Srijeda, 8. svibnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Zoran Erlić

Zoran Erlić o svemu pomalo: 'Tu zaostajemo jako, nažalost, nije se ništa pomaklo...'

Autor: Alen Plahinek

27.02.2024. 11:38
Zoran Erlić o svemu pomalo: 'Tu zaostajemo jako, nažalost, nije se ništa pomaklo...'

Foto: Luka Jeličić



Zadarska Škola nogometa jedan je od najjačih »izvoznih« proizvoda Donatov grada te u tom kontekstu prilično komotno može ići »bok uz bok« s turizmom i znamenitostima jednog od najvećih gradova Hrvatske. Iako je njezina priča započela u nekadašnjem klubu koji danas ne postoji, kvalitetni ljudi, njihovo znanje te nogometni talenti nisu nestali. Jedan od trenera s dugogodišnjim iskustvom i velikim znanjem u klubu svakako je Zoran Erlić koji je prije desetak dana preuzeo pionire HNK Zadra.


– Godinama sam vodio pionire II, dječake koji su ulazno godište u ovu kategoriju. Dolaskom novog voditelja Škole nogometa Božidara Miletića došlo je reorganizacije, rekao mi je da preuzimam »glavne« pionire i krenuo sam u to. Nalazimo se trenutačno na posljednjem mjestu lige, a cilj je ostati u HNL-u. Dugoročno želimo postati nositelj ove kategorije u Zadarskoj županiji – započeo je Erlić, koji je u desetak dana na klupi ove kategorije odigrao dva susreta – remi sa Slaven Belupom te poraz od Hajduka.


– Ne mogu biti zadovoljan rezultatom i jednim bodom od ukupnih šest. Što se igre tiče, govorim o susretu protiv Hajduka, mislim da smo vrlo dobro parirali. Odnos snaga je bio na razini i taktički smo pametno igrali. Nismo iskoristili dvije prilike, što je previše protiv bilo koga, a kamoli Hajduka. Oni svoju jednu jesu i tako je završilo, 1:0.


Traži se ozbiljnost




Iako je momčad relativno nedavno preuzeo, Erliću igrači nisu nepoznanica jer su već ranije »prošli kroz njegove ruke«. O svojoj momčadi, ovaj iskusan trener, nema riječi prigovora.


– To su sve igrači koji treniraju godinama. Momčad se slagala i uigravala dugo vremena te se radi od dečkima iz cijele županije. Odlični su na treninzima, uistinu grizu, vole trenirati i nema preskakanja treninga. Prihvatili su ovaj proces u potpunosti i to mi je drago vidjeti. Vodio sam ih i prije dvije godine, kada su bili ulazno pionirsko godište, tako da sam unaprijed znao jako puno toga o njima. Rezultatski moramo napredovati, to je neupitno. Ima još potencijala u njima i plan je do kraja sezone oživjeti unutarnje rezerve kod nekolicine njih – objasnio je Erlić dodajući kako ga u ovim godištima zaobilazi »problem« puberteta.


– Najveći dio svoje trenerske karijere proveo sam u ovim godištima, U-14, U-15 i ne hvata ih pubertet, odnosno izlasci, djevojke i ostale stvari koje im mogu maknuti fokus s nogometa. Želim pohvaliti i roditelje koji ih podupiru i potiču. Ipak, s druge strane HNL, odnosno Prva liga, je preozbiljna liga da bi ju se olako shvatilo.



Osim dužnosti u klubu, Erlić je i predsjednik Stručne komisije u Zadarskoj županiji u kontekstu nogometa te samim time ima širok uvid u to što i kako se radi na ovim prostorima.


– Poslije bronce u Katru napravljena je analiza hrvatskih reprezentacija iz Rusije i Katra te je Zadarska županija bila treća po broju reprezentativaca. U »zlatno zadarsko doba« Zadar je bio treći klub po prodaji igrača u Hrvatskoj. Ako stavimo priču u današnje vrijeme i dalje imamo puno talenata. Imamo dva dečka 2009. godište koji su već sada u Hajduku, imamo jednog kadeta u Hajduku i dvojicu u Rijeci te je jedan praktički standardni član reprezentacije – istaknuo je Erlić napominjući kako je to fascinantno s obzirom na uvjete u kojima se radi.


– Tu zaostajemo jako. Nažalost, nije se ništa pomaklo otkako sam došao u klub, a ja sam ovdje 20 godina. To sve govori. Vjerujem da će s novim vlasnicima poboljšati uvjeti, da će se i Grad uključiti jer trebamo novi teren na Stanovima, ponajprije za trenažne procese svih kategorija, a onda i za stadion kao takav. Osim infrastrukture trebamo i rezultate seniorske momčadi. Jasno je da to ne ide preko noći, no seniori moraju gurati prema HNL-u. To će potaknuti i djecu da manje odlaze van, što će samim time potaknuti i Školu nogometa s kojom, ja sam uvjeren, možemo prema vrhu HNL-a.


Pozitivni primjeri


Nije sve toliko negativno u kontekstu infrastrukture, tvrdi Erlić ističući kako sve više klubova kreće u projekte poboljšanja uvjeta u kojima rade.


– Ja sam čovjek koji stalno želi bolje. Sabunjar iz Privlake može biti primjer svima ostalima kako se treba napredovati. Imaju glavni teren, napravili su pomoćni teren s umjetnom travom i reflektorima, radi se na natkrivanju jedne tribine i novim svlačionicama. Ljudi iz Privlake rade odličan posao i treba ih podržavati u tome. Koliko znam i Dragovoljac iz Poličnika kreće u projekt natkrivene tribine, Polača i Škabrnja rade na poboljšanju infrastrukture. Lijepo je vidjeti da se radi, da se pokrenulo. Osim infrastrukture ulaže se mnogo i u škole nogometa, osobito Sabunjar i Dragovoljac, što me također veseli – sumirao je Erlić napominjući kako osim infrastrukture treba raditi i na ljudskom potencijalu.


– Treneri su okosnica za razvoj nogometa u bilo kojoj sredini. Pokušavamo seminarima i kampovima što kvalitetnije doprinositi razvoju trenerskog posla u našoj županiji. Matematika je jednostavna, bez kvalitetnih trenera mi nemamo ništa. Vjerovali ili ne, gotovo 80 posto energije i resursa »troši« se na djecu, a ostatak na seniore, zato baš trebamo dobre i kvalitetne ljude u mlađim kategorijama. Zadar bi jednog dana trebao postati nositelj Škole nogometa, no Zadar, kao niti jedan drugi veći klub ne može »preživjeti« bez manjih klubova u svojoj blizini. Koliko god se tu radi o konkurenciji, svi smo mi velika obitelj jer jedni bez drugih ne možemo, no Zadar kvalitetu iz svoje Škole i ostalih bližnjih škola mora pretvarati u rezultat – zaključio je Erlić.


 


Karakter radi razliku


U svojoj bogatoj trenerskoj karijeri Erlić je trenirao velika nogometna imena poput Dominika Livakovića, Ivana Santinija, Stipu Pericu…


– Oni su jasan primjer da je karakter taj faktor koji vuče sve. Ivan Santini je imao sjajnu radnu etiku, baš je bio ogroman radnik, no ako nemate karakter ne možete »isplivati« na scenu. Ako uzmemo Santinijevu generaciju i generaciju Šime Vrsaljka, kojeg nisam trenirao, tu ste imali barem pet-šest igrača koji su po nogometnom pitanju bili »potkovani« kao i ova dvojica, no samo su oni postali poznati i to isključivo radi karaktera.