Ledenih minus 18 više se čini kao Hajdukova realnost, nego nusproizvod slabog dana

Četvrti Vječni derbi ove sezone po treći je put pripao Dinamu. Daleko, daleko boljem suparniku od Hajduka, da se ne lažemo. Po treći put Hajduk je bio bezidejan i nevjerojatno sterilan protiv svojeg najvećeg rivala. Tek u onoj utakmici 6. prosinca na Maksimiru Majstori s mora izgledali su koliko-toliko korektno, dok su u preostala tri derbija djelovali potpuno nedorečeno. Posebice u ovom posljednjem proteklog vikenda, u kojem su Splićani igrali za svoj ugled, gušt i ponos jer je bodovno sve odavno bilo riješeno. Igralo se i za potencijalni spas sezone u očima velikog hajdučkog puka, međutim stigao je novi šamar. Tko zna koji po redu, kako ove sezone tako i mnogih ranijih.

G.G. i G.G.p

Da je Dinamo daleko najbolja momčad u Hrvatskoj, znalo se i ranije, u to nema sumnje, međutim Hajduk je predaleko od mjesta na kojem se želi nalaziti. Istina, Hajduk je drugi u Hrvatskoj i najbolji od ostatka društva, ali za prvoplasiranim Dinamom zaostaje čak 18 bodova. Puno previše za ambicije tako velikog kluba.

Koliko god je ovosezonski G.G., Gonzalo Garcia, bodovno nadmašio prošlogodišnjeg G.G.-a, Gennara Gattusa, koji je do posljednjeg kola imao priliku osvojiti naslov prvaka, jasno je kao dan da stvari ne funkcioniraju kako bi trebale. Upravo zbog toga može se pretpostaviti da je Garcijin Hajduk dosegao svoj maksimum, koji je, barem na prvu, jako daleko od bilo kakvih ozbiljnijih europskih ambicija.

Dok je Gattuso najbolje funkcionirao u najtežim utakmicama, a bodove rasipao protiv “malih”, Garcia je potpuno drugačiji slučaj. Tek prije tjedan dana prvi je put ove sezone nadigrao Varaždin, koji je pri vrhu, a Dinamo nije uspio pobijediti nijednom. Istini za volju, Modri imaju 17 milijuna razloga zašto su toliko bolji od Hajduka i svih ostalih u domaćem prvenstvu, no Bili se moraju ozbiljno zapitati kako su došli do 18 bodova minusa.

Treba se tu zapitati i Garcia, posebice nakon posljednjeg derbija, iza kojeg ostaje čudan okus u ustima jer izgleda kao da Urugvajac ništa nije naučio. Dva primljena gola stigla su iz potpune dekoncentracije – prvo Melnjaka, kojem je igrač ostao nekoliko metara iza leđa, a potom i nakon činjenice da je Beljo izveo brzi prekid na centru igrališta te nekoliko sekundi kasnije ostao potpuno sam na nekoliko metara od Hajdukova gola. Tu je i već spomenuta sterilnost, posebice napadačkog i veznog reda, koji u subotu nisu mogli stati u istu rečenicu s Dinamovim napadačima i veznjacima. Modri su “udarili” visoki presing, na koji Majstori s mora nisu imali ni “o” od odgovora. I tako u tri od četiri utakmice.

– Nismo pronašli recept kako ih pobijediti, pokazali su superiornost. Nismo puno kreirali, bilo nam je teško. Nije se puno događalo u prvom dijelu. U drugom su krenuli dobro, a onda smo primili drugi gol – rekao je Garcia nakon utakmice, potvrdivši sve ono što smo i sami mogli vidjeti.

Učenje iz iskustva kao da kod Urugvajca ne postoji kada je riječ o Dinamu. Dok je naučio iz pogrešaka protiv Rijeke i Varaždina te pronašao način na koji njegove zamisli protiv ta dva ozbiljna suparnika mogu funkcionirati, čim na repertoar dođe Dinamo, kao da svaka kreativnost nestane.

Brajković kao bek

Velik problem u svemu tome jest i početna ideja. Garcia, koji svoju nogometnu filozofiju temelji na modernom nogometu, jednostavno to ne može u potpunosti primjenjivati u Hajduku. Barem ne protiv svakog protivnika jer, na kraju dana, nema igrače za takvo što. Hajduk jednostavno nema kadar koji može pratiti moderne trendove na način na koji to Garcia želi. Pokazao je to i ovaj derbi, u kojem je modra modernost potpuno pregazila bijelu modernost.

Hajduk u veznom redu nema igrače koji mogu odgovoriti izazovima momčadi koja igra nokaut-fazu Europske lige. Jednostavno ih nema i tu je potrebno ili ozbiljno smanjiti očekivanja ili napraviti ozbiljne promjene, kako u selekciji igrača tako i u filozofiji igre.

Prilično je teško shvatiti odluku prema kojoj je Roko Brajković u derbiju za vikend igrao na bekovskoj poziciji. Mladić koji je inicijalno bočni vezni tijekom cijele sezone, zbog zdravstvenih problema u kadru, igrao je na krilnoj poziciji, da bi sada završio kao bočni branič.

– Htjeli smo ga vidjeti na toj poziciji. Bio je dobar trenutak za to, možda ga idući put vidimo na drugoj poziciji. Razmišljamo o puno stvari. Igramo protiv Dinama s pet različitih braniča, svi pate protiv njihovih napadača. Zašto sam ga ostavio u svlačionici? Patio je obrambeno, ali i ofenzivno smo htjeli nešto drugo napraviti – objasnio je Garcia situaciju oko hajdučkog “diteta”.

Ono što se može zaključiti jest da Splićane očekuje dugo i vruće ljeto u kojem će se gotovo sve ponovno morati graditi iz temelja. Trener koji prakticira moderan nogomet s modernim rješenjima, a u rosteru ima starije igrače ili one toliko mlade da još nisu dorasli takvoj filozofiji, pokazao se kao promašaj kada nasuprot sebe ima kvalitetniju momčad. A kvalitetnijih momčadi sigurno će biti u europskim kvalifikacijama, bez obzira na to iz kojeg natjecanja Hajduk krene.

Doduše, da ne ispadne da je baš sve crno, Majstori s mora tijekom sezone pokazali su dovoljno ozbiljnosti da se Gzira, Žilina ili Ružomberok više ne ponove. No, da bi se trenutačni plafon podigao barem za jednu ili dvije razine, sportski direktor Robert Graf morat će dobro zamiješati “malter” kako se sljedeće sezone minus 18 ne bi ponovio.