Vrhunac je berbe jedne od najvažnijih vrsta povrća u našoj kuhinji

Pomidor je vrijedna povrtna vrsta porijeklom iz Južne Amerike, bogata vitaminom C, karotenom, vitaminom B1, a ima i vitamina E. Uz vitamine u plodovima su sadržane i značajne količine mangana, željeza i bakra. Rajčica je iznimno popularno povrće koje susrećemo u više od tisuću različitih vrsta koje se razlikuju oblikom, bojom i veličinom. Od posve malih, okruglih, preko jarko žutih i ljubičastih vrsta, trešnjolikih, pomidora bogatih suhom tvari namijenjenih za preradu, pa sve do zelenih.

Nezamisliva je mediteranska kuhinja bez pomidora i svatko tko ima komadić povrtnjaka u njemu raste nekoliko grmova pomidora. Nije rijedak slučaj da se pomidor uzgaja u teglama na balkonima i sličnim mjestima.

Područje Islama, Kašića, Podgradine, Poličnika i Ruplja poznato je po proizvodnji kvalitetnog pomidora. U neka druga vremena pomidori s navedenog područja završavali su na štandovima Rijeke, Crikvenice, Krka, Lošinja i Paga.

Svakodnevno su najprije kamiončići, a kasnije kombiji krcati prvoklasnog pomidora kretali put turističkih destinacija. Ovo područje je poznato i po proizvodnji drugog povrća i voća, poput lubenica, dinja, paprike i bresaka, ali pomidor je bila dominantna kultura.

Vrućine otežavaju rad u nasadu

Pomidor s ovog područja ima poseban okus i gotovo svi plodovi su jednake veličine i žarko crvene boje. Nije to samo zbog dobrog tla, klime i obilja vode, već i znanje koje su tijekom godina stekli proizvodeći ih.

Suvremene agrotehničke mjere omogućile su da se pomidor uzgaja tijekom cijele godine. Danas je najveća proizvodnja pomidora u zatvorenom prostoru, staklenicima i plastenicima gdje je prisutan hidroponski uzgoj.

Čak ih i pojedini trgovački lanci kupuju tijekom ljeta, kada ima dovoljno pomidora proizvedenog u polju, dajući im prednost u odnosu na one iz hidroponskog uzgoja. Pravi znalci prepoznaju je li pomidor proizveden u tlu ili hidroponu i uvijek će uzeti onaj iz tla.

Kako je upravo ovih dana najviše pomidora prispjelo za berbu, krenula je naša ekipa u vižitu njegove proizvodnje.

– Pomidor mi je udarno povrće u plasteniku, govori Petar Erlić iz Tinja koji sa suprugom Jadrankom od ranog jutra bere pomidore. Dodaje kako se ne može raditi zbog vrućine tijekom dana na otvorenom te se pita kako uopće i boraviti u plasteniku u kojem se već nakon osme ure temperatura penje na 40 i više stupnjeva.

– Ove godine pomidor je prispio za berbu u drugoj polovici lipnja. Bez obzira što ga uzgajamo u plasteniku, nepovoljne vremenske prilike tijekom proljeća nisu dozvoljavale raniju sadnju. Nakon sadnje rast je bio usporen, ali s porastom temperature on se ubrzao, a sada možete i sami vidjeti da su stabljike krcate plodovima koji su iznimno krupni.

Važna je krupnoća plodova, jer za razliku od drugih država Europe, kod nas, pogotovo u Dalmaciji traži se da pomidor bude što krupniji, priča ovaj uzgajivač.

Selekcija pomidora

Selekcija pomidora ide u pravcu da se dobiju hibridi srednje krupnog ploda, ali još uvijek postoji na tržištu sjeme hibrida krupnog ploda s okusom nekadašnjih starih sorti, saznajemo od Petra.

Danas postoji različiti tip pomidora. Ima ih onih visokih stabljika za čiji uzgoj je potreban potporanj i prvenstveno se proizvode u plastenicima, do onih niskog, grmolikog oblika koji se proizvode bez potpornja.

Takav tip pomidora je najzastupljeniji kod naših proizvođača. Uz primjenu mulch folije i navodnjavanja kap po kap plodovi nisu u kontaktu s vlažnim tlom i ne dolazi do njihovog propadanja zbog napada bolesti truleži plodova.

Branko Tržić sa suprugom Slavicom na području Trljuga ovog proljeća je posadio tri tisuće presadnica pomidora. Kao i drugi proizvođači kasnio je sa sadnjom dobrih petnaestak dana zbog hladnog i kišovitog proljeća. To se je odrazilo i na period zrenja, tako da je s berbom započeo prije desetak dana.

– Imam u proizvodnji dva tipa pomidora, jedan je jabučar koji je ove godine iznimno krupan, a drugi je industrijski pomidor u tipu šljivara. Svaki tip ima svoje prednosti, a krajnji potrošač preferira određeni tip. Brojni su mišljenja da šljivar u tipu industrijskog pomidora služi samo za preradu, ali odličan je za salate.

On sadrži više suhe tvari, a manje kiselina od jabučara pa ga pojedinci više vole, naročito djeca, priča Branko dodajući kako, kada pomidor prispije za berbu, posao nije gotov.

– Period berbe je dug i ovaj pomidor će se brati do rujna. Drugo, treba ga redovito navodnjavati, prihranjivati i štititi od bolesti i štetnika. Naročito treba biti oprezan s primjenom sredstava za zaštitu bilja. Treba rabiti sredstva kratke karence u čemu mi pomaže inženjerka poljoprivrede koju sam angažirao kao savjetnika u proizvodnji, priča Branko.

»Kralj pomidora«

Stariji se sjećaju Mirka Jurjevića koji je nosio, ne bez razloga, nadimak »Kralj pomidora«. Pokojni Mirko ne samo da je po proizvedenoj količini bio jedan od većih proizvođača pomidora, već su njegovi pomidori imali poseban ukus.

Prije nekoliko godina napustio nas je Mirko, a tradiciju uzgoja pomidora nastavio je njegov sin Mile, mada u manjem opsegu, jer Mile se bavi i drugim poslovima. Kvaliteta Milinih pomidora ostala je ista kao i Mirkovih, ali ove godine je za njihovu proizvodnju morao uložiti ogroman napor i trud.

Hladno proljeće, visoke vode, blato i hladno tlo pomakle su sadnju pomidora duboko u svibanj. I kada pomisliš da je sve loše završilo nad Islam je u tri navrata navratilo nevrijeme s krupom koje je prouzročilo štetu ne samo na pomidorima, već i na ostalim poljoprivrednim kulturama.

– Posjedujem vinograd stolnog grožđa čiji urod su potpuno uništile krupa i napad peronospore. No pomidori su se donekle oporavili, tako da će barem vratiti uloženo, pojašnjava Mile.

Spremanje zimnice u Dalmaciji nema neku tradiciju, ali domaću konšervu i šalšu redovito sprema većina kućanstva. Ukoliko nemamo sirovinu u vlastitom povrtnjaku, za taj posao morat ćemo izdvojiti znatna financijska sredstva, a i stajanje uz štednjak u ovoj žegi nije nimalo lagano.

Rajčica za konšervu i šalšu ima svoju cijenu koja je u najbolju ruku jedan do 1,5 euro za kilogram i to na obiteljskom gospodarstvu proizvođača. Jer rajčica, kako onih konzumnih, tako i onih za preradu, nedostaje, pa tko voli neka izvoli.