Svrdlovina se vratila u velikom stilu

U srcu zadarskog kraja, među vinogradima koji grle povijest te čuvaju tajne autohtonih sorti leži jedna posebna i gotovo zaboravljena ljepotica, Svrdlovina. Iako brojnih naziva i sinonima poput Galica crna, Galac sitni, Galčina, Modrina ili Galac mali rani, riječ je o istoj, crnoj vinskoj sorti. Ova sorta nosi u sebi priču koja se proteže kroz vjekove, a njezino podrijetlo još uvijek čuva tajnovitost s obzirom da o povijesti ove sorte jako malo znamo, no ova sorta se svakako veže uz zadarsko područje.

Hrvatsku povijest i kulturu zadužila je splitska obitelj Bulić, davši nekoliko važnih ličnosti, a posebno se mogu istaknuti sljedeće dvije osobe. Don Frane Bulić, ugledni arheolog i klasični filolog koji danas nosi titulu hrvatskog oca arheologije te Stjepan Bulić, hrvatski agronom koji je napisao prve knjige o sortama maslina i vinove loze. Stjepan Bulić se okitio sličnom titulom, kao i njegov rođak don Frane Bulić. Naime, prozvan je Ocem dalmatinske ampelografije (op.a. znanost koja se bavi proučavanjem loze).

Tako nam Bulićeva knjiga »Dalmatinska ampelografija«, iz 1949. godine, otkriva da je Svrdlovina nekada bila »vatrena« sorta i da je ubrajana među najbolje na ovim prostorima. Svrdlovina crna nekada se uzgajala diljem okolice Zadra, Benkovca, Knina, Šibenika, Paga i Raba, a danas je njezina populacija kritično ugrožena te je gotovo nestala, s trenutačnom površinom uzgoja od svega 0,39 hektara.

Razlozi njena nestanka su brojni, od složenih socio-ekonomskih zbivanja, preko ratnih događanja, a ponajviše ideoloških političkih institucija koje su tijekom burnih jugoslavenskih vremena inzistirale na sortama ne pretjerano kvalitetnima, ali vrlo rodnima. Naime, jedini cilj u proizvodnji vina tog vremena bio je kvantiteta, dok je kvaliteta bila sekundarna stvar. Tijekom tog, za vrhunsko vinarstvo tmurnog razdoblja, zapostavljene su mnoge sorte, ne samo zadarskog područja, već i na području čitave Hrvatske. Vino je tijekom tog razdoblja bilo proizvod koji je morao biti dostupan svima, ljudima svih klasa, a time i naravno cjenovno prihvatljiv, što je rezultiralo smanjenjem kvalitete vina.

Ampelografske karakteristike

Svrdlovina nosi svojevrsnu misteriju ne samo pričom kroz povijest, već i svojim karakteristikama. Njezin grozd je srednje duljine, konusnog oblika, s dva krilca kao prepoznatljivom značajkom svrdla po kojoj najvjerojatnije dobiva ime. Iako u narodu postoje priče o lascivnom nazivu sorte koji sugerira svrdlanje, riječ je samo o šaljivim konotacijama, koje nemaju uporište.

Bobice su kratke, uske, plavo-crne boje kožice, bez specifičnog mirisa. Svrdlovina ima polu uzdignut položaj mladice i vrlo visoku rodnost bazalnih pupova, zbog čega se orezuje na uzgojni oblik kordonca. Bujnog je rasta i vrlo zbijenog grozda. Meso bobica je srednje čvrsto te ima mali do srednje velik grozd. Vrlo rano kreće s vegetacijom, što znači da bi joj mraz mogao predstavljati problem, iako s obzirom na mediteranske utjecaje to dosada nije bio problem. Veće probleme za ovu sortu stvaraju izravne sunčeve zrake i visoke temperature koje, ukoliko se pretjera s defolijacijom mogu izazvati opekotine na grozdovima. Naime ova specifična gospođica voli se osunčati, no ne previše. Ujedno je Svrdlovina dosta osjetljiva na gljivična oboljenja tj. prvenstveno na peronosporu i pepelnicu.

Dobre je i redovite rodnosti. Nakuplja zadovoljavajuću razinu šećera za proizvodnju kvalitetnih vina, ali s nešto nižim sadržajem kiselina, s čime na umu joj treba pažljivo birati mjesto za sadnju. No, s obzirom na položaje u zadarskom zaleđu sa snažnim kontinentalnim utjecajima, jasno je da je ova sorta pronašla svoj stabilan dom.

S niskim udjelom kožice i visokim udjelom mesa, visoko je iskoristiva sorta. Prema rezultatima istraživanja Svrdlovina je pogodna za proizvodnju kvalitetnih vina, a uz kontrolu prinosa, pravovremenu i kontroliranu defolijaciju i odgovarajuću tehnologiju vinifikacije, također i vina vrhunske kvalitete.

Komparativne prednosti zadarskog područja su vrhunski vinski terroir, turizam kao tržište za plasman proizvoda visoke kvalitete i ono najbitnije: autohtonost! Autohtonost je jedini način na koji neka regija može isplivati na svjetskom vinskom tržištu. Naravno da se i ostale sorte mogu gurati usporedo s napretkom, no autohtoni proizvod je onaj koji otvara tržište. Autohtona sorta predstavlja specifičnost određenog područja te nosi u sebi priču terroira i naslijeđa. Njen izlazak na tržište donosi jedinstvenost koja privlači ljubitelje vina tražeći autentična iskustva. Kroz promociju neke vinske regije, autohtona sorta postaje njen zaštitni znak, stvarajući prepoznatljiv identitet i na taj način se diferencira od globalnih sličnosti. Ovo pomaže izgradnji ugleda regije te potiče turizam, gastronomiju i kulturnu raznolikost, čineći autohtonu sortu ključnim proizvodom za uspješan izlazak na tržište i promociju vinskog identiteta.

Svrdlovina nije »dalmatinski Pinot Noir«

Kako su ljudi skloni uspoređivati razne nepoznate sorte s internacionalnim sortama, često se susrećemo s nekim usporedbama za koje nema mjesta u postupku brendiranja tržišta. U posljednje vrijeme često se čuje kako konobari turistima nude Svrdlovinu, pod usporedbom kako je riječ o« dalmatinskom Pinotu Crnom«. Donedavno se slično tvrdilo i za sortu Lasina, čiji se nadimak »dalmatinskog Pinot Noira« već uvriježio u upotrebi. No, izuzev nježnijeg tijela koje te dvije sorte nude, njihova sličnost s Pinot Noirom je zanemariva. Ujedno, mnogo je veći povrat za hrvatsku promidžbu ukoliko se nudi jedinstveni proizvod, a ne da ga se plasira kao neki pokušaj konkuriranja slavnom Pinot Noiru.

Iako je Svrdlovina genetski vrlo slična Pinot Noiru, na tu usporedbu je najbolje zaboraviti. Svrdlovina nema apsolutno nikakve aromatske sličnosti s Pinotom. Jedina sličnost leži u elegantnom tijelu vina. Kad je riječ o kiselinama, nasuprot Pinotu kojim ima visoke kiseline, Svrdlovina nije u stanju nakupiti takve kiseline. Ujedno Pinot Noir je specifičnog crvenog aromatskog spektra koji daje reminiscenciju višnje, maline, brusnice u mladoj fazi, da bi kasnije izvrsno predstavljao tercijarne arome poput gljiva i aroma šumskog pokrova. Nasuprot tome Svrdlovina je u potpunosti u crnom voćnom spektru (borovnica, kupina, crni ribizl…) te nudi arome tamne čokolade, dok na nosu vlada fenomenalan crni voćni parfem. Spomenutu elegancija u tijelu vina važno je zadržati pažljivim odabirom bačava za odležavanje, koje će doprinijeti aromama profinjene vanilije i začinskih aroma hrasta. Naime, samo hrast vrhunske kvalitete i nježnih aroma neće učiniti štetu ovom vinu. Preizražene arome mogle bi unazaditi balans aroma, tijela i okusa.

Daje izvrsna vina

Jedno je sigurno da je Svrdlovina, iako osjetljiva u vinogradu, također i visoko kvalitetna sorta koja je kroz povijest davala, a ponovno i sada daje izvrsna vina.

Do prije nekoliko godina mogli smo govoriti samo o jednom proizvođaču Svrdlovine, a riječ je o Mladenu Aniću, koji je i ujedno i spasitelje ove sorte s obzirom da ju je godinama brižno spašavao iz zaboravljenih kotarskih vinograda. Danas imamo čak pet vinara sa Svrdlovinom među nasadima. Govorimo o vinariji Bora, vinariji Dražina i vinaru Branku Kutiji. Njima se u posljednje vrijeme pridružila i velika vinarija Galić koja je zasadila Svrdlovinu u svojim dalmatinskim vinogradima.

Unatoč izazovima, Svrdlovina je sorta koja ima velik potencijal za proizvodnju vrhunskih vina. Njezina autohtonost, bogat terroir zadarskog područja te turizam kao potencijalno tržište čine je atraktivnom i obećavajućom. No, kako bismo sačuvali ovu »vatrenu« ljepoticu, nužna je daljnja evaluacija i pažljiva tehnologija vinifikacije te dulja probna odležavanja vina.

Stoga, dragi ljubitelji vina, vrijeme je da otkrijete Svrdlovinu, sortu koju su pili vaši preci, donedavno zaboravljenu, koja ima čudesan potencijal da ponovno zablista na vinarskom nebu Hrvatske i svijeta, čuvajući u sebi priču jednog vremena i zadarske regije.