toga danas na tržištu lakše nabaviti nego prije 20 godina. Samim time rastu i tehnički zahtjevi. U pravilu se bendovi drže nekih ustaljenih obrazaca i onoga što je izvedivo u većini prostora u kojima žele nastupati. Zamislite da imate produkciju koju rijetko gdje uopće možete iskoristiti pa si time smanjite mogućnosti za bukiranje turneje jer vam organizatori ne mogu osigurati tražene uvjete. Kada ste na razini megazvijezda poput Rammsteina ili Metallice, onda možete imati cijelu svoju pozornicu i tehniku sa sobom pa sami diktirate uvjete. Definitivno su mi najizazovniji rideri na INmusic festivalu, ali i festival svake godine radi na poboljšanju tehničkih uvjeta pa u pravilu za sve zahtjeve koji nam pristižu imamo dobru početnu poziciju za pregovore.

Što biste izdvojili kao najčešću pogrešku koju rade ljudi kada prvi put organiziraju koncert, izložbu ili neko drugo kulturno događanje? Može li se i s vrlo ograničenim budžetom napraviti kvalitetan program?

– Najčešća pogreška koju primjećujem, a koju sam i sam radio, jest pogrešna procjena popularnosti sadržaja koji nudite. Danas svi nešto rade, tržište je malo kada govorimo o Hrvatskoj i pogrešno je očekivati da ćete se baš vi isticati. Za sve su potrebni kontinuitet i vrijeme, a samim time i stabilna financijska konstrukcija kako bi se sve to moglo izdržati. Trebalo mi je podosta koncerata da shvatim kada je nešto isplativo, a kada nije. Svakako se i s manjim budžetom i dobrom pričom može napraviti puno. Ponekad prijatelji ulete pomoći, netko vas pogura i besplatno odradi nešto, zajednica vas podrži jer radite super stvar i onda to postane kolektivno dobro. Međutim, kapitalizam je nemilosrdan. Ponuda i potražnja i dalje su glavni faktori.

Koliko se tehnička produkcija u Hrvatskoj promijenila otkako ste počeli raditi? Prate li domaći organizatori suvremene standarde ili još uvijek postoje područja u kojima možda zaostajemo?

– Hrvatska će još dugo zaostajati za drugima u tom segmentu jer je naše tržište slabo, no to ne znači da ne možemo ponuditi vrhunsku kvalitetu u samoj organizaciji. Ne moramo prednjačiti u tom pogledu, bitno je samo da imamo kontinuitet i strpljenje. Pritom govorim isključivo o koncertnoj i glazbenoj industriji, ne bih volio povlačiti paralele s drugim vrstama produkcije koje imaju tehnički aspekt. Smatram da radimo velike korake i da smo zaista na dobrom putu, što se vidi i po koncertnom programu velikih imena, koji je svake godine vrlo jak. Ulazak u Europsku uniju i prelazak na euro puno su nam pomogli. Dobili smo pristup znatno većem tržištu, a kroz različite projekte sufinancirani su oprema i sadržaji, kao i edukacija prijeko potrebnog kadra.

Jedan čovjek, više poslova

Kako biste ocijenili položaj tehničkih radnika u hrvatskoj kulturnoj industriji? Jesu li njihovo znanje, odgovornost i rad dovoljno prepoznati i vrednovani?

– Ja ću sada kao neki sindikat uvijek tražiti više za svoju struku i reći da vrijedimo i više! (smijeh) Šalu na stranu, vjerujem da svi zaslužujemo bolje, no to nije tema. Kod nas je nezahvalna situacija jer imamo malo ljudi i malo mogućnosti za formalno obrazovanje za takve pozicije. Većina ljudi u ovoj struci došla je do svoje pozicije kroz dugogodišnji rad i učenje metodom pokušaja i pogrešaka. Ja sam po struci primarno tonski tehničar, ali sam kroz godine naučio ponešto i o rasvjeti, videu, organizaciji, izložbama, menadžmentu… Jednostavno me život tako odveo i ni sam nisam znao gdje ću završiti. Smatram da je prednost u životu poznavati više područja, ali upravo je tu i problem. U razvijenijim sredinama imate dvoje ili troje ljudi koji obavljaju posao koji kod nas radi jedna osoba, a ona pritom zarađuje koliko i svatko od njih pojedinačno. Mogao bih o ovome pričati do jutra i ne bih došao do konkretnog zaključka jer znam da postoje iznimno cijenjeni tehničari, ali i sredine u kojima je to zanimanje potpuno zanemareno.

Radionica u Zadru namijenjena je i polaznicima bez prethodnog iskustva. Što će oni tijekom dva dana konkretno naučiti i hoće li nakon nje moći samostalno osmisliti tehnički plan manjeg događanja?

– To je apsolutni cilj radionice i svakako se nadam da će svi izvući nešto korisno iz nje. Ideja je da polaznici usvoje osnovnu tehničku terminologiju kako bi lakše mogli komunicirati produkcijske potrebe, a uz to ćemo se baviti i izradom budžeta, pisanjem i čitanjem tehničkih ridera te mnogim drugim temama vezanima uz organizaciju događanja. Tema je zaista mnogo i nije moguće sve obraditi u dva dana, ali vjerujemo da ljudima možemo pružiti dobru startnu poziciju.

Tehnologija posljednjih godina ubrzano mijenja gotovo sve kreativne industrije. Koliko su te promjene zahvatile koncertnu produkciju i što bi, prema vašem mišljenju, moglo obilježiti njezinu budućnost?

– Koncertna industrija nije imuna na tehnološke promjene, pogotovo s dolaskom umjetne inteligencije i svih mogućnosti koje ona donosi. Sve su to alati koji mogu pomoći, ali ljudski faktor i dalje je iznimno važan i teško će ga išta zamijeniti u bliskoj budućnosti. Moderne produkcije uključuju sve više napredne tehnologije i super je vidjeti što sve možemo postići, ali tehnološke mogućnosti ne bi trebale zamijeniti ono što bend u suštini mora odraditi, a to je dobar koncert. Apsolutno podržavam korištenje tehnologije za unapređenje koncertnog doživljaja i mislim da je budućnost koncertne industrije upravo u tome da se izvođači iskažu i u produkcijskom smislu. To svakako potiče kreativnost pa ćemo viđati svakakve nove dizajne pozornica, prekrasne scenografije, nove rasvjetne uređaje, odlične specijalne efekte i slično. Samo ne bih volio da pritom zanemarimo ono zbog čega su ljudi prvenstveno i došli na koncert – glazbu.